Nepoznati Zagreb

Ovog je petka (14.10.2016., sastanak u 17:30 kod otpremnikove kućice na okretištu tramvaja Prečko) na programu još jedna šetnja vezana uz projekt "Mapiranje Trešnjevke", iz ovojesenskog ciklusa "Posjetimo trešnjevačko susjedstvo", kojom ću sve zainteresirane povesti područjem jugozapadno od Trešnjevačkih zapadnih granica.

Najzapadniji trešnjevački kvart Prečko je administrativno pripojen Trešnjevci 1974. godine kod reforme lokalne samouprave i granica Trešnjevke na tome području prolazi sredinom polja između ulice Svilkovići i Savske Opatovine sve do korita rijeke Save. Dakle, šetnju ćemo započeti na krajnjem trešnjevačkom jugozapadu i njom ćemo posjetiti Savsku Opatovinu i njoj okolne gotovo nenaseljene prostore!



Prizor s južnog dijela područja Savske Opatovine. Snimio: Vanja


Pogled na trgovački centar City Centar One West, teško je zamisliti veći kontrast ... Snimio: Vanja


S druge strane se u daljini među topolama nazire reklama trgovine Lesnina ... Snimio: Vanja


Mjesto odmora za umorne vrtlare ... Snimio: Vanja


Niz plastenika na sjevernom dijelu nedaleko naselja. Snimio: Vanja



Možda niste znali - taj predio grada je vrlo vjerojatno bio naseljen već za dolaska Slavena (u nedalekom Donjem Stenjevcu su pronađeni nalazi iz 7. stoljeća), dok povijesni zapisi govore da je u neposrednoj blizini Savske Opatovine plemić Egidije na riječnom otoku na Savi izgradio crkvu sv. Jakova u koju je doveo ogranak benediktinskog reda – cistercite. Petar, arhiđakon zagrebački, darovao je cistercitima 1257. godine drugi dio toga davno nestaloga otoka i sagradio im ondje samostan i crkvu sv. Marije. Godine 1307. cisterciti su još živjeli na tome savskom otoku, no već se 1315. spominju se na kaptolskom brežuljku. Tada je zagrebački biskup Augustin Kažotić riješio spor između cistercita i redovnica koje su od cistercita preuzele otok sv. Jakova, kako se zvao po prvoj crkvi na njemu.
(više detalja o ovom temi možete pronaći u tekstu Saše Šimprage “Zagrebački otoci” iz kojeg sam preuzeo ovaj povijesni pregled)

Sve u svemu, uspomena na cistercitski otok sačuvala se do danas samo u imenu naselja i ulice Savska Opatovina, dok o postojanju crkve koliko znam, nema materijalnih nalaza. Što se pak novije povijesti i današnjeg vremena tiče Savska Opatovina je jedan od najmanjih zagrebačkih kvartova i vjerojatno i jedan od najmanje poznatih. Ulica toga imena se nekad pružala sjeverno gotovo do visine današnje Šoljanove ulice, istočno se od nje do nekadašnjeg seoskog dijela Španskog (danas iza zgrade Galerija nova) odvajala ulica Kotarnica, a prema Stenjevcu je vodila ulica imena Dolina od koje još uvijek postoji mali krajičak kod završetka Ulice Ivane Brlić Mažuranić). No izgradnjom trgovačkog centra City Center One West (2006.) njen je sjeverni dio nestao sa lica zemlje. Bilo je tamo nekoliko malenih obiteljskih kuća okruženih poljima i livadama, a sama ulica je na tome dijelu bila neasfaltirana. Sa južne je pak strane ta ulica još uvijek u gotovo istom obliku u kojem je bila i nekad uz iznimku što se umjesto nekadašnjeg običnog semaforiziranog raskršća od 2006. nalazi podignuti kružni tok, a za izgradnje prilaznih cesta već spomenutom trgovačkom centru asfaltiran je odvojak koji ulicu spaja sa Svilkovićima i tako omogućuje prilaz i sa istočne strane. Naselje još uvijek ima pretežno seoski izgled, uz kuće poredane uz jedinu ulicu, velike vrtove, gospodarske zgrade. U cijeloj ulici se nalazi tek jedna useljena stambena zgrada visine tri kata te još jedna koja nije dovršena. Za izgled je karakteristično malo proširenje u sredini ("trg") na kojem se nalazi raspelo sa dvije klupe te mnoštvo plastenika u kojima se uzgaja povrće za zagrebačke tržnice.
(zanimljivo je da se tlocrt naselja kao i njegova veličina nisu značajnije promijenili tokom posljednjih stotinjak godina, provjerite na priloženim kartama!)



Isječak iz karte izdane 1880. godine.


Dio karte izdane 1914. godine.


Dio karte iz 1932. godine.


Dio plana grada Zagreba iz 1965. godine.


Dio plana iz 1965. godine.


Dio plana grada iz 1978. godine.


Savska Opatovina se nalazi unutar vodozaštitnog područja Stara Loza, vodocrpilište se nalazi nešto zapadnije, u smjeru potoka Dubravice koji meandrira tim područjem prije finalnog utoka u Savu. Na tom velikom području oivičenom sa sjevera Ljubljanskom avenijom, na istoku granicom Trešnjevke kod Prečkog i na jugu i jugozapadu rijekom Savom nalazi se tek nešto manje od 100 kuća u toj jedinoj asfaltiranoj ulici čitavog područja. Cijeli bi se taj predio mogao ugrubo podijeliti na dva dijela - južni dio, uz savski nasip, koji je obrastao šumom i gustim grmljem i koji je vrlo teško prohodan jer se nekoliko staza koje vode kroz njega mogu proći tek u zimskom periodu kad se povuče vegetacija, te sjeverni dio, koji je prekriven poljima i livadama, velikim dijelom zapuštenim. Koliko se iz starih karata (npr. na karti iz 1880.) može opaziti, pravokutna mreža kolskih puteva na tome dijelu potječe još iz doba kada je taj dio vrlo vjerojatno pripadao dvorcu Jankomir (u kojem je danas smještena Psihijatrijska bolnica Svetog Josipa)

Zanimljivost južnog šumskog dijela je raznolikost vegetacije (neki dijelovi pomalo liče afričkim savanama!) u kojima negdje prevladavaju agacije, negdje topole, negdje glog ... te meandri potoka Dubravice koji zapravo nestaje u tome području jer se on u Savu izlijeva tek nakon kiša. Taj je dio ipak lako dostupan i autom jer se u središtu Savske Opatovine od te ulice odvaja makadamski put (prohodan za automobile) koji kroz šumarke i guštare vodi prema savskom nasipu te dalje do prostora kojeg koristi Paintball klub.

Za razliku od južnog dijela, sjeverni dio je nedostupan autom i kolske puteve je moguće prijeći jedino biciklom odnosno traktorom. Na žalost, tim putevima nije moguće doći sve do Save zato što ne postoji prijelaz preko potoka Dubravice.

Ako vas zanima više detalja o tome području pogledajte i slijedeća dva posta s mog bloga koji se njime bave, a, naravno, pozivam vas i da dođete na šetnju u petak gdje će biti još više govora o raznim zanimljivim detaljima toga područja!

Amazona pred našim vratima

Potočna arheologija: Potoci Dubravica i Borčec/Orešje

Oznake: Savska Opatovina, šetnja, mapiranje trešnjevke