Autumn Tag – Zašto volim jesen?

nedjelja , 23.10.2016.

U našoj grupi Aktivni blogeri jedna blogerica je pozvala ostale blogere na ispunjavanje malog jesenskog ‘upitnika’ u kojem će nas čitatelji bolje upoznati. Svidio mi se jer je kratak i jasan. Ako se i ti želiš pridružiti ili vidjeti kako ga je ona riješila, posjeti njen blog Jovana Dević.

Da li voliš jesen? Zašto?
Iskreno, draže mi je proljeće zbog cvijeća i neke pozitive u zraku. Ali, ova jesen mi je tako nekako lijepo započela da mi se i ona pomalo sviđa. Ovo mi je prva jesen u Zagrebu i zapravo sam vidjela sve te neke jesenske čari – kišne ulice, šareno lišće posvuda, cijeli raspon boja… Ustvari je čarobna!

Omiljeni jesenski miris?
Ne kupujem baš parfeme, odnosno nemam omiljenu marku. Kupim kada ostanem bez mirisa i kupujem na temelju toga kako mi miriši. Ako mi se miris svidi i ako je cijena prihvatljiva – MOJ JE! Tako sam nedavno ‘uhvatila’ jednog u DM-u i zaljubila se. Zove se LA RIVE Queen of life.

Omiljena jesenska boja?
Moj ormar nije prepun boja jer uvijek kupujem crno i sivo. Ali definitvno broj jedan mi je bordo, pogotovo sad za jesen. Već sam si kupila pleteni oversize bordo pulover i najrađe ga ne bi skidala sa sebe.

Modni dodaci?
Ne nosim ih baš. Eventualno marama. Ali često razmišljam o nekom predivnom šeširu. B

Omiljeni ruž?
Kako sam i prije spomenula, baš sam se zaljubila u tu bordo boju. Tako gledam takve ruževe i lakove za nokte. Trenutno ne skidam sa usana Essence Matt lipgloss u bordo boji.

Omiljeni lak za nokte?
Osim bordo, to su definitivno nude nijanse!

Omiljeni komad odjeće?
Uff… pošto je jedan, onda biram oversize pleteni pulover. Najudobniji, najmekaniji, najtopliji i najjednostavniji. Obožavam!

Omiljena hrana?
Kada je jesen u pitanju, donosi puno jesenskih slastica. Znači volim sve što ima veze s jabukama, pogotovo pite. Ali jesen nije jesen bez pečenih kestena i kukuruza.

Omiljeni miris svijeće?
E kada su svijeće i kaktusi u pitanju, ja sam luda ý . Svako toliko kupujem novu i isprobavam koja mi ima najintenzivniji miris. Moj favorit je jabuka-cimet.

Kava ili topla čokolada?
Velika kava sa toplim mlijekom – UVIJEK!

Omiljeni čaj?
Čajevi su mi draži od vode ý . Volim voćne čajeve više nego biljne. Zato je moj najdraži jabuka-cimet. Čudno? ý

Evo kratko i jasno. Nadam se da vam se svidjelo, ja sam baš uživala jer me ova jesen baš inspirirala. Pridruži se i ti! :)

Oznake: jesen

Čega se najviše bojim?

petak , 09.09.2016.

Napisala sam u sklopu izazova kojeg ispunjavam na svom blogu, pa prenosim i tu. :)

Svi mi strahujemo od nečega. Čak se i oni najhrabriji (i oni koji se prave takvima) u dubini boje. Moram priznati da se ne bojim visine, pauka, osa i ostalih letjelica. Ono čega se najviše bojim je SAMOĆA. Ne volim biti sama i ne želim nikad ostat sama. Ne mislim na samoću u sobi tj. onu trenutnu. Već ne mogu zamislit da ostanem bez prijatelja. Oni su mi najveća obitelj i podrška. Svi smo mi stvoreni da volimo i budemo voljeni.

Zato se trudim biti dobra, poštena i iskrena osoba. Nikada nisam nekom s namjerom išla napraviti loše. Vjerujem da su pravi prijatelji oni koji su uz tebe bez obzira na sve i koji ti znaju reći kada si u krivu, kada loše postupaš pa i kada se ne obučeš dobro. Pravi su oni koji su iskreni. Zaista volim svoje prijateljice i mislim da će one znati koje su to. Hvala vam što se uz vas ne osjećam usamljeno i što ste dio mog života!

