nihonkichigai tj. lud za Japanom
24.07.2008., četvrtak
Potres od 6,8 Richtera pogodio sjeverni Japan
 U snažnom potresu koji je pogodio sjevernu obalu Japana ozlijeđena je najmanje 91 osoba. Potres je uzrokovao odrone zemlje, a bez struje su ostale tisuće ljudi. Japanska meteorološka agencija izjavila je da nema opasnosti od tsunamija. Centar potresa preliminarne magnitude 6,8 dogodio se na dubini od 105 kilometara i na obali Iwate, udaljene 450 kilometara sjeveroistočno od Tokia. Japanska policija izjavila je da ozlijeđeni uglavnom imaju masnice i posjekotine od slomljenog stakla i od letećih predmeta te da nema životno ugroženih. Japanska meteorološka agencija upozorila je da može doći do naknadnog podrhtavanja tla. U međuvremenu agencija Reuters izvjestila je o potresu magnitude 6,4 blizu obale ruskih Kurilskih otoka na sjeveru Tihog oceana. Centar ovog potresa bio je 106 kilometara istočno-sjeveroistočno od Severo-Kurilska i na dubini od 35 kilometara. Također se smatra da nema opasnosti od tsunamija. |
21.07.2008., ponedjeljak
Japan 2008.
 gore,tri mudra majmuna (ne čujem zlo,ne govorim zlo,ne vidim zlo) koja se nalaze na ulazu u svetište Tosho-gu ,photo by interplet 15. travanj 2008.,utorak, 2. dan, II dio  gore i dolje, još se nalazimo u Tosho-gu svetištu koje je dao izgraditi 1617. godine Tokugawa Hidetada (1579-1632) 2. shogun Tokugawa shogunata (1603-1868) u čast svog oca Tokugawe Ieyasua (1542-1616) osnivača Tokugawa shogunata;svetište je proširio Hidetadin sin i 3. Tokugawa shogun - Tokugawa Iemitsu ( 1604-1651)  gore,Tokugawa Ieyasu  gore,Tokugawa Hidetada  gore,Tokugawa Iemitsu        gore,pogled na Nikko  gore,posljednji pogled prema kompleksu Tosho-gu svetišta do neke druge prilike  gore,posljednji pogled i pozdrav prema planinskim vrhovima oko grada Nikko; u grad sam stigao u 11:20,a već u 15:20 imam vlak za povratak;nemam sat i moram se ravnati prema vlastitom unutrašnjem satu koji mi kaže da je vrijeme za povratak na željezničku stanicu  gore, još jedan pogled na slavni most  gore i dolje,prema Tosho-gu svetištu išao sam sporednim ulicama,sada se vraćam glavnom ulicom   gore,iako u laganoj žurbi i neizvjesnosti privukla me figurica u izlogu   gore,vrijeme je cvjetanja trešanja i japanci tome pridaju veliku pažnju i to se vidi na svakom koraku  gore i dolje,Nikko želj. stanica;stigao sam 15-ak minuta prije polaska vlaka, kartu ne moram kupovati jer imam blaženi Japan Rail Pass  gore,tko nema kartu ovdje je kupi,ako uspije svladati upute  gore,tabla sa nazivom stanice pisana latinicom,hiraganom i kanji znakovima  gore i dolje,dolazak vlaka na peron   gore i dolje,Utsunomiya stanica na kojoj prelazim sa lokalnog vlaka na shinkansen i pogled na grad Utsunomiyu   gore,evo i mog shinkansena koji će me odbaciti do Omiya stanice  gore i dolje,pogled kroz prozor shinkansena    gore,ulazak shinkansena u Omiya stanicu  gore i dolje peroni Omiya stanice    gore,vrijeme je za ukrcaj u shinkansen za Tokyo  gore,još jedan pokazatelj japanske domišljatosti i praktičnosti  gore i dolje,Tokyo   gore i dolje,pogled na stanice podzemne željeznice tkzv. chikatetsu koje stvaraju dojam mravinjaka   gore i dolje,u potrazi za pravim peronom na kojem se nalazi vlak za Shinjuku stanicu na kojoj me u 18 sati čeka prijatelj Shinji-san;ne moram se žuriti,tek je 17 sati   gore, jedno od dražih mi mjesta na svakoj stanici,samo uvijek moram paziti na vrijeme polaska vlaka  gore i dolje,u isčekivanju vlaka   gore,vlak je stigao,vrijeme je za ukrcaj  gore i dolje,pogled na Tokyo iz vlaka    gore i dolje,Shinjuku stanica,stigao sam u 17:40,imam dvadeset minuta da stignem do mjesta sastanka sa Shinjijem kod južnog izlaza  gore,na Shinjuku stanici nisam bio godinu dana,a neki hodnici se preuređuju, tako da sam se malo pogubio,nikako da nađem južni izlaz,inače na Shinjuku st. ima preko 20 izlaza i ulaza   gore i dolje, južni izlaz Shinjuku stanice,konačno sam ga našao,ali