srijeda, 30.11.2011.

na početku

posvećeno Marini V.







__________________________________________________________________________________________________________________________________________



na početku znaš samo: ovo je moj glas...
mogu zvati i doći će.




učiš:
iza glasa su ruke koje me drže.

za želje služi daj!,
ovo je moje!,
najglasnije je NE!.
najviše puta ću reći zašto?.

vani puše vjetar,
mlijeko je bijelo,
šuma je zelena,
plavo je plavo,
plavo je lijepo.


more je onda kad je ljeto.


ovo gore su oblaci
i ptice...
ovo što držim je knjiga.


ja sam dijete, a svijet je VELIK i raste uvijek brže mene.


nikad ga neću moći imenovati, ali ga neću prestati dozivati
jer...

riječ srce lebdi iznad mog srca, kao oblak iznad ptice,
jer je riječ dlan prazan arak koji ne znači ništa, sve dok na njega ne precrtam atlas svoje sudbine,
jer me riječ misao sidri jedino kao sidro bačeno s krme moje misli i ukopano u ispisane redove.


ja dozivam svijet
i svaki se dan vraćam na naš početak:

ovo je moj glas,
mogu zvati doći će.




| 19:57 | Komentari (5) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>