Iritirajući komentari starijih blogera

petak , 02.09.2016.

Moram se osvrnuti na komentare dobno starijih blogera koji 'pametuju' mlađoj populaciji. Ako netko od starijih vidi ovaj post, nemojte se osjećati uvrijeđenima ni prozvanim jer to nije moja namjera. Moja namjera je iznijeti svoje mišljenje sviđalo se to vama ili ne.

Dakle, sve sam primjetila kada sam napisala prvi post u kojem sam tijekom priče napisala "....Imam 2-3 svoje najdraže i najbolje frendice za koje znam da ih mogu nazvati u 2 ujutro i da će me saslušat" a komentar očito starije osobe je glasio "Bez daljnjeg je i da si vrlo mlada osoba, jer samo vrlo mladi mogu reći kako imaju "samo" dvoje-troje pravih prijatelja, ne treba im 100. :) Oni stariji znaju da je dva-tri prijatelja jako, jako puno. :)". Meni na takve stvari pomalo skoči tlak. Nije da se opterećujem time i da me to budi noćima, ali kada to vidim me naživcira u tom trenutku.

I šta sad da sam ja mlada osoba?! Tko kaže da ja sa 55 neću imati i dalje te 2-3 najbolje prijateljice u svom životu? Ja ni nitko ne garantira da će to biti zaista tako, ali tko kaže da je to nemoguće! Zato jer sam ja mlada osoba i pišem pozitivne postove znači da sam pre ambiciozna i mislim da je život bajka? Starije osobe malo previše generaliziraju mlade osobe a da ni ne znaju što su one prošle. Kako možete znati da ja sa 19 nisam prošla nešto što netko ni ne pomišlja sam 32?! Molim vas, nemojte.

Drugi slučaj sam sad primjetila ali neću ga izdvajat jer će se ta osoba sigurno osjećati prozvanom. Samo mi je upao u oko komentar opet očito starije osobe na blogu moje vršnjakinje. U komentaru opet 'proziva' mladu osoba odnosno kako se vidi da je mlada jer piše na taj način odnosno odlučila je pisati nešto što pišu 'SAMO' mlade osobe. Tko brani vama starijima da se pridružite u nečemu nama mladima? Zašto uopće praviti razliku? Svatko ima pravo pisati na način na koji želi, teme koje želi a na vama je hoćete li čitati to ili ne.

Zamislite da 'mi mladi' dođemo na vaše postove i ostavljamo komentare "vidi se da ste u starijoj dobi, ogorčeni na cijeli svijet pa pišete tako" ili "razumno je da imate takvo mišljenje, ipak su vas godine uzele". Kako biste se vi osjećali? Napadnutno? Uvrijeđeno? Ili biste rekli "Ah mladi su oni, ne znaju što je život". Pretpostavljam da bi bilo to zadnje.

Razumijem da je tu 'sraz generacija' s druge strane. Ne shvaćaju nas stariji, a ni mi ne shvaćamo njih. I to će uvijek tako biti ja mislim. Ali morala sam se osvrnuti na ovo jer gori u meni . Nadam se kada budem starija, da neću biti gunđalo i na svaki pothvat mlade osobe imati spreman komentar kakav dočekuje danas nas mlade.

Do čitanja.

Zašto su ljudi lijeni učiti?

utorak , 30.08.2016.

Ovo me 'muči' stalno. Nije mi jasno zašto mladi a i oni stariji ne žele/neda im se/ne znaju učiti nove stvari. Evo zašto sam odlučila pisati o ovome, odnosno pitati se 'na glas'.

Nedavno mi je frendica bila izabrana u uži krug za Vip alumni akademiju. Znači tamo se samo mogu prijaviti osobe koje su diplomirale. DIPLOMIRALE! Znači gotove su sa fakultetskim obrazovanjem i u potrazi su za poslom. Imali su cijeli dan predstavljanja, testove inteligencije i psihološke testove. Ok, to je manje bitno. Bitno je predstavljanje 12 kandidata koji su ponavljam završili fakultet i imaju diplomu u rukama.

