Niste čuli...? :O...
Knjiga napreduje, zapravo, uskoro će biti zavrseno prvo poglavlje, samo da imam malo više vremena... khm...
Al dobro, život, ljubav, zdravlje, ono uobičajeno, ma sve oke. Za razliku od prošlog javljanja.
=)
Da, sva ona strka, grozota, ali, sve se to da sresit, hh, baš. Ali dobro, čemu biti nazahvalan, nepotrebno. Sada objavljujem svoje vrlo dobre ocjeme iz etike, jeee, krenulo mi je. Ali odmah prelazimo da drugi trag jer je mislim nepotrebno ostati ne temi ˝škola˝. Zar ne ?
Pa opet, ona inače uber kul osoba, jok, još uvijek je kul, i da, još uvijek mi je stalo do nje, i naravno, još uvijek mi jaaaako diže živce. A jbg, treba meni malo više da puknem. belj.
Rubell, slušaj taj šum vjetra i miris borove šume, tu si, doma, ispred svoje kuće, sad si sretna... Uđi...
I dalje se situacije mjere na teoriji keksa, no nisam sigurna dali je to objavljeno, mislim da nije, hmmm, onda kriva adresa...
Šalje pozdrav! Mwa!
22:39 ,
Komentiraj { 0 }
Print
Smiješak na lice, i kreni dalje.
Nastavljam, sa smiješkom, već me boli lice od smijanja, svakog trena.
Ah, svi problemi navalili na mene, a ja, o dalje se skrivam pod smješkom, oni simpatičnim veselim, zaigranim smiješkom.
Nestala su 2 najbolja prijateljstva, ja sam i dalje tu, i da, smijem se, nedam se, nije sada vrijeme da odustanem.
Pozitiva, i smijem se, da, o smijem se, navlacim iz dana u dan taj osmijeh.
Gledam ljude oko sebe, oduzeto mi je sve za što sam ikad živjela, a to je zapravo bilo prijateljstvo, ljubav, ili sreća i zadovoljstvo druženja s prijateljima.
Smijem se, i kada pada kiša i kad sije sunce.
Smijem se, i kada ne osijecam tlo pod nogama, smijem se.
Smijem se, I kada sam sama, i kada sam u društvu.
Svako jutro, stojim pred ogledalom, navlačim ispočetka osmijeh, i boli me lice, boli me, boli me srce, raspada se. I dok kroz suze gledam sve oko sebe, ne, smijem se, i nedam se.
Boli, plačem, ali nitko to ne vidi, jer se smijem, i smijem, i smijem...
I vidim sve, sve, i ne vjerujem svojim očima, opipljivo je, ali ne vjerujem.
Zar sada, kad mi je najpotrebnije, zašto?
...ajmo Rubell, Idemo onako kako smo vježbali...
Smiješak!
21:00 ,
Komentiraj { 1 }
Print