blijedoplavi ženski rukopis

...




Ribe koje su nekako izmaknule vršama koje su si davno same postavile
i koje nisu vile
... pa ni posrnule
... pa ni detronizirane
ponekad po buđenju dok čuvari još spavaju
ipak ukradu konja

jer...

"... koliko li stvari Život nosi"




Jedne lijepe ljetne noći čuvali konjari na livadama konje. Čuvali, čuvali, a napokon zaspali. Kad oni zaspali, doletjele sa oblaka vile, da se malo poigraju sa konjima po vilinskom običaju...
Trči vranac sve uokrug sa drugim konjima, a najbrži je od sviju... ali Kosjenki se htjelo još bržeg jahanja... Poplaši se vranac, digne se na stražnje noge, a onda poleti ravno preda se, ostavi druge konje, ostavi livade i odnese kao vihor Kosjenku u daleki svijet...
"Bože mili, koliko li stvari zemlja nosi", pomisli Kosjenka radosno.