Never be affraid to dream!
16.10.2007., utorak
Biser nad biserima
Jučer. Rano buđenje. Magla. Hladnoća. Uši bole. Bus. Pekara. Drugi bus. Stiskanje na sjedalu za jednog. Zagreb. Dragi nosi ruksak moj, ja torbicu i vrećicu. A što bi ja bez njega? :) Cedevita. Suze. Nervoza. Wc. Smirivanjne emocija. čekanjje tramvaja. zagrljaj. Pusa. Volim te. rastanak. Ljubav je čekao jedan tramvaj, ja drugi.. I moj tramvaj došao, pozdravimo se, pala još koja suza i odoh...Vozeći se u tramvaju skužim da nemam ruksak. Ruksak je ostao kod njega na leđima. Prasnem u smijeh:)))) Cerekam se usred tramvaja i pokušavam se kontrolirati. razlog više da opet vidim ljubav svoju. Zovem ga, ne javlja se. :) Onda on zove mene. Rekao je da će doć na peron. :) ja odem na peron, smrzavam se i čekam. Čekam. Čekam. 5 -10 min prije polaska busa evo moje ljubavi sa mojim ruksakom. Prasnem u smijeh opet. :)) On kaže: "Sad ćeš imat o čemu pisat na blogu". :)))) Preda mi ruksak, malo se grlimo, ljubimo i odlazim u bus.. Volim te.... |