nepušačica

Scena 2.
Siječanj, 2002. Mužev 27. rođendan (tada mi još nije bio muž - op. današnja - no, umjesto imena, tako ću ga oslovljavati u tekstu). Zajedno s Lucijom, prijateljicom s faksa, zamislila sam, u stanu u kojem sam tada živjela, proslavu rođendana na plaži. Htjela sam uzeti 20 kg pijeska i prosuti ga po sobi, ali Gile, mužev prijatelj koji je bio upućen u planove i koji je taj pijesak trebao donijeti na 4. kat, rekao je da će to biti dosta nepraktično za očistiti. Tako sam odustala od pijeska i sve u sobi prekrila plavim plahtama, pojačala peć na najjače, u lavoru donijela slane vode, otvorila kišobran, prostrla naše ručnike za plažu, uzela sunčane naočale i ulje za sunčanje, naručila pizzu (dosta mi je bilo rođendanskog kuhanja!), kupila vino, obukla kupaći kostim i preko njega kratku, ljetnu haljinu i tako čekala dragoga.

Prvi kiks se dogodio i prije nego je dragi došao do mene. On se upravo probijao kroz sniježnu mećavu u gradu kad mu je zazvonio mobitel. Moja M., sve u želji da se zna da je i ona upućena u sve, poslala mu je poruku:
«Mali, je l' se dobro provodiš na plaži?»

Tako je muž, osim ako je pomislio da je ova malo nacvrcana, već unaprijed znao da sam mu nešto pripremila. Ali bio je svejedno sretan i ipak dovoljno iznenađen, tako da je nisam odmah otišla udaviti (no i danas joj to spominjem).
Uskoro nakon što je došao došla je pizza pa smo malo gricnuli i krenuli u akciju. Zavezala sam mu maramu oko očiju i dala mu da proba malo slane vode, pustila neku morsku laganicu i počela ga masirati uljem za sunčanje. Tek što mu se počelo sviđati i kad se raskomotio za plažu, netko je zazvonio na vratima.
- Bože moj, kakvo čudno vrijeme za naplaćivanje režija! Ove babe baš nemaju pametnijeg posla – ustanem ja otvoriti, ne gubeći vrijeme na oblačenje, u kupaćem kostimu.
- Iznenađenje! – na vratima su, s poklonom, stajali mužev brat Goran i Marina, njegova djevojka.
- Saznali smo da je brat kod tebe i, kako ga danas nismo vidjeli da mu čestitamo, došli smo tu.
- Super! – veselim se ja pretjerano, cvokoćući na hodniku u kupaćem kostimu. – Uđite! – Pozivam ih unutra, nadajući se da se onaj upristojio.
- Ljube, imamo goste! – viknem. Začujem lom iz sobe gdje smo upriličili događanja. Kad smo ušli, on je sjedio u gaćama, a marama je bila u lavoru u kojem se voda još nije smirila.
- Otkud vi? – dragi je, kao i uvijek, pristojan i gleda me čudno kao da su mi na umu bile orgije s njegovim bratom i budućom šogoricom.
- Pa došli čestitati! – kaže srdačno Marina. Budući da su vidjeli da mi sjedimo na podu i oni su se pridružili. Izgledali su kao da je sve oko nas najnormalnija stvar na svijetu. Na podu su bile i polupojedene pizze.
- Poslužite se, - kažem – ima dosta, mi smo već jeli!
Gledala sam, odustajući od daljnjih akcija, kako svako uzima komad.
- O imate i vina! – kaže Marina odjednom zbunjeno se okrećući po sobi. – A zašto si sav namještaj pokrila plahtama? Ni ja baš ne volim brisati prašinu, ali ipak...
- Mi smo na plaži. – promrmljam gledajući u pod i razmišljujući kako se lako more može zamijeniti s namještajem zaštićenim od prašine.
- O, a zato si ti u badiću! A baš sam razmišljao da si jako nafurila peć. – zaključuje Goran. – A gdje je Gile? Mi mislili da je kod vas.
- Da, baš je čudno što Gile nije s nama - sarkastična sam. Hajde, dragi, nazovi ga. Neka dođe. Neka svi dođu! – kažem ja i , sjetivši se da ove zime nisam toliko zgodna da bih paradirala u kupaćem po stanu, odem obući moju haljinicu. Kad sam se vratila jadno upitam – Možda da nazovem i M. i Luciju?
Dragi se smije mom jadu i zove Gileta. Naš visoki prijatelj stiže za 10 minuta.
- O, pa ja sam mislio da će to biti privatna zabava- kaže odmah s vrata. Pomislim: To te nije spriječilo da odmah dojuriš. Ali sad je Marina shvatila (!!!).
- Joj, pa vi ste mislili sami proslaviti! Joj, pa tako mi je žao! Joj, baš mi je neugodno! Gorane, ustaj, idemo! – zapovjednički se obrati Goranu.
- Pa nećete me sad samog ostaviti s njima – zacvili Gile koji je tek stigao.
- Ostanite sada, kad smo već svi ovdje – kažem i ja, premda bih ih najradije sve spakirala vani na snijeg. – Treba i to vino popiti (pizzu je, čim je sjeo, dovršio Gile).
Otišli su nakon sat vremena, stalno se ispričavajući, dok se Gile zabavljao na naš i njihov račun.

