ponedjeljak, 10.12.2012.

Kad od drveća ne vidim sobu...

kad u drveću skrivam svoju (o)sobu...



sebe...






Jučer sam učila vrste riječi s N.
Pa eto, shvatila sam da sam jedva pismena...
Shvatila sam da mi je i znanje jako krhko.
Recimo, piše da iza uzvika
(i tu nabraja - "fuj", "ej", pa onda i "šmrc"...) ,
dakle... da iza uzvika, ako isti stoji samostalno u rečenici, treba stajati uskličnik.
!

Mislim, ja zbilja ne znam kako da napišem svoje "šmrc" s uskličnikom?
Evo, zbilja ne znam.

Pa čak i kad on,
a to je uvijek ... s naglaskom na ovih dana,
stoji namjesto hvala...


...
kao zagonetka koja ne može bez sebe,
jedino što usitinu znam pisati
i jedino što čitav život pišem u svojim pismima zamuljanih adresa
su riječi koje pripadaju kriptičnoj vrsti.

nenavikla na izravno
propustila sam neke stvari kroz filter šume lejtli...
neke stvari...
i neku sebe.

pa i ovo hvala.

ali koji su me vidjeli, i...
vidjet će i njega.


drveću uprkos.

šmrc!

tessa k
| 13:46 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>