nema kioska kraj kojeg smo se trebali naći,to me malo zbunilo;ipak,bio sam siguran da sam na pravom mjestu,kasnio sam desetak minuta  Nakon što sam ipak stigao na dogovoreno mjesto,Shinji i ja otišli smo do korejskog kvarta u jedan tipični korejski restoran na večeru.Nisam siguran baš što smo točno jeli,samo se sjećam da je bilo fino.Nakon večere svratili smo u jedan restoran na piće u Shinjukuu čija je vlasnica Shinjijeva prijateljica.Prvi put sam ovdje bio prošle godine.Uskoro nam se na piću pridružio Sugawara-san.Gospodina Sugawaru upoznao sam još 2002. godine kada sam bio prvi put u Japanu.On mi je tada pronašao smještaj u Shin-Yokohami kod obitelji Yamashita čija je najmlađa kćer Kaori bila gost moje obitelji u travnju ove godine što ste imali priliku čitati na nihonkichigai blogu.Shinjija sam također upoznao preko gospodina Sugaware 2004. godine kada sam bio drugi put u Japanu,i tražio smještaj u Tokyu na jednu noć.Shinji-san mi je tada ponudio smještaj.Ispalo je da mi je tada to bila poslednja noć u Japanu prije povratka u Lijepu našu,a mi smo je proveli ispijajući limenke Asahi i Sapporo pive i slušajući glazbu.Sugawara-san i Shinji-san svoje- vremeno su bili članovi Japansko-hrvatskog društva koje je s vremenom preraslo u Croatian bussines center.  gore, japanska delegacija kod predsjednika Mesića; s lijeva na desno:prof. Elezović,predsjednik prvog Hrvatsko-japanskog društva iz Zagreba i suprug Reiko Omura-Elezović,moje drage dugogodišnje profesorice japanskog jezika, ? ,Yasuyuki So,vrlo poduzetni mladi poslovni gospodin koji je već sa 26 godina otvorio japanski restoran u Amsterdamu (upoznali smo se 2000. godine),predsjednik Mesić,Branko Cikatić,prvi pobjednik K-1 turnira u Japanu, ? i Sugawara-san  gore,članovi japansko-hrvatskog društva iz Tokya; Sugawara-san (sedmi s lijeva),Yasuyuki So (stoji s desna od gospodina Sugaware), Branko Cikatić (iza gospodina So-a),Yasuo Yamamoto (prvi s desna,dugi niz godina živi u Hrvatskoj,zajedno sa Đurom Njavrom (suosnivač i dekan Zagrebačke škole ekonomije i managementa u okviru koje se nalazi Japanski centar) i Zoranom Stiperskim (sveučilišni prof. na Geografskom odsjeku Prirodoslovno- matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa,voditelj je Japanskog centra pri Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa,čija je misija povezivanje hrvatske i japanske akademske i poslovne zajednice) koautor je knjige "Samuraj i vitez - Kako se Japan uspio ekonomski razviti",Samobor,2005.)  gore,Shinji Arakawa-san,u Meiji-jingu shinto svetištu u Yoyogi parku 2006. godine za mog četvrtog posjeta Japanu  gore,ožujak 2008.posjet predsjednika Mesića Japanu; s lijeva na desno: ? ,predsjednik Mesić,Shinji Arakawa-san,Ivica Osim (bivši selektor japanske nogometne reprezentacije,živi u Chibi blizu Tokya) i Junko Toyama (radi u turizmu,često putuje u Hrvatsku,dio je ekipe koja je objavila nekoliko knjiga o Hrvatskoj na japanskom) Ovaj put smo se također zapričali o svemu i svačemu,pa nismo ni primjetili da se približila ponoć,a meni je zadnji vlak za doma u Kumagayu išao u ponoć i tri minute. Srećom Shinjuku stanica je bila blizu.Morali smo trčati.Nakon cijelog dana hodanja i vožnje vlakovima i opijanja cijelu večer.Kada sam ušao u vlak,vrata su se zatvorila za mnom.Ušao sam u posljednjoj sekundi.Ne znam što bi bilo da nisam stigao na ovaj vlak.Vjerojatno bi ostao u Tokyu sa Shinjijem cijelu noć i nastavio piti,što ne bi bilo loše.Ali ne bih se dovoljno odmorio, jer sutradan me čekao put u Kyoto.Sad me još čekala vožnja od sat i pol do Kagohara st.Na žalost,shinkanseni više nisu vozili, pa sam morao klasičnim posljednjim noćnim vlakom koji je bio prepun. Doma kod Satoko stigao sam oko 2 ujutro.Naravno,Satoko i njena majka su spavale. Tiho sam se ušuljao u kuću (imao sam ključ) i srušio se na krevet.Tek sam tu dva dana a toliko mi se toga desilo.A što sve me još čekalo. |
20.07.2008., nedjelja
Japan 2008.
