Vratia se Šime
Evo me .
Vratila se Dalmošica u srcu, Baka u stvarnom životu, Fata u ljubavnom, rođena purgerica, u sivi Zagreb grad, oli' ti metropolu.
Vratila se teška srca.
Ostavila je u Dalmaciji more,kamen,lavandu,kadulju,maslinu,smokvu,lozu, mirtu, tamaris.
Ostavila je ljepotu, boje,mirise,zvukove.
Ostavila je mir, slobodu.
Ostavila je, pa jedan dobar dio sebe.
E sad jebat ga, ovo ispadne ko žalopojka.
Pa kad i je.
Ja baš i nisam sigurna jesam li ostarila, ili sam možda preumorna od posla koji radim, ili sam jednostavno makla, jer taj mir koji dole osijetim i koji me cijelu ispuni srećom i zadovoljstvom, neopisiv je.
Buđenje uz radio Dalmaciju, kava uz pogled na Vrulju i Biokovo, pijuckanje domaćeg vina, igranje jamba sa Rokerom, gledanje najljepšeg zalaska sunca na svijetu, di češ više.
Nema ulaznih vrata sa zvonom, uvijek su otvorena.
Nema fiksnog telefona i iznenadnih poziva, otkazali smo ga.
Nema baš signala ni za mobitele, pa čitaš poruke i uživaš.
Nema nepoželjnih gostiju, svi su dobrodošli.
Nema moraš ovo, moraš ono, ništa ne moraš.
Nema poštanskog sandučića, nema računa.
Nema ljutnje, samo ljubav i ljubav. ( Dobro, ajde, jednom sam ipak popizdila, ali opravdano, naravno, kad je muž u pitanju.)
Nema nešto mi je teško, ili nešto mi se neda, sve me veseli.
E da, nema televizije u spavaćoj sobi.
RAJ NA ZEMLJI.
Mjesto sa nekih dvijestotinjak stanovnika, sa šest kafića, tri restorana,slastičarna, dvi trgovine,mala pijaca, kiosk s novinama koji cilo lito radi dvokratno, poštom koja radi do podne, hotelom koji ne radi, galerijom sa eminentnim izlagaćima, sasvim dovoljno. Malo, ali lijepo i uređeno. Najljepše mjesto na Braču.
|
