jutro s nebom u heksametru
koje bi u pradavna vremena možda i bilo sposobno ispisati opet isti mit
ali prošla su navodno ta herojska vremena…
davno...
ne znam...
no u svakom slučaju dok je nebo jutros ronilo kišu,
ako je u nekom njegovom dalekom kutu
možda i zarominjao poneki detronizirani vladar Olimpa
... milozvučno
Danaja to ne može znati,
jer mjesto radnje u vremenu radnje koje bi se dalo svesti pod
neherojska vremena
je srećom ipak stereo kokpit
u kojem je glazba uvijek primjerena trenutku rekla bih,
i dovoljno glasna i pogrešna za nadglasati sve što je eventualno ostalo od nježnosti.
a osim toga…
iako će zbog greške u njenom mitu koja ima svoju klicu
još u onim pretherojskim vremenima kad su se čitale slikovnice
gdje se žabe iz kišnih lokvi pretvaraju u prinčeve,
a ne bogovi u kišu…
i koja je onda, ta klica s greškom, upravo herojski rasla...
iako će zbog te mane po kojoj su riječi uvijek važnije od svega,
i koja se eto ni upgradeanjem nije dala istrijebiti -
moderna Danaja mog rebrandanog intimnog mita i dalje biti plodna baš od riječi
i zatravljena Svijetom čije će granice uvijek najlakše i najljepše erodirati pod njihovom kišom…
Svijetom u čijem početku bijaše riječ
ili mit…
whatever…
no ipak
ta moderna Danaja neće dočekati
eventualni smještaj među zvijezde na dalekom kraju svog mita
u to sam potpuno sigurna;
ne bi bilo pravedno prema boljim i kvalitetnijim likinjama mislim...
niti će ga uopće čekati - nije ona taj tip,
a i nebo koje ona cilja je puno prozaičnije nebo,
pa i onda dok samoj sebi isušuje korita da može žeđati za kišom,
... jer dok ne žeđa i ne žudi nije živa,
pa i onda dok samu sebe omeđuje i zatvara u paravane
...jer gdje da inače naslika žuđeno četkicom umočenom u dažd?
pa će se zato i pustiti u toj sumnjivoj i besramnoj raboti
pustit će se čak i tren predugo,
jer duboko u sebi unaprijed zna
da će već tren nakon
trena predugo
te svoje razlivene fantazije moći -
slobodna u skučenoj mjeri svog kokpita
... i trepavica otrtih od dažda,
dok vozi zavojima koji su isključivo oštri lukovi
i toliko žustro da tu i tamo pad glavom plati retrovizor,
- prebrisati brisačima.
i još…
moderna Danaja uglavnom ne zastaje jer je obnevidjela od kiše…
mislim; čemu kad je toliko jednostavnije
i ah, pogibeljnije…
stakla magliti vlastitim dahom.
no mitovi srećom skrbe o svojim maloumnim Danajama,
čak i mitovi s greškom o Danajama s greškom
koje na zamagljenom staklu ispisuju imena svojih heroja
da bi se pravile važne
italicom
i onda još glumile da nelegalno puštanje svjetlosti
kroz tako ispisane mantre u kokpit ranjene duše
- nema ama baš ništa s tim.
pa zato eto kažem; potpuno zasluženo neće završiti među zvijezdama.
no onda opet, svejedno jer...
ono što znam je da će im njihovo prozaično nebo
baš uvijek bez greške ponuditi pregršt odmorišta na oblacima
baš po njihovoj mjeri…
p.s.
koja nije heksaedar
p.p.s
Zeusovo grčko ime je, čitam, povezano s korijenom *dey- = "svijetliti", odnosno *dyews = "danje nebo".
Preferiram tu sliku.
link na melodiju jutra
(
tessa k od
tesara)