nihonkichigai tj. lud za Japanom
14.02.2007., srijeda
prigodni post povodom dana Sv. Valentina
|
Recitiramo stare pjesme Sastavljamo svoje stihove Igramo temari(igra s loptom) Zajedno na poljima- Dvoje ljudi,jedno srce. Ryokan Taigu(1758-1831),zen redovnik Soto škole zena  Kada je Ryokanu bilo 70 godina upoznao je lijepu i mladu budističku redovnicu Teishin(1798-1872),kojoj je bilo 30,i...zaljubio se.U stvari, osjećaji su bili obostrani.Kad je Teishin upoznala Ryokana napisala je slijedeću pjesmu: Jesi li to zaista bio ti koga sam ugledala Ili je ta radost Koju još osjećam Tek puki san ? Ryokan joj je odgovorio: U ovom svijetu snova Mi drijemamo I govorimo o snovima- Snivaj,snivaj,i dalje, Koliko god želiš. Mnogo godina poslije smrti svog prvog učitelja Omoria Shiyoa(umro 1791) Ryokan je posjetio njegov grob i tom prilikom napisao pjesmu u spomen svog učitelja: Stari grob skriven u podnožju pustog brežuljka, Zarastao u gusti korov što nesmetano buja iz godine u godinu; Nikog više nema da se brine za grob, I tek ponekad slučajno prođe koji drvosječa. Nekoć mu bijah učenik,dječarac kuštrave kose, Upijajući znanje od njega pokraj Uske Rijeke. Jednog jutra,,pođoh na svoj samotnički put I godine protekoše među nama u šutnji. Sad se vratih i zatekoh ga gdje počiva. Što da učinim u čast pokojne mu duše ? Izlijevam posudu čiste vode na nadgrobni kamen I tiho u sebi molim za njega. Sunce naglo iščežava iza brežuljka, I ostajem okružen urlikom vjetra u borovima. Nastojim se otrgnuti ali ne mogu; Bujica suza natapa mi rukave. Prije smrti Ryokan je napisao: Što će ostati kao moja baština ? Cvijeće u proljeće Kukavica u ljeti I grimizno lišće Jeseni.  _________________________________________________ Prije sedam godina 2000.godine na dan sv. Valentina vraćeno je sveto ime DINAMO !  |
.svg-dc6dca.png){kind=logo}
