četvrtak, 17.01.2013.

Oslabjelo uho






poslije sam rekla: stavit ću te u priču...

ali ne znam... a međuvremenu su se dogodile neke protupriče
koje su me ugrabile u život i odvukle i od te...
i od pisanja.

ipak...

to kako mi je na tom čudnom mjestu
na kojem su sve žene lijepe,
svi muškarci samopouzdani,
svi se vole mlako,
a glazba trešti i tjera te da se sve u svemu osjećaš
kao potpuno neprilagođeno ljudsko biće...
tog petka na subotu,
tako neprilično premlad na mlad
- na uho izgovorio Mikin Epilog...
pa onda još Majakovskog... Oblak u pantalonama...
bilo je to tako nekako
... nevjerojatno.


...
tjedan dana poslije na istom sam mjestu i s istog uha izgubila najdražu naušnicu.
onu koja je godinama,
u mojim blistavim večerima u kojima nisam pisala nego samo sama sjajila,
pisala slobodno i namjesto mene
zveckavim slovima po mojoj ušnoj školjki.

pomislila sam; eto, to ti je zato jer nisi napisala tu priču.
riječi gladna, ostala si riječi dužna...

ili mi je oslabjelo uho...


tessa k
| 07:16 | Komentari (9) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>