Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja


Ajmo sad onda prošetati kamenolomom!

Orijentacija nije teška, osobito kad se jednom popnete na neku od viših etaža s koje se pruža pogled na cijeli kamenolom. Također, koliko sam uspio vidjeti na onom dijelu kamenoloma kojeg sam posjetio (desna, viša padina) nema nikakvih "skrivenih" opasnosti tipa jama, odrona i sličnoga. Neke padine nisu prohodne zato što su jednostavno prestrme i ne bi bilo sigurno penjati se po njima radi mogućih odrona, a neke su obrasle gustim grmljem pa zbog toga nisu ugodne za prolazak. No, svi putevi koje sam ja prošao (ucrtani su u kartu) su lagani, sigurni i može ih proći svatko tko poželi.



Grubi prikaz uspona gledan sa zaravni na ulazu u kamenolom. S točkicama sam ucrtao smjer uspona po etažama padine (prvo lijevo, a onda po desnom rubu). Snimio: Vanja


Put ucrtan na Google Earth isječak karte. Točkastim dijelom sam ucrtao put kojim sam se spuštao, ljubičasta točka označuje mjesto s pogledom na zapadnu padinu. Snimio: Vanja


Dakle, evo kojim sam ja putem prošao - s ravnog prizemlja sam krenuo širokom i dobro vidljivom makadamskom cestom LIJEVO od betonskih građevina koje vire s brežuljka. Cesta skreće u luku desno i dolazi na razinu na kojoj se nalazi rampa za iskrcaj kamena. Na tom mjestu cesta skreće oštro lijevo i postepeno se uspinje desnom padinom kotline.

Nakon nekoliko minuta nailazite na račvanje, lijeva cesta skreće blago lijevo i nastavlja svoj put gotovo istom visinom, a desna produžuje istim pravcem i otprilike istim usponom.

Vrlo brzo nakon tog račvanja primjećujete da se padina s desne strane ceste snizuje, a na jednom mjestu (koje je za mojeg posjeta bilo označeno nekakvom starom crvenom ugaženom papirnatom vrećicom) možete primjetiti usku, ali dobro vidljivu stazicu kako se penje uz desnu padinu. Tom ćemo se stazicom vratiti na povratku.

Nakon slijedećih nekoliko minuta stižemo na veliko uravnato proširenje na kojem se nalazi stara fotelja te razbacane auto gume - čini se da je tamo dolazila ekipa sa quadovima i vozila trke spretnosti.
S tog mjesta je već lijep pogled u donji dio kamenoloma, a naziru se i krajevi iza brežuljaka koji se nalaze između kamenoloma i Podsuseda. No, pravi pogledi će tek doći.



Uspon prema etaži s foteljom. Snimio: Vanja


Pogled na zapadno brdo nagriženo kamenolomom. Snimio: Vanja


Zaravan s foteljom. Snimio: Vanja


Prijeđite proširenje sve do njegovog drugog ruba (lijevog, ako gledamo prema brdu na čijoj se padini nalazimo) i tamo uočite zapušteni kamionski put po kojem se između mladog drveća vije ugažena stazica. Njom ćete vrlo brzo doći do slijedeće više etaže. Kod te etaže se vidi stazica koja se nastavlja ravno u šumu, po dobro vidljivoj uskoj kotlini, no staza brzo nestaje u grmlju.
No, nas zanima stazica koja se tu odvaja nadesno i vijuga po brežuljkastoj "etaži" ponovo na drugu stranu (desnu). Slijedite stazicu sve do samog kraja te etaže kamenoloma, tamo je nekoliko metara malko strmijeg uspona kroz mlado drveće i kad se popnete vidjet ćete da se nalazite na širokom kolskom putu ugodnom za hodanje.

Sad slijedite taj put i nadalje uzbrdo (lijevo), sve do mjesta na kojem se oštro lijevo odvaja šira kosina kojom je očito nekad vodio kamionski put (mjesto odvojka ćete prepoznati i po tome što se dalje kolski put nastavlja u šumu, a na tome je mjestu i blatna lokvica.

Ostaje vam još samo jedna etaža uz koju se trebate popeti slijedeći strmu usku stazicu, nema opasnosti od gubljenja jer nemate kuda skrenuti i vrlo brzo, nakon još jednog cik-cak (desno pa lijevo) skretanja doći ćete do vršne etaže. Pred vama je najljepši pogled koji možete dobiti iz tog kamenoloma, na Samoborsko Gorje, Rakitje, zapadne dijelove Zagreba, a stazica se nastavlja u njegovu pozadinu, šumu, gdje se pretvara u širok kolski put koji nastavlja prema sjeveru i, pretpostavljam, vrlo brzo nailazi na planinarsku markaciju koja iz Podsuseda vodi prema Kamenitim svatovima.

Kad ste se naužili pogleda, vratite se istim putem do onog širokog kolskog puta i blatne lokvice. Nastavite kolskim putem nizbrdo - vrlo je ugodan za šetnju, a i pomalo neobičan jer s njega kamenolom zapravo jedva uočavate.



Pogled sa etaže iznad fotelje na makadamsku cestu kojom sam stigao do fotelje. Snimio: Vanja


Pogled na etažu s foteljom, desno je put kojim sam došao sa te etaže na onu sa koje sam fotkao ovu fotku. Snimio: Vanja


Pogled s najviše etaže kamenoloma - uži pogled ... Snimio: Vanja


... i širokokutni pogled (desno je Samoborsko gorje). Snimio: Vanja


Nakon nekoliko minuta hoda uočit ćete sa lijeve strane (istočne) ruševine nekog manjeg betonskog objekta i jedan od starih kopova kamena. Tu je raskršće.

- ako nastavite širokim kolskim putem koji nastavlja nizbrdo i vrlo blago skreće lijevo, a zatim opet blago desno vrlo brzo ćete naići na slikovit dio ukopan između dvije strme padine i obrastao šumskim cvijećem i jelenkom (paprati koja voli vlažna staništa). Bilo bi lijepo završiti šetnju kamenolomom tim putem, međutim on se završava u privatnom dvorištu u kojem obitava pas i iz kojeg ne možete izaći na ulicu. Ja sam došao blizu ulaza u dvorište i kad sam vidio da se put završava unutra i da je uz njega pas, tiho sam se vratio nazad.
- ako nastavite ravno prema jugu stazicom koja se blago uspinje na brijeg nakon manje od 100 metara ćete naići na vrlo lijep kutak prekriven mahovinom s kojeg se pruža odličan pogled na drugo brdo nagriženo kamenolomom i kućice pored njega
- ako skrenete posve desno, stazicom koja vodi isprva ravno, a zatim strmije, za 50 metara ćete biti na cesti kojom ste se penjali uzbrdo, kod već spomenute crvene vrećice, i njom ste vrlo brzo u prizemlju kamenoloma.



Kolski put kojim sam se spustio do betonskog objekta kod kojeg je raskršće. Snimio: Vanja


Kolski put kroz kotlinu kojim se dođe do privatnog dvorišta. Snimio: Vanja



Sve ovo što sam vam opisao sam prošao za manje od sat vremena, uz uključene pauze za uživanje u vidicima i fotkanje.

A ako sam mogao ja, sigurno sve to možete proći i vi!

Oznake: podsused, kamenolom, Podsusedsko dolje, šetnja