Marketing
Japan 2008.
ponedjeljak, 14.travnja 2008.,1. dan
gore i dolje,Narita Tokyo aerodrom koji je udaljen od Tokya oko 60 km ili
sat vremena vlakom
Na Put sam krenuo u nedjelju ujutro oko 6 sati,dan ranije.Išao sam ovaj
puta preko Beča.Let od 11 sati prošao je relativno dobro.Na aerodrom Narita
sletio sam oko 8 sati.Do 10 sam obavio sve aerodromske formalnosti,od čekanja
oko sat i pol u redu za identifikacijsku provjeru i provjeru putovnice i prtljage.
Sada je trebalo potvrditi želj. kartu Japan rail Pass.
gore,u potrazi za pravim šalterom,vlak za Tokyo mi kreće već u 10:30
gore,Narita Express koji će me odbaciti do Tokyo st.
foto by interplet
gore,Narita Express na terminalu želj. stanice na Narita aerodromu
gore,unutrašnjost Narita Expressa
foto by interplet
gore,karta u Narita Expressu koja prikazuje gdje se vlak trebutno nalazi i koliko
ima do odredišta
foto by interplet
gore,mlada teta koja se klanja,prekrasno izgleda,piskutavo priča i prodaje
cugu i klopu
foto by interplet
pogled kroz prozor Narita Expressa
gore,stižem na Tokyo st. i ništa ne slutim
gore,prvo rješavanje tekućih pitanja, još uvijek ništa ne sumnjam,žurim na
shinkansen za Kumagayu,udaljenu od Tokya oko 70 km
gore,na peronu Tokyo st. skužim da mi nema putovnice !!!
gore i dolje,peron sa kojeg dolaze i odlaze Shinkansen vlakovi;dok slikam,
kemijam gdje mi je mogla ostati putovnica,dok sam ulazio u Narita Express
na terminalu Narita aerodroma imao sam je kod sebe...ostala mi je u vlaku;
pretpostavljao sam da će je netko naći,vjerojatno službenik u vlaku i da će
je predati policiji,ipak je ovo Japan,civilizacija;kad stignem na odredište kod
frendice Satoko,zamolit ću je da nazove Narita aerodrom i japanske željeznice;
gore,pogled na semafor,12:09 je sati,a Max toki shinkasen mi kreće u 12:12,
vrijeme je za ukrcaj
gore,pogled iz shinkansena
gore,pogled na Kumagayu sa Kagohara station;konačno sam stigao na odredište,
sad idem nazvati svoju domaćicu Satoko
gore,ulaz u malo shinto svetište tik pored Kagohara stanice;dok čekam Satoko
muvam se oko Kagohara stanice
gore,mali trg ispred Kagohara st.
gore i dolje cesta kojom se dolazi do Kagohara st.
gore,parkiralište za bicikle na Kagohara st.
gore,automat za cugu
Nakon što je Satoko stigla,pozdravljamo se i ja joj priopćavam veselu vijest.
Ona zove aerodrom Narita i japanske želejznice.Nitko još nije ništa našao.
Obavještavam hrvatsko veleposlanstvo o gubitku putovnicu i dogovaram se
sa službenicom u veleposlanstvu da ću je nazvati za par dana da joj javim da li
je putovnica pronađena ili će mi u veleposlanstvu napravili privremeni dokument
da se mogu vratiti doma.Kroz razgovor utvrđujemo da se poznajemo.Upoznali
smo se koju godinu prije u Japanskom centru u Zagrebu.Kako je svijet mali.
Malo kasnije zovem prijatelja Shinjija u Tokyo da se dogovorimo kada ćemo
se naći.Trebali smo se vidjeti danas u Tokyu,ali ja sam malo umoran i odga-
đamo sastanak za sutra.Predlažem Satokici da posjetimo najluđu trgovinu u
svemiru u kojoj sam bio prvi put prošle godine.Ona pristaje i krećemo.
gore,povratak iz shopinga,za prvi dan dosta uzbuđenja,imao sam želju da
navratimo i do knjižnice,ali ponedjeljkom su knjižnice zatvorene pa smo to
odgodili za neki drugi dan;
mata ne
Post je objavljen 19.07.2008. u 17:47 sati.