 15. travanj 2008.,utorak, 2. dan,Kumagaya-Tokyo-Nikko-Tokyo-Kumagaya Prije nego što opišem drugi dan boravka u Japanu ove godine,želio bih se osvrnuti na podatak i potvrdu koju sam dobio u današnjem mailu drage prijateljice Satokice. Naime,9.svibnja na hagakure blogu pisao sam o budističkom hramu u Kumagayi pored Kagohara stanice.Nigdje nisam vidio naziv hrama na latinici,samo kanji znak- ove,pa sam pokušao dešifrirati iste.Hram se uistinu zove Taisho-ji kako sam pret- postavljao.Toliko o tome.  Probudio sam se oko 8 sati.Čim sam otvorio oči,prostrujilo mi je kroz glavu - doma sam,u Japanu.Nemam vremena za gubljenje.Vrijeme je za akciju. Skočio sam iz kreveta,iz pravog japanskog kreveta u autentičnoj japanskoj sobi.Sve je bilo na svom mjestu.Osim putovnice,naravno.Ali nisam si smio dozvoliti da mi taj mali incident pokvari boravak u drugoj mi domovini.Ionako sam znao da ću je naći.U planu sam imao posjetiti povijesni grad Nikko i na povratku u Kumagayu,ostati malo u Tokyu vidjeti se sa Shinjijem, jedinim japancem koji priznaje da voli živjeti u Tokyu.Imao sam lokalni vlak točno u 9:07 sa Kagohara stanice za Kumagayu.Valjalo se brzo spremiti i uputiti se prema stanici.Od Satokičine kuće do Kagohara stanice ima dobrih 15 -20 minuta hoda.Pozdravio sam se sa svojim domaćicama:Itte Kimasu ! (Idem !) Itte rashai ! (Sretno se vrati !) čulo se iz nekoliko dijelova kuće kao jeka.  gore,ulica ispred Satokičine kuće prilično je prometna,po cijeli dan prolaze veliki kamioni i treba biti oprezan,osim toga tu se vozi kao u engleskoj, stalno zaboravljam na to,a da ne pričam da se uvijek iznova čudim kad ne vidim vozača gdje bi trebao biti,uvijek mi treba par sekundi da se podsjetim da sam u Japanu gdje je sve naopačke  gore,pogled na trgovačke centre koji su postavljeni u nizu, otvaraju se uglavnom oko 9:30  gore,automati sa cugom,genijalna stvar koja je mogla pasti na pamet samo japancima,imaju ih najviše na svijetu,oko 5,6 miliona,nemam pojma,nisam brojio  gore,mislim da je ovo frizerski salon,gore piše 1000 yena (oko 50 kuna), nije loše za jednu modernu frizuru,povoljno ha ?!  gore,ovakve trgovine znaju biti otvorene i cijelu noć,da ne pričam o knjižari veličine Megastora u Bogovićevoj u Zabregu, a nalazi se preko puta Satokičine kuće i radi od 10 ujutro do ponoći...pa ja ću se raniti...di ja živim...  gore,pogled na benzisku crpku  gore, još malo i na Kagohara stanici sam  gore i dolje,Kumagaya stanica,ne baš mala stanica    gore,shinkansen peron i smoking area tj. kavez za pušače,zgodno zar ne ?!  gore,pogled na drugi peron preko puta  gore i dolje,shinkansen dolazi na peron   gore i dolje,pogled iz shinkansena od Kumagaya st. do Ofuna st.      gore,ulazak na Ofuna stanicu i nastavak putovanja prema gradu Nikko koji sam opisao na hagakure blogu u svibnju u postovima od 11. svibnja, 12. svibnja,14. svibnja i 16. svibnja  gore i dolje,kompleks shinto svetišta Tosho-gu,u gradu Nikko,u kojem se nalazi grob jedne od najmoćnijih figura japanske povijesti,osnivača posljednjeg shogu- nata - Tokugawe Ieyasua (1543-1616);kako sam u svetištu bio 2004. godine, odlučio sam upoznati okolicu svetišta,a morao sam voditi računa i o povratku u Tokyo gdje sam imao dogovor za sastanak;  shinto torii vrata koja dijele materijalni svijet od svijeta duhova    gore,pagoda od pet katova (koji predstavljaju zrak,vodu,vatru,vjetar i nebo),a nalazi se ispred ulaza u Tosho-gu svetište,podignuta je 1650. zahvaljujući daimyou (doslovno "veliko ime",pokrajinski velmoža),nakon požara 1818. ponovo je podignuta; ...nastavak slijedi...ja mata ne... |
19.07.2008., subota
Japan 2008.