Seks na naš način

Svaki dobar roman ima puno ljubavi i seksa. Ali ja stvarno ne znam kako pisati o seksu. Jer... što ako ovo bude čitala i moja mama?! Možda zato ljudi počinju pisati u 60.-im godinama života. Tada više-manje umru svi oni koje bi mogli zgroziti svojim pisanjem.
No dakle, mmm... Seks. Razmišljam. Osim što sam jednom mog dragog cijelog ulijepila eurokremom,

(- Ljube! – kažem ja, sve manje u zanosu vatrenog zavođenja.
- Reci – dragi je, osjetim mu po glasu, još uvijek uvjeren da ga ja sa guštom oblizujem.
- Meni se više ne da, to se sve ulijepilo. – pokajnički se smješkam ne glumeći više muzu erotike.
- I šta ćemo sad? – razočaran me gleda, pomalo čudan sa svim tim eurokremom po sebi.
- Ajde se istuširaj pa ćemo nastaviti. – nagovaram ga, -Obećavam da neću zaspati dok se vratiš.)

nisam imala većih kikseva na tom području. Jedino vam mogu opisati nekoliko situacija u kojima smo bili nasilno prekinuti prilikom izvršavanja spomenute radnje.

Scena 1.
Nedjelja. Deset sati ujutro. Prespavala sam kod dragoga. Na početku smo veze, dok mi još ne smeta njegov jutarnji dah (fin izraz, koji sam pokupila iz stručne litrature, a koji neslikovito opisuje miris raspadanja hrane zaostale među zubima nakon cijelonoćnog spavanja otvorenih usta). Goli i usred posla. Netko kuca, odmah ulijeće unutra i govori:

- Ivana, htjela sam te pitati kakve ti palačinke voliš?

Njegova mama. Izgleda spremna udovoljiti svim prohtjevima sinove nove djevojke.
Ja ležim na krevetu, glave uprte u zid između jastuka i otkrivam sve nepravilnosti u izvedbi stropa. Dragi iznad mene u psećem stavu, prebacio preko dupeta deku koja neumoljivo klizi.

- Ohoho, dobro jutro – dragi je nevjerojatno ljubazan. Ne miče iz zauzete poze, ali se hrabro smiješi mami koja stoji na vratima.

- S pekmezom – kažem, nastojeći zvučati zahvalno što me došla pitati. U svakoj situaciji valja znati kako se ponaša pristojna djevojka iz fine kuće. – Palačinke s pekmezom volim.

- A ne voliš sa sirom? – zabrinuto će ona. – Znaš, ja ti njih ispečem, napunim sirom i onda ih još zapečem u rerni. Budu stvarno fine. Jedino ih ovaj moj (tu pokaže na dragoga) ne voli jer ne jede sir.

- Pa mislim da bi mi se mogle svidjeti i palačinke sa sirom. – kažem uslužno.

- Ako možda ne voliš mogu ti ja napraviti kao što pravim njemu, s cimetom i šećerom. – primjećujem da ne spominje pekmez. Znam da sada ne smijem reći da mi je svejedno jer to potiče nastavak razgovora i zato pametno odgovaram.

- Volim palačinke punjene svim namazima. Samo vi napravite kako ste planirali. – Gledam je s nadom da je zadovoljna odgovorom i da će otići. Međutim, ona je očajna:

- Ali koje najviše voliš?

S pekmezom! poželim vrisnuti, ali umiljato se nasmiješim.

- Možete meni napraviti kao i njemu. Volim palačinke s cimetom. – kažem i pri tom zanemarim činjenicu da nikad nisam probala takve palačinke. Sada je zadovoljna. Valjda misli da je dobro što smo oboje iste sorte i ne volimo sir. Ali ne odlazi.

- Zašto niste malo podigli roletne? Prekrasan je dan. Kažu da će danas biti i do 15 stupnjeva.- prilazi prozoru..

- Mama, tek smo se probudili. – uzdiše moj mili. Jednom rukom drži deku da potpuno ne sklizne, a drugom održava ravnotežu.

- Dobro, dobro. Samo vi otvorite poslije. Ne dajte se smetati. Vidimo se oko podne, na ručku. – Zadovoljna razgovorom, izlazi.
Dragi se baca na mene i umire od smijeha.
(Palačinke s cimetom uopće nisu loše, ali još uvijek više volim one s pekmezom.)