Nepoznati Zagreb

14.11.2016., ponedjeljak

Mjesto zagrljaja jeseni i zime ...

.. bilo je jučer na padinama iznad Šestina, na oko 500 metara nadmorske visine.

Klupa na putu od Kraljičinog zdenca prema Šestinskom lagviću. Snimio: Vanja

Bio sam jučer sa sinom i prijateljima u poludnevnom posjetu Medvednici. Krenuli smo od Šestina Putem prvog pohoda HPD-a i iako smo znali da na vrhu, na Sljemenu, ima 33 centimetra snijega na početku našeg puta je ugođaj još bio posve jesenski: šareno lišće po tlu, ali još i po drveću, tu i tamo bile su na stablima neobrane jabuke, usprkos najavama nije bilo još ni mraza ... I tako smo mi napredovali uzbrdo po šarenim lišćem pokrivenim stazama dok nismo iznenada spazili prve tragove snijega. Prvo su to bile male hrpice, jedva vidljive ... nakon 15-tak minuta hoda već je cijelo tlo bilo pokriveno sa 2-3 cm zrnatog snijega ispod kojeg se još posve jasno vidjela šarena lisnata podloga.

Nakon slijedećih 20 minuta uspona snijega je već bilo posvuda osim na samoj stazi gdje su ga prvi hodači već istopili svojim cipelama. No, prava stvar čekala nas je još malo više - na zaravni na oko 600 metara nadmorske visine odjednom je ispred nas i oko nas iskrsnuo pejzaž kao sa božićnih razglednica: snježni grumeni bili su po svim granama i na još neotpalom lišću (neko je čak još bilo i zeleno!) dok se na dnu više nije razaznavao šareni tepih .. ušli smo u zagrljaj zime!

Bijela čarolija nije dugo potrajala jer smo se počeli spuštati prema Kraljičinom zdencu gdje je snijega bilo bitno manje, a staza prema Lagviću je ubrzo pokazala svoje bljuzgastoblatnjavo lice ... no, tih desetak minuta snježnog kraljevstva je bilo najljepši uvod u zimu koja zapravo kalendarski još nije ni počela ... no, tko zapravo pita kalendar? wink