nihonkichigai tj. lud za Japanom
21.07.2008., ponedjeljak
Japan 2008.
 gore,tri mudra majmuna (ne čujem zlo,ne govorim zlo,ne vidim zlo) koja se nalaze na ulazu u svetište Tosho-gu ,photo by interplet 15. travanj 2008.,utorak, 2. dan, II dio  gore i dolje, još se nalazimo u Tosho-gu svetištu koje je dao izgraditi 1617. godine Tokugawa Hidetada (1579-1632) 2. shogun Tokugawa shogunata (1603-1868) u čast svog oca Tokugawe Ieyasua (1542-1616) osnivača Tokugawa shogunata;svetište je proširio Hidetadin sin i 3. Tokugawa shogun - Tokugawa Iemitsu ( 1604-1651)  gore,Tokugawa Ieyasu  gore,Tokugawa Hidetada  gore,Tokugawa Iemitsu        gore,pogled na Nikko  gore,posljednji pogled prema kompleksu Tosho-gu svetišta do neke druge prilike  gore,posljednji pogled i pozdrav prema planinskim vrhovima oko grada Nikko; u grad sam stigao u 11:20,a već u 15:20 imam vlak za povratak;nemam sat i moram se ravnati prema vlastitom unutrašnjem satu koji mi kaže da je vrijeme za povratak na željezničku stanicu  gore, još jedan pogled na slavni most  gore i dolje,prema Tosho-gu svetištu išao sam sporednim ulicama,sada se vraćam glavnom ulicom   gore,iako u laganoj žurbi i neizvjesnosti privukla me figurica u izlogu   gore,vrijeme je cvjetanja trešanja i japanci tome pridaju veliku pažnju i to se vidi na svakom koraku  gore i dolje,Nikko želj. stanica;stigao sam 15-ak minuta prije polaska vlaka, kartu ne moram kupovati jer imam blaženi Japan Rail Pass  gore,tko nema kartu ovdje je kupi,ako uspije svladati upute  gore,tabla sa nazivom stanice pisana latinicom,hiraganom i kanji znakovima  gore i dolje,dolazak vlaka na peron   gore i dolje,Utsunomiya stanica na kojoj prelazim sa lokalnog vlaka na shinkansen i pogled na grad Utsunomiyu   gore,evo i mog shinkansena koji će me odbaciti do Omiya stanice  gore i dolje,pogled kroz prozor shinkansena    gore,ulazak shinkansena u Omiya stanicu  gore i dolje peroni Omiya stanice    gore,vrijeme je za ukrcaj u shinkansen za Tokyo  gore,još jedan pokazatelj japanske domišljatosti i praktičnosti  gore i dolje,Tokyo   gore i dolje,pogled na stanice podzemne željeznice tkzv. chikatetsu koje stvaraju dojam mravinjaka   gore i dolje,u potrazi za pravim peronom na kojem se nalazi vlak za Shinjuku stanicu na kojoj me u 18 sati čeka prijatelj Shinji-san;ne moram se žuriti,tek je 17 sati   gore, jedno od dražih mi mjesta na svakoj stanici,samo uvijek moram paziti na vrijeme polaska vlaka  gore i dolje,u isčekivanju vlaka   gore,vlak je stigao,vrijeme je za ukrcaj  gore i dolje,pogled na Tokyo iz vlaka    gore i dolje,Shinjuku stanica,stigao sam u 17:40,imam dvadeset minuta da stignem do mjesta sastanka sa Shinjijem kod južnog izlaza  gore,na Shinjuku stanici nisam bio godinu dana,a neki hodnici se preuređuju, tako da sam se malo pogubio,nikako da nađem južni izlaz,inače na Shinjuku st. ima preko 20 izlaza i ulaza   gore i dolje, južni izlaz Shinjuku stanice,konačno sam ga našao,ali nema kioska kraj kojeg smo se trebali naći,to me malo zbunilo;ipak,bio sam siguran da sam na pravom mjestu,kasnio sam desetak minuta  Nakon što sam ipak stigao na dogovoreno mjesto,Shinji i ja otišli smo do korejskog kvarta u jedan tipični korejski restoran na večeru.Nisam siguran baš što smo točno jeli,samo se sjećam da je bilo fino.Nakon večere svratili smo u jedan restoran na piće u Shinjukuu čija je vlasnica Shinjijeva prijateljica.Prvi put sam ovdje bio prošle godine.Uskoro nam se