Issa Kobayashi rođen je u Kashiwabari(danas prefektura Nagano),jedan je od
četvorice najvećih haiku pjesnika svih vremena.Basho je religiozan,Buson je slikar,
Issa je humanist...a četvrti veliki haiku majstor je Shiki.
Prof.Devide za Issu kaže:Netko će ga razumjeti i bez komentara i objašnjenja,a
netko drugi neće ga razumjeti ni uz komentar i objašnjenje.Kao što bi rekao Bob Marley:
Neki ljudi razumiju riječi,a neki nikad neće.
Mati mu je umrla kad su mu bile dvije godine.S maćehom se nikad nije slagao.
Tukli su me sto puta dnevno,poslije je govorio.Oženio se sa 51 godinom.
Prvi sin mu je umro star mjesec dana,a tako i drugi.Kći mu je umrla stara godinu dana.
Treći i četvrti sin također su preživjeli samo nekolko mjeseci.Uskoro mu je umrla i žena.
Nakon što se ponovo oženio uskoro se i rastao od druge žene.Oženio se i po treći put.
Dvije godine kasnije izgorila mu je kuća i iste godine 64-verogodišnji Issa je umro.
Čitav život mu je bio jednostavan i siromašan,kao i njgovo ime:Issa znači "jedna šalica
čaja".Zbog siromašnog i nemarnog odijevanja dobio je nadimak "sivi čvorak".
Nekoliko Issinih haikua:
Silni velmoža
sjahao s konja
pred divljom trešnjom
Daimyo wo
uma kara orosu
sakura kana
Gle,slavuj:
nožice uprljane muljem
čisti o cvijet šljive
Uguisu ya
doro-ashi nugu
ume no hana
Sitna žabice,
ne kloni,ne plaši se:
Issa je tu,znaš.
Yasegaeru
makeru na issa
kore ni ari
"Ovoliki božur"
raširivši ručice
reče djevojčica.
Kore hodo no
botan to shikata
suru no kana
Mali vrapčiću
sklanjaj se,sklanjaj se,bjež' !
Ide gospodar konj.
Sutzume no ko
soko noke soko noke
o-uma ga toru
Pauci u uglovima,
ne brinite;
neću vas pomesti.
Sumi no kumo
anji na susu wa
toranu zo yo
Od korita do korita
pričao sam
koještarije
Tarai kara
tarai ni utsuru
chimpunkan
*napomena:prvo je korito za pranje djeteta, a drugo za pranje mrtvaca.
Živa bića su bezbrojna - zavjetujem se da ću ih sve spasiti
Strasti su neugasive - zavjetujem se da ću ih sve ugasiti
Učenje (Dharma) je beskrajno - zavjetujem se da ću njome ovladati
Put budnosti je nenadmašan - zavjetujem se da ću ga dosegnuti
četiri zavjeta Boddhisatve
"Japanski običaji zapadnom čovjeku čine se vrlo čudnim i stranim.U prvo vrijeme čovjek bi pomislio da se nikada neće naviknuti na njih.No,kada se privikne,često ih smatra i boljim od svojih."
Otac Pedro Arrupe(1907-1991),
28.nasljednik sv.Ignacija
Loyole i vrhovni poglavar
Družbe Isusove,podrijetlom
Bask,djelovao u Japanu
27 godina(1938-1965);
objavio knjigu "Taj nevjerojatni Japan",
Zagreb,1978.
"Zanimanje za Japan na Zapadu posljednjih desetljeća je upravo simbol snage onih ljudi Zapada koji se ne boje da će izgubiti vlastitu individualnost ako upoznaju i druge vrednote pored onih koje su stvorili njihovi preci.To je zanimanje pored ostalog i jamstvo da se Istok i Zapad mogu razumjeti i da će međudjelovanjem i razmjenom onog što su stvorili i jedan i drugi postati bogatijim ne samo što se tiče materijalnih dobara nego i spiritualnih, jer i ovdje i Istok ima što pokazati Zapadu,kao što je i Zapad imao što pružiti Istoku."
prof. Vladimir Devide
Photo by Satokica,2007.,9.svibanj;
Kumagaya-shi,Saitama-ken;
Vidi dolje
Kimigayo, japanska himna
Izvodi:Yuki Koyanagi
(na klupi Japana sjedi Ivica Osim
protiv Trinidada & Tobaga 2006.) i
Lijepa Naša,
Nurnberg,18.lipanj,2006.