nihonkichigai tj. lud za Japanom
20.07.2008., nedjelja
Japan 2008.
 15. travanj 2008.,utorak, 2. dan,Kumagaya-Tokyo-Nikko-Tokyo-Kumagaya Prije nego što opišem drugi dan boravka u Japanu ove godine,želio bih se osvrnuti na podatak i potvrdu koju sam dobio u današnjem mailu drage prijateljice Satokice. Naime,9.svibnja na hagakure blogu pisao sam o budističkom hramu u Kumagayi pored Kagohara stanice.Nigdje nisam vidio naziv hrama na latinici,samo kanji znak- ove,pa sam pokušao dešifrirati iste.Hram se uistinu zove Taisho-ji kako sam pret- postavljao.Toliko o tome.  Probudio sam se oko 8 sati.Čim sam otvorio oči,prostrujilo mi je kroz glavu - doma sam,u Japanu.Nemam vremena za gubljenje.Vrijeme je za akciju. Skočio sam iz kreveta,iz pravog japanskog kreveta u autentičnoj japanskoj sobi.Sve je bilo na svom mjestu.Osim putovnice,naravno.Ali nisam si smio dozvoliti da mi taj mali incident pokvari boravak u drugoj mi domovini.Ionako sam znao da ću je naći.U planu sam imao posjetiti povijesni grad Nikko i na povratku u Kumagayu,ostati malo u Tokyu vidjeti se sa Shinjijem, jedinim japancem koji priznaje da voli živjeti u Tokyu.Imao sam lokalni vlak točno u 9:07 sa Kagohara stanice za Kumagayu.Valjalo se brzo spremiti i uputiti se prema stanici.Od Satokičine kuće do Kagohara stanice ima dobrih 15 -20 minuta hoda.Pozdravio sam se sa svojim domaćicama:Itte Kimasu ! (Idem !) Itte rashai ! (Sretno se vrati !) čulo se iz nekoliko dijelova kuće kao jeka.  gore,ulica ispred Satokičine kuće prilično je prometna,po cijeli dan prolaze veliki kamioni i treba biti oprezan,osim toga tu se vozi kao u engleskoj, stalno zaboravljam na to,a da ne pričam da se uvijek iznova čudim kad ne vidim vozača gdje bi trebao biti,uvijek mi treba par sekundi da se podsjetim da sam u Japanu gdje je sve naopačke  gore,pogled na trgovačke centre koji su postavljeni u nizu, otvaraju se uglavnom oko 9:30  gore,automati sa cugom,genijalna stvar koja je mogla pasti na pamet samo japancima,imaju ih najviše na svijetu,oko 5,6 miliona,nemam pojma,nisam brojio  gore,mislim da je ovo frizerski salon,gore piše 1000 yena (oko 50 kuna), nije loše za jednu modernu frizuru,povoljno ha ?!  gore,ovakve trgovine znaju biti otvorene i cijelu noć,da ne pričam o knjižari veličine Megastora u Bogovićevoj u Zabregu, a nalazi se preko puta Satokičine kuće i radi od 10 ujutro do ponoći...pa ja ću se raniti...di ja živim...  gore,pogled na benzisku crpku  gore, još malo i na Kagohara stanici sam  gore i dolje,Kumagaya stanica,ne baš mala stanica    gore,shinkansen peron i smoking area tj. kavez za pušače,zgodno zar ne ?!  gore,pogled na drugi peron preko puta  gore i dolje,shinkansen dolazi na peron   gore i dolje,pogled iz shinkansena od Kumagaya st. do Ofuna st.      gore,ulazak na Ofuna stanicu i nastavak putovanja prema gradu Nikko koji sam opisao na hagakure blogu u svibnju u postovima od 11. svibnja, 12. svibnja,14. svibnja i 16. svibnja  gore i dolje,kompleks shinto svetišta Tosho-gu,u gradu Nikko,u kojem se nalazi grob jedne od najmoćnijih figura japanske povijesti,osnivača posljednjeg shogu- nata - Tokugawe Ieyasua (1543-1616);kako sam u svetištu bio 2004. godine, odlučio sam upoznati okolicu svetišta,a morao sam voditi računa i o povratku u Tokyo gdje sam imao dogovor za sastanak;  shinto torii vrata koja dijele materijalni svijet od svijeta duhova    gore,pagoda od pet katova (koji predstavljaju zrak,vodu,vatru,vjetar i nebo),a nalazi se ispred ulaza u Tosho-gu svetište,podignuta je 1650. zahvaljujući daimyou (doslovno "veliko ime",pokrajinski velmoža),nakon požara 1818. ponovo je podignuta; ...nastavak slijedi...ja mata ne... |
.svg-dc6dca.png){kind=logo}
