Nepoznati Zagreb

12.10.2018., petak

Mapiranje Trešnjevke: Kroz pustinju i prašumu Vrbana, istraživačka šetnja uz jedan potok, dvije škole i tri jarbola

Već vas dugo nisam izvijestio o nekoj od šetnji projekta "Mapiranje Trešnjevke" ... pa onda, evo i najsvježijeg izvještaja, sa šetnje koju sam poveo kroz Vrbane 15.09.2018. pod naslovom "Kroz pustinju i prašumu Vrbana, istraživačka šetnja uz jedan potok, dvije škole i tri jarbola"!

Šetnja je bila uključena u program manifestacije "Dan mjesnog odbora Vrbani" u organizaciji Centra za kulturu Trešnjevka pa je stoga započela u ponešto neuobičajeno vrijeme, u 15h, u pauzi između jutarnjeg programa, koji se odgravao ispred Osnovne škole Vrbani (gdje je bilo i polazište šetnje), i popodnevnog programa, na platou pored Osnovne škole Alojzija Stepinca (gdje je bio završetak šetnje).

Šetnja je započela uobičajenim pregledom starih karata i pričom o razvoju Vrbana kroz protekla desetljeća. Snimila: Saša Martinović Kunović

Svi su se skupili oko karata ...Snimila: Bubamara šarena

Šetači su krenuli među zgrade ... Snimila: Saša Martinović Kunović

U podzemnom prilazu garažama. Snimila: Bubamara šarena

Neobična nadstrešnica u obliku šestinskog kišobrana. Snimila: Saša Martinović Kunović

Ulazak u podzemnu garažu. Snimila: Saša Martinović Kunović

Izlazak iz garaže (nakon razgledavanja radnog stola ) Snimila: Bubamara šarena

Možda je ne nekom drugom kontejneru nastavak poruke? Snimila: Saša Martinović Kunović

Mural u jednom od prolaza Ožujske ulice. Snimila: Bubamara šarena

Tepisi na luftanju. Snimila: Saša Martinović Kunović

U prolazi kroz jedan od kvartovskih parkića. Snimila: Bubamara šarena

Stara "singerica" u zapuštenom izlogu nekadašnjeg šnajderaja. Snimila: Saša Martinović Kunović

Na polazištu se skupilo 23 šetača i, obzirom da je bio početak sezone, prije polaska smo najvjernijim šetačima (onima koji su skupili deset ili više žigova u svojim šetačkim knjižicama) podijelili kao nagrade za vjernost knjige u izdanju Centra za kulturu Trešnjevka. Nakon podjela nagrada i veselja nagrađenih počela je i šetnja, prvo uobičajenim povijesnim pregledom događanja na prostoru današnjih Vrbana. Vrbani su najmlađi trešnjevački kvart, a razlog za to je činjenica da se prostor na kojem se naselje sada nalazi kroz povijesti doživljavao kao dio susjednih kvartova, Rudeša (sjeveroistočni dio), Prečkog (zapadni dio) i Jaruna (jugoistočni dio). Prvi objekt na tom prostoru je sagrađen negdje u doba iza Prvog svjetskog rata kada je na njemu svoju kućicu izgradila obitelj Vrban koja je, po predaji, stigla sa prostora Like. Njihova malena obiteljska kućica je bila sagrađena na području sadašnjeg naselja Vrbani III, u blizini jezera. Prema kazivanju daljnje rođakinje obitelji koja im je povremeno navraćala u posjete, Višnje Medvedec (rođ. Antolić), inače rođene na Jarunu, prva adresa im je bila Prečko 4, a naknadno se ulica nazvala Vrbanov put, prema obiteljskom prezimenu. Kuća je srušena oko 2005. godine, tokom priprema za izgradnju naselja.