Prva cura se predstavlja uz prezentaciju. Ima 3 min u kojima se treba predstaviti najbolje što zna. Reći najbolje o sebi. Ona 'mačka' na prezentaciju navede pod 'poslovi' SVE KAFIĆE U KOJIMA JE RADILA. Znači nabrajala ih je Caffe Bar 'Bumbar', Caffe bar 'Đurđa' (izmišljam) itd. Dobro sad vi meni recite da li je to bitno?! NIJE! Nije bitno u kojim si faking kafićima radila za vrijeme studentskih dana jer to možeš izostaviti. Ako već želiš spomenuti, preformuliraj to u neku prednost. Npr. "Za vrijeme studentskih dana radila sam u kafiću što mi je poboljšalo moje verbalne sposobnosti, odgovornost, pedantnost..." Bla bla bla... Ne možeš nabrajat u kojim kafićima si radila u Vipu za program u kojem možeš sudjelovat godinu dana i vjerojatno (ne)dobit posao.

Okej. Slučaj broj 2. Dolazi dama koja ne zna napraviti prezentaciju a diplomirala je. Kako, ne znam ali je. Znači imala je prezentaciju bezveze s nekim templejtom i pune rečenice stavljene pod natuknice, znači sve zbrda zdola što bi se reklo. Uglavnom, skroz promašaj za prezentaciju, pa i onu basic (ako ta postoji). Ne osuđujem ju što ne zna, nego što se usudila pojaviti tamo s takvim smećem a nije pokušala upalit jutjub i pogledat kako se radi uredna prezentacija. Jer da je pokušala, ne bi se pojavila s takvom prezentacijom. Ako ne zna na jutjub (onda ne znam zašto se pojavila tamo) mogla je pitat nekog, pa valjda zna nekog tko zna napravit poštenu prezentaciju.

Morala sam sve ovo opisat i ponovno se pitati ZAŠTO SU LJUDI LIJENI UČITI?! Za vrijeme mog studiranja, imala sam toliko slobodnog vremena da sam naučila sama raditi ono što mi je trenutno posao i od čega živim u Zagrebu. Znači, počeo me zanimati digitalni marketing i društvene mreže i lagano sam krenula. Prvo s čitanjem portala i blogova, onda sam krenula izrađivati svoje Facebook stranice koje i dan danas imam i prilično su uspješne (Studentske izreke , Ingliš translejšn , Usudi se pitati itd...). Onda sam krenula na razna predavanja, evente, konferencije itd. I to sve jer sam htjela znati nešto novo, nešto drugačije i jer sam sama htjela nešto napraviti.

Čini mi se kao da su današnji mladi (ne svi, čast izuzecima) jako lijeni učiti. Život im se svodi na odlaske na faks, živciranje oko ispita, ispijanja kava, spavanja i izlazaka. I tako prođe studentski život. Dođe vrijeme zaposlenja i kad te pitaju di si bio šta si radio osim fakulteta, odgovor je 'Ništa!'. Zašto, zato jer sam bio lijen! Neće posao sam od sebe, morate znati i sami pronaći ga i potruditi se biti kompetentni za njega.

Što se događa sa svijetom?

utorak , 26.07.2016.

Brojni pokolji u zadnjih nekoliko dana potaknuli su me na razmišljanje i uopće pisanje na ovu temu. Zaista, pitam se što se događa? Znam da se svake minute u svijetu počini neki zločini a da mi o tome nismo ni informirani, ali sve ovo me pomalo plaši.

Inače radim u jednoj velikoj medijskoj kući i takve informacije saznajem iz prve ruke, prva. I ovih dana kada su se desila ova sranja u Njemačkoj... strašno. Rastužila sam se. Ginu nedužni ljudi zbog nečije psihičke poremećnosti. Isto imam mišljenje da je Europa malo previše otvorila vrata izbjeglicama. Nemam ništa protiv njih, ali mislim da je trebalo biti veće kontrole. Ne znam ni sama kakve, ali mislim da je trebalo.

Čini mi se kao da će se to sve češće događati, a mi samo čitamo o tome i zgražamo se. Neki prelete vijest, neki ni ne vide, a neke rastuži i zabrinu se.

