danas sam dečak
četvrtak, 05.01.2017.
to si ti kad nema mene
ponekad je promatram kako plače kad smo oboje pijani i shvaćam koliko života stane u ovaj jedan,
ponekad je sanjam kako hoda kroz naše dvije i pol ulice i ostavlja me,
ponekad zamišljam kako smo izgubljeni između zgrada, a vjetar nas požuruje.
nitko me ne gleda takvim očima, u kojima je zapisano sve što sam ikada mogao smisliti.
ti si poput škrinje u koju sam skrio sve svoje misli u djetinjstvu.
mi smo oni po kojima se rade filmovi i koliko to može ludo zvučati, mi smo ti koji ih stvaraju.
jebemo se pogledom, a rukama si potvrđujemo svu podršku svijeta.
često ležimo u krevetu i promatramo si najsitnije detalje lica i dugo šutimo.
želio bih ti reći sve, ali znam da je prerano i onda ti samo rukom pomilujem obraze.
sve što ti nisam rekao sam ja kad nema tebe, a ostalo upravo pišemo i osjećam kako toga ima mnogo.