Nakon Drugog svjetskog rata, krajem 50-ih i početkom 60-ih, započela je izgradnja radničkih kućica na istočnoj strani sadašnjeg naselja. Te su kućice smatrane dijelom naselja Prečko, djeca su išla u Osnovnu školu Prečko, stanovnici su se liječili u Domu zdravlja Prečko, a pripadali su župi Sv. Ane u Rudešu. Sa druge strane, na istoku naselja, sagrađena je betonska cesta (kasnije nazvana Čankovićevom ulicom, danas Ulica Hrvatskog sokola) kojom su kamioni vozili šljunak iskopan na mjestu sadašnjeg Jarunskog jezera (nastali iskopi su zapravo predstavljali početak radova na izgradnji rekreacionog centra Jarun dovršenog za Univerzijadu 1987. godine). Krajem 70-ih i početkom 80-ih počela je gradnja sjeveroistočnog dijela naselja nazvanog Vrbani I. Ulice novonastalog naselja su prozvane po mjesecima u godini, nedostaju samo veljača, svibanj (Svibanjska ulica već otprije postoji na Gajevu!), kolovoz, studeni i prosinac. Tokom vremena sagrađene su i javne zgrade: Robna kuća Na-Ma (1987., poslije Robni centar Vrbani, danas hotel Grand Casino Admiral), 1992. sagrađena je Osnovna škola Vrbani, 1998. trgovački centar Getro (kasnije Mercator pa sada Konzum) ...

Na godinu Univerzijade, 1987., stigao je i tramvaj u blizinu Vrbana, do okretišta Jarun koje se zapravo nalazi na području kvarta Vrbani. Do 2000. godine su se tamo okretali tramvaji linija 5 i 17 da bi te godine produženjem Horvaćanske ceste i tramvaja do Prečkog na Jarunu ostalo tek okretište linije 5 koja je desetak godina kasnije također produžena do Prečkog.

Govoreći o razvoju kvarta treba spomenuti i otvorenje restorana brze prehrane McDonald's koji je u Vrbanima otvoren 2000. godine, 2003. godine počinje i gradnja Vrbana III, 2007. godine otvorena je crkva Župe blagovijesti navještenja Gospodinova u Listopadskoj ulici(prijašnji sakralni prostor se nalazio preko puta Osnovne škole Vrbani), a 2013. godine otvorena je i zgrada Osnovne škole Alojzija Stepinca koja je organizacijski postojala već prije u prostoru Osnovne škole Ivana Meštrovića. Škola je inicijalno građena za 400 učenika, no sadašnje stanje (2018.) gdje školu pohađa oko 780 učenika primoralo je školu da razrede od prvog do trećeg smjesti u novi objekat na zapadnom rubu naselja, gdje se nalazi i novootvoreni odjel vrtića "Bajka". U naselju je 2013. otvorena i podružnica vrtića Kustošija.

Treba spomenuti i afere vezane uz Vrbane, prva je bila vezana uz pitku vodu, tokom useljavanja zgrada u Vrbanima III u vodi je pronađena nedozvoljena količina otrovnih tvari pa dugo vremena voda nije bila pitka. Naposlijetku nije sa sigurnošću dokazano o čemu se radilo, čini se da je za to kumovao nemar izvođača radova.
Druga afera je vezana uz izgradnju trgovačkog centra Point poznatog tenisača i kasnije poduzetnika Brune Orešara. Na mjestu centra je dugo vremena zjapila rupa, govorilo se da se čeka otkup zemljišta okolnih kuća ... Centar je naposlijetku otvoren 2013 godine, a neke od obiteljskih kuća koje je trebalo otkupiti se i danas nalaze tik pored centra.
Treća afera je vezana uz antene operatera mobilnih mreža. Dio građana je bio protiv postavljanja antena na području kvarta, otpor je kulminirao potpisivanjem peticija i prosvjedima, no na kraju su antene ipak postavljene, a dio građana se još uvijek ne miri sa time.

O trasi šetnje: Sa platoa ispred Osnovne škole Vrbani šetači su krenuli prema ulazu u garažu objekta u Ožujskoj ulici kojeg odlikuje neobična nadstrešnica u obliku stiliziranog šestinskog kišobrana. Ulaz je zatvoren, a prostor ispod "kišobrana" je pun čikova. Kod kolnog ulaza u garažu se pak nalazi mala radna klupa sa stegom, a vidi se da netko uz ulaz veže i prikolicu. Potom su šetači krenuli na istočnu stranu ulice, u jednom od prolaza se nalazi zanimljiv grafit, a pored prolaza je i napušteni prostor sa starom šivaćom mašinom u izlogu. Sa druge strane je niz grafita pored ulaza u Dječji vrtić koje je nepoznati autor naslikao 2012. godine. Malo dalje posjetili smo skulpture Majka Zemlja i Otac Zemlja autora Josipa Minksa (1946.-2018.) koje su postavljene 2005. godine.