Puno seremo po našoj zemlji da je ovakva i onakva. I je, politički je sjebana a onda sve ostalo. Ali ja se pored svega toga osjećam nekako sigurno. Mislim da nismo meta tim bolesnicima i da bar neko vrijeme mogu mirno disati.

Ne znam da li sam jedina, ali tako me prođe jeza kada vidim te bradate muslimane da hodaju po gradu, po trgovačkim centrima. Nemam ništa protiv muslimana, ali stvarno. Nemam protiv nikoga ništa, niti protiv druge vjere, rase, nacionalnosti, opredjeljenja...liberalna sam. Ali nakon svih ovih sranja šta su se desila, prođe me jeza kad ih vidim, pogotovo s tim torbama. Nije mi ugodno pored njih i odmah pomišljam da će se najgore dogoditi. Nadam se da neće. Da ćemo uvijek moći slobodno hodati po našoj zemlji u kojem god dijelu bili.

Oznake: terorizam, terorist, Hrvatska, sigurnost

Napravi nešto dobro danas!

subota , 23.07.2016.

Napravi nešto dobro danas, za sebe ili drugoga. Ali napravi!


Ja sam kreativna duša. I stalno mi se vrti po glavi da nešto napravim. Bilo to neki novi projekt, stranica, ukras… Bilo što. Ponekad to ne mogu izbiti iz glave pa to moram napravit odmah bez pretjeranog razmišljanja. Samo da vidim kako će ispast, da li će se svidjet ljudima (ako je neki online projekt). Kada ti netko kaže napravi nešto ili stvori odmah pomisliš na neku stvar ili diy (do it yourself) projekt. Ali to ne mora biti materijalno.

Kad me pukne taj hormon ‘moram napravit nešto’ krenem silovat Pinterest. Tko ne zna za Pinterest nije proživio ništa u životu . Ako volite raditi tako neke stvari, bacite oko na Pinterest i dobiti ćete pregršt inspiracije. Imate od recepata, fora stvarčica za kuću, ukrasa, šminke, ma svega. Ko stvorena za žene. One ju najčešće i koriste. Ako inače pronađem neki dobar, jednostavan i koristan projektić za napravit, sigurno ćete ga pronaći ovdje na blogu, da i vi probate napraviti.

Ne znam za vas, ali ja volim stvarati dobre i korisne stvari. Ma ne dobre, najbolje! Sve što radim u životu želim i trudim se da bude najbolje. U poslu, ljubavi, prijateljstvu, u svemu dajem cijelu sebe, najbolje od sebe kako bi meni ili drugoj osobi bilo dobro. Imam poriv učiniti nešto dobro, pogotovo nekom drugom. Radije bi oduzela sebi i dala nekom svom bliskom nego sebi. Znam da to nije dobro ponekad, ali takva sam. I moji pravi prijatelji znaju i prepoznaju to. Zato nemam mnogo dobrih prijatelja jer ih ni ne volim imat 100. Imam 2-3 svoje najdraže i najbolje frendice za koje znam da ih mogu nazvati u 2 ujutro i da će me saslušat. Isto tako i one znaju da to mogu i samnom.

Ono što sam htjela reći je da se moramo truditi iz dana u dan stvoriti nešto, napraviti nešto dobro, korisno. Da se trudimo uljepšati svaki dan. Život nam se sastoji od trenutaka koji se događaju samo jedanput i zato ih trebamo iskoristiti najbolje što možemo. Ne uveseljava samo materijalno. Nekome možeš uljepšati dan osmjehom, zagrljajem, poljupcem, komplimentom. Postoji mnogo načina kako učiniti taj trenutak jedinstvenim.

Stoga ako si želiš stvoriti savršen život, kuću iz snova, skladnu obitelj, ili što god tebi predstavlja ‘savršenstvo’ ili ono o čemu sanjaš, napravi si to sama!



Nemoj čekati sljedeći dan, vikend, godinu, kada završiš školu, kada nađeš posao, dečka, kada zaradiš više novaca, kada navršiš 20, 25 ili 35 godina. Učini to SADA!

Oznake: inspiracija, motivacija