Never be affraid to dream!
11.07.2008., petak
Velika selidba
|
I te kako velika. Os silnih stvari nismo znali gdje uopće počet. Idem po vode. Sve je počelo 2003./2004. kad sam se upisala na 1.godinu učiteljskog fakulteta, tada Visoke učiteljske škole. Stan smo naravno našli pred početak, u 9.mjesecu. Najbolja frendica i ja, i s nama je bila još jedna cimerica, kćerka od vlasnika stana. Super smo se složile s njom. Nakon seobe Bodulki (otočanke s Krka) i njihovih stvari studentski život je mogao početi. Moram li napomenuti da sam nakon 2 tjedna u Ri došla doma lakša za par kila? :) Tijekom sljedećih mjeseci dopremljen mi je i veliki dvometarski radni stol koji me jako uveselio, no ne i ljude koji su ga morali teglit na zadnji kat naše zgrade i poslije ga sastavljat. Naime, noge od stola se mogu odšarafiti. Inače ne znam kako bi taj stol uopće ušao u zgradu i u stan. Stol je imao i pozitivna i negativna svojstva: velik je, ima mjesta za rad, za potreban materijal, kompjuter, printer, puno mjesta ima. A opet negativno svojstvo je to što je taj stol bio MOJ, a ja sam poznata po kreativnom neredu pa se na tom stolu, osim navedenih kompa i printera nalazilo svega i svačega, od torbica, bilježnica, papira, maramica, tableta, lakova za nokte, pernica, bočica od vode, knjiga, skripti, fotoalbuma do 500 milijuna kemijski, olovki, bojica, gumica, indexa, smeća, časopisa i da ne nabrajam više. Mislim da je dovoljan podatak da se vrlo često nije vidjela niti površina tog 2-metarskog stola od količine stvari na njemu. Kamoli da se moglo radit. :)))) Ok, da skrenem sa stola na poantu ovog posta. Malo po malo, 5 godina je prošlo i završna 4.godina je završila, upisala sam apsolventsku godinu i ostali samo ispiti. Od 8, pa 7, 6, 5, 4, 3. Stanimo na 3. Stvari sam selit pomalo počela još u 4 mjesecu ali sitnice obične, neznatno. Među svim silnim stvarima niti se primijetilo da nešto fali. Ozbiljno seljenje je počelo u 6.mjesecu. Ja sam 2 puta nosila dosta stvari koje su napunile i bunker, a i zadnja sjedišta auta. Nije loše. Sad se pomalo i vidilo da je nešto nestalo iz sobe. I sad neki dan mama i ja otišle u stan, tj.ja u stan slagat stvari, mama u shopping...Vratila se mama i počeli smo nosit stvari u auto i pakirat ih. Pa jednom, pa dva put, pa tri put, pa 4 puta, pa bacati smeće....Nakon nekoliko sati uspjeli smo ispraznit sobu. Cijelu, da da. Sve. Natrpale smo sve u par kutija, u vrećice... Onda smo čekale tatu da dođe, da uzme malo teže stvari i da ih stavi kod sebe u auto jer kod nas nije više stalo. Skinuli smo i karniše za zavjese i sve postere sam skinula...obrisala tekst sa ormara koji mi je napisala moja druga cimerica M - Nina Nina, pa ti si legenda! Tako misli tvoja cimerica iz dvorane D2. :) Obrisala sam ali ostat će uspomena:) I tako smo stvari donijeli doma. Eh, tu nastaje problem. Stvari smo iskrcali u snevni boravak, a ja sam preklinjala mamu da ih ne moram sad spremat jer ne znam gdje s njima. Smilovala se. I sad vas ja pitam. Kako sobu od 18 kvadrata preseliti u sobu od 9 kvadrata koja je već puna stvari??? Kako? Jer, soba u Ri je veličine 18 kvadrata, a moja u krku 9. I sad ti to preseli. Jako veselo. Evo već 4 dana mi stoje stvari u sobi , a ja ne znam gdje s njima. Jučer sam nešto čačkala, nešto bacila, danas sam izbacila kutiju iz sobe....ali mi je krevet krcat svega. Muka mi je od toga. Nešto ću smisliti nadam se. A tako sam lijepo pospremila sobu i onda smo stvari preselili ovdje i sad je opet u neredu. Doduše, ne bi to nazvala neredom nego...nedostatkom prostora za stvari:)) A pol toga će na šufit, plišane igračke u vrećicu i isto na šufit....a najviše imam papira, koji mi trebaju i ne trebaju. Ali ne, ja to ne bacam. :) Šteta što nisam slikala pa vam pokazala kako je soba izgledala sam svim tim stvarima, ali fotić mi nije radio, baterija je crkla. Sad pristojno izgleda, osim kreveta. Eto, jedno predivno razdoblje polako završava....neće mi Ri faliti toliko nego jednostavno...fax...ne predavanja nego ljudi...samostalan život, bezbrižnost...jer sad moram već razmišljat o traženju posla...a još se ne osjećam spremnom na to:) No, o tom potom:) See ya later.... |