 ponedjeljak, 14.travnja 2008.,1. dan  gore i dolje,Narita Tokyo aerodrom koji je udaljen od Tokya oko 60 km ili sat vremena vlakom  Na Put sam krenuo u nedjelju ujutro oko 6 sati,dan ranije.Išao sam ovaj puta preko Beča.Let od 11 sati prošao je relativno dobro.Na aerodrom Narita sletio sam oko 8 sati.Do 10 sam obavio sve aerodromske formalnosti,od čekanja oko sat i pol u redu za identifikacijsku provjeru i provjeru putovnice i prtljage. Sada je trebalo potvrditi želj. kartu Japan rail Pass.  gore,u potrazi za pravim šalterom,vlak za Tokyo mi kreće već u 10:30  gore,Narita Express koji će me odbaciti do Tokyo st. foto by interplet  gore,Narita Express na terminalu želj. stanice na Narita aerodromu  gore,unutrašnjost Narita Expressa foto by interplet  gore,karta u Narita Expressu koja prikazuje gdje se vlak trebutno nalazi i koliko ima do odredišta foto by interplet  gore,mlada teta koja se klanja,prekrasno izgleda,piskutavo priča i prodaje cugu i klopu foto by interplet  pogled kroz prozor Narita Expressa  gore,stižem na Tokyo st. i ništa ne slutim  gore,prvo rješavanje tekućih pitanja, još uvijek ništa ne sumnjam,žurim na shinkansen za Kumagayu,udaljenu od Tokya oko 70 km  gore,na peronu Tokyo st. skužim da mi nema putovnice !!!  gore i dolje,peron sa kojeg dolaze i odlaze Shinkansen vlakovi;dok slikam, kemijam gdje mi je mogla ostati putovnica,dok sam ulazio u Narita Express na terminalu Narita aerodroma imao sam je kod sebe...ostala mi je u vlaku; pretpostavljao sam da će je netko naći,vjerojatno službenik u vlaku i da će je predati policiji,ipak je ovo Japan,civilizacija;kad stignem na odredište kod frendice Satoko,zamolit ću je da nazove Narita aerodrom i japanske željeznice;    gore,pogled na semafor,12:09 je sati,a Max toki shinkasen mi kreće u 12:12, vrijeme je za ukrcaj  gore,pogled iz shinkansena  gore,pogled na Kumagayu sa Kagohara station;konačno sam stigao na odredište, sad idem nazvati svoju domaćicu Satoko  gore,ulaz u malo shinto svetište tik pored Kagohara stanice;dok čekam Satoko muvam se oko Kagohara stanice  gore,mali trg ispred Kagohara st.  gore i dolje cesta kojom se dolazi do Kagohara st.   gore,parkiralište za bicikle na Kagohara st.  gore,automat za cugu Nakon što je Satoko stigla,pozdravljamo se i ja joj priopćavam veselu vijest. Ona zove aerodrom Narita i japanske želejznice.Nitko još nije ništa našao. Obavještavam hrvatsko veleposlanstvo o gubitku putovnicu i dogovaram se sa službenicom u veleposlanstvu da ću je nazvati za par dana da joj javim da li je putovnica pronađena ili će mi u veleposlanstvu napravili privremeni dokument da se mogu vratiti doma.Kroz razgovor utvrđujemo da se poznajemo.Upoznali smo se koju godinu prije u Japanskom centru u Zagrebu.Kako je svijet mali. Malo kasnije zovem prijatelja Shinjija u Tokyo da se dogovorimo kada ćemo se naći.Trebali smo se vidjeti danas u Tokyu,ali ja sam malo umoran i odga- đamo sastanak za sutra.Predlažem Satokici da posjetimo najluđu trgovinu u svemiru u kojoj sam bio prvi put prošle godine.Ona pristaje i krećemo.  gore,povratak iz shopinga,za prvi dan dosta uzbuđenja,imao sam želju da navratimo i do knjižnice,ali ponedjeljkom su knjižnice zatvorene pa smo to odgodili za neki drugi dan; mata ne |
07.07.2008., ponedjeljak
G 8 na Hokkaidu
 Vjerojatno znate da se na Hokkaidu najsjevernijem japanskom otoku održava G 8 igrokaz.Nekoliko filmova tim povodom ispod karte:  gore,karta dijela Hokkaido otoka na kojem se održava ovaj sramotni skup * ovdje možete vidjeti što rade gospođe čelnika dok niihovi mužići smišljaju kako će još više biti bogatiji,a svijet u još većem rasulu,uistinu dirljivo Što nam se to događa ? |
.svg-dc6dca.png){kind=logo}
