danas sam dečak
subota, 29.04.2017.
to ti nikada nisam napisao
napisao bih ti
„volim te“
samo to
ni riječi više
sada kad si daleko 2000 km
sada kad sam te pustio
i mislio da sve samo prođe
ili bolje da upotrijebim skraćenicu
„vt“
nekako ostavlja dojam
usputnosti
ležim između prašnjavih zavjesa
koje ne podnosim
ali si ih ti voljela
i pitam se što bih mogao raditi tako sam
pomislio sam kako je najbolje da umrem
ali što ako se u zadnjem trenutku predomislim
i rukom uhvatim zavjesu
jer ipak ne bih
zadnje što sam vidio
prašina je koja lagano nestaje
ispred mojih očiju
baš kao i ti toga dana
jednopotezno
„objesio sam se“
