Palim komp, internet pa blog.hr... Opet upisujem korisniško, pa lozinku... i puffff!
Evo, došla, tu sam... opet.
Bila mala kriza identiteta, još uvijek traje. No, ne povlačim se, nisam gubitnik, ja ću to IZDRŽATI!

I opet joj glavom proleti želja za osvetom za sva djela što su joj drugi povrijedili...
Samo određene osobe, koje su je uspijele uvijerit na iluziju, koja te hladnokrvno slomi do kraja.
S druge strane, ponosna je na sebe, jer nekim osobama nikad neće zamjerit bilo kakvu šalu, trenutnu ljutnju, jer će uvijek znati da to nije namjerno...
Njih, ona jako voli. Iako zna plakati zbog njih, ali, tko ne plače? Voli ih, i uvijek će im biti spremna pomoći kad god trebali njenu pomoć.
I opet joj proleti glavom ideja za osvetom, zbog svih trenutaka kad su je pustii da tone na dno...

Nastavljamo, život ide dalje, živjeti se mora, mi odlučujemo kako...
S vjerom ili bez nje, s prijateljima ili bez njih, s obitelji ili bez... Velike su to odluke, mora se pažljivo odlučiti, ili sam ja još jedna mamina maza koja se boji spavati sama po mraku u krevetu. pif.
Idemo. Opet jutarnje buđenje, odlazak u školu. Ah, to je bilo nekad veselo, ali danas, svaki dan me podsjeća na moju osnovnu... =(
Hm! Ali, i u gimnaziji je dobro, mislim, nije kao da sada svaki dan moras ucit i pisat tone zadaca, vježbati matematiku, pa pripremat se za ispit kojih je po 3 u tjednu plus onih 3 petminutnih, da bi se pod malim odmorom stigla posvađati sa frendicom, na satu na tren odletis mislima, pa onda hop! Još jedan komad u kockicu do koje piše, ne pazi na satu...

San, san, san, želim spavati... =) Idem učiti.. Mwa!