izdaha
Došla si i ukrala mi riječi jučer, kao da su to slova... a ne osjećaji,
kao da to nije vjetar nastao od mog daha,
strašan vihor koji je samo mene htio...
bacao i mrsio
... dvije vječnosti.
Mislila si se malo pogostiti njime, što li?
Ugrijati na mojoj oluji svoje slabe mišiće
i pustiti me da gledam kako je prisvajaš i na silu ženiš za sebe ženu,
nju koja je jednom pripadala mom muškarcu,
a sada vjeruje samo meni.
Reci... koliko si daleko ispružila ruke od sebe,
jesu li i sad ovdje, jesu li i sada na tipkama?
I koliko točno mojih trotočki trebaš, koliko uzdaha?
Ne shvaćaš da u tvojim jedrima oni su mrtvi.
A i moj vjetar večeras stoji, ali to sigurno nije zaključak.
tessa k
|