Jedan od murala kod ulaza u vrtić iz Rujanske ulice. Snimila: Saša Martinović Kunović

Uzduž Rujanske ulice. Snimila: Bubamara šarena

Vatrogasni kamion DVD Jarun iza bivše zgrade Getroa. Snimila: Bubamara šarena

Šetači se okupili ispred skulpture "Mati zemlje" Josipa Minksa. Snimila: Bubamara šarena

"Mati zemlje", peigodno pokrivena Snimila: Saša Martinović Kunović

"Otac Zemlja", nekoliko stotina metara južnije. Snimila: Saša Martinović Kunović

Natpis na zgradi uz Ulicu Hrvatskog sokola. Snimila: Saša Martinović Kunović

Šetnja u smjeru juga ... Snimila: Saša Martinović Kunović

Šetnja je prošla dalje u smjeru juga, prolazeći uz jarbole za zastave (tri - za zastave Jugoslavije, Hrvatske i Partije, sada za zastave Hrvatske, Zagreba i EU), pored ostataka temelja ugostiteljskih objekata sve do Horvaćanske ceste. (sudeći po tome da trenutno niti jedan objekt osim pokretne pečenjarnice kukuruza i kestena ne radi, čini se da to baš nije isplativa lokacija, pogotovo nakon što je okretošte tramvaja premješteno u Prečko)
Po dolasku do Horvaćanske ceste smo se spustili ispod mosta Ulice Hrvatskog sokola preko potoka Vrapčaka gdje se kriju zanimljivi crteži, a podnožje mosta izvedeno sa tri prolaza pruža mogućnost zanimljive podzemne šetnje.

Nakon prolaska ispod mosta šetnje je nastavljena kroz kompleks vrtova zapadno od Ulice Hrvatskog sokola. Tamo je više desetaka vrtova, na nekim ključnim mjestima se nalaze i pumpe za vodu, a neki od vrtova su vrlo lijepi i odlično uređeni - vlasnik jednog od najljepših vrtova, Vukovarac koji je proveo 9 godina kao prognanik u hotelu Laguna, pokazao je ponosno šetačima svoj vrt koji ima čak i poljsku kuhinju te WC!

Obećana tri jarbola u Lipanjskoj ulici, Snimila: Saša Martinović Kunović

Okupljeno općinstvo na mostu preko potoka Vrapčaka. Snimila: Saša Martinović Kunović

Krećemo u podzemlje! Snimila: Saša Martinović Kunović

Ispod mosta. Snimila: Bubamara šarena

Ispod mosta, pogled na mural koji predstavlja skicu grada Zagreba ..Snimila: Bubamara šarena

Zanimljiv prolaz ispod Ulice Hrvatskog sokola. Snimila: Bubamara šarena

Izlazak iz korita potoka. Snimila: Bubamara šarena

Krećemo prema vrtovima uz Ulicu Hrvatskog sokola. Snimila: Saša Martinović Kunović

U vrtnome carstvu! Snimila: Saša Martinović Kunović

Snimila: Saša Martinović Kunović

Lijep ulaz u možda najdojmljiviji i najuredniji od vrtova u tom nizu. Snimila: Bubamara šarena

Šetnja je nastavljena do ulaza u ŠRC Jarun otkuda smo stazom preko livada stigli nazad do naselja i Osnovne škole Alojzija Stepinca gdje nas je čekala ravnateljica koja nam je pokazala ovu vrlo modernu školu, najnoviju na Trešnjevci. Osnovna škola Alojzija Stepinca otvorena je još 1991. u prostorima Osnovne škole Ivana Meštrovića, a u novu se zgradu preselila 2013 godine. Zgrada je pomalo neobična, jarkih boja i neobičnih prostora i vizura u svojoj unutrašnjosti sa neočekivanim koso postavljenim predvorjem i rampama koje ju čine prikladnim za školovanje hendikepirane djece. Ravnateljica nas je provela kroz školske prostore, bili smo u zbornici, koja više nema odjeljke za imenike, jer se sve sada obavlja elektronskim putem, u informatičkoj učionici, koja, kao i sve druge koje gledaju na jug, ima električne rolete i svu potrebnu audiovizuelnu opremu, bili smo i u WC-ima, šarenima, sportskoj dvorani, opremljenoj velikim profesionalnim semaforom, ali, nažalost, ne i tribinama, tako da je u njoj nemoguće odigravati utakmice većeg značenja.

Na kraju posjeta zahvalili smo se ravnateljici na posvećenom nam vremenu i zanimljivom vodstvu te završili šetnju uz iščekivanje programa koje će donijeti nastavak jesenske sezone!