na piću pridružio Sugawara-san.Gospodina Sugawaru upoznao sam još 2002. godine kada sam bio prvi put u Japanu.On mi je tada pronašao smještaj u Shin-Yokohami kod obitelji Yamashita čija je najmlađa kćer Kaori bila gost moje obitelji u travnju ove godine što ste imali priliku čitati na nihonkichigai blogu.Shinjija sam također upoznao preko gospodina Sugaware 2004. godine kada sam bio drugi put u Japanu,i tražio smještaj u Tokyu na jednu noć.Shinji-san mi je tada ponudio smještaj.Ispalo je da mi je tada to bila poslednja noć u Japanu prije povratka u Lijepu našu,a mi smo je proveli ispijajući limenke Asahi i Sapporo pive i slušajući glazbu.Sugawara-san i Shinji-san svoje- vremeno su bili članovi Japansko-hrvatskog društva koje je s vremenom preraslo u Croatian bussines center.  gore, japanska delegacija kod predsjednika Mesića; s lijeva na desno:prof. Elezović,predsjednik prvog Hrvatsko-japanskog društva iz Zagreba i suprug Reiko Omura-Elezović,moje drage dugogodišnje profesorice japanskog jezika, ? ,Yasuyuki So,vrlo poduzetni mladi poslovni gospodin koji je već sa 26 godina otvorio japanski restoran u Amsterdamu (upoznali smo se 2000. godine),predsjednik Mesić,Branko Cikatić,prvi pobjednik K-1 turnira u Japanu, ? i Sugawara-san  gore,članovi japansko-hrvatskog društva iz Tokya; Sugawara-san (sedmi s lijeva),Yasuyuki So (stoji s desna od gospodina Sugaware), Branko Cikatić (iza gospodina So-a),Yasuo Yamamoto (prvi s desna,dugi niz godina živi u Hrvatskoj,zajedno sa Đurom Njavrom (suosnivač i dekan Zagrebačke škole ekonomije i managementa u okviru koje se nalazi Japanski centar) i Zoranom Stiperskim (sveučilišni prof. na Geografskom odsjeku Prirodoslovno- matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa,voditelj je Japanskog centra pri Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa,čija je misija povezivanje hrvatske i japanske akademske i poslovne zajednice) koautor je knjige "Samuraj i vitez - Kako se Japan uspio ekonomski razviti",Samobor,2005.)  gore,Shinji Arakawa-san,u Meiji-jingu shinto svetištu u Yoyogi parku 2006. godine za mog četvrtog posjeta Japanu  gore,ožujak 2008.posjet predsjednika Mesića Japanu; s lijeva na desno: ? ,predsjednik Mesić,Shinji Arakawa-san,Ivica Osim (bivši selektor japanske nogometne reprezentacije,živi u Chibi blizu Tokya) i Junko Toyama (radi u turizmu,često putuje u Hrvatsku,dio je ekipe koja je objavila nekoliko knjiga o Hrvatskoj na japanskom) Ovaj put smo se također zapričali o svemu i svačemu,pa nismo ni primjetili da se približila ponoć,a meni je zadnji vlak za doma u Kumagayu išao u ponoć i tri minute. Srećom Shinjuku stanica je bila blizu.Morali smo trčati.Nakon cijelog dana hodanja i vožnje vlakovima i opijanja cijelu večer.Kada sam ušao u vlak,vrata su se zatvorila za mnom.Ušao sam u posljednjoj sekundi.Ne znam što bi bilo da nisam stigao na ovaj vlak.Vjerojatno bi ostao u Tokyu sa Shinjijem cijelu noć i nastavio piti,što ne bi bilo loše.Ali ne bih se dovoljno odmorio, jer sutradan me čekao put u Kyoto.Sad me još čekala vožnja od sat i pol do Kagohara st.Na žalost,shinkanseni više nisu vozili, pa sam morao klasičnim posljednjim noćnim vlakom koji je bio prepun. Doma kod Satoko stigao sam oko 2 ujutro.Naravno,Satoko i njena majka su spavale. Tiho sam se ušuljao u kuću (imao sam ključ) i srušio se na krevet.Tek sam tu dva dana a toliko mi se toga desilo.A što sve me još čekalo. |
.svg-dc6dca.png){kind=logo}
