blijedoplavi ženski rukopis

Nikad se ne budim uz zvuk jednom omiljene pjesme.

To smatram jako brzopletim, povezati ono što voliš s refleksom neugodne misli na jutarnju gužvu u prometu.

Tako se ubijaju pjesme.

Nikad se ne budim uz budilicu uopće.

Od samo jednog napada ujutro naraste čudovište s osam glava u meni koje prijeti osvojiti cijeli dan.

Tako se ubija mir.

Pa se uvijek budim prije svih i sama.

Poslije sna sam ženski slavodobitna dok se obuvam u glavnu likinju koju sam par sati prije ostavila neuredno razbacanu kraj kreveta.

Puštam Cavea i kažem čudovištu; "A ti miruj!".



Tko me u onom međutrenu bosu vidio, nije me majci više puštao.

tessa k