Nepoznati Zagreb

Zelena magistrala, večeras. Snimio: Vanja


Posljednjih dana balansiramo na rubu ... na rubu Božićnih praznika s nadom u odmor, veselje, sreću ... na rubu ove godine, s pogledom u daljine slijedeće ... na rubu političkog rješenja i nove vlade, koja zapravo možda uopće nije rješenje .............. ali ono što ipak najviše utječe na naš život ovih dana u Zagrebu je balansiranje na rubu vedrine i magle. Na žalost, najčešće smo na krivoj strani tog ruba, ispod maglenog poklopca koji već duže vrijeme prekriva grad.

Već sam pisao o tome, bivajući u magli teško je uopće povjerovati da sunce još postoji. Da, postoji, vidio sam ga danas, kad sam nakratko izvirio sa obitelji na Sljeme - i dalje je sjajno, svijetlo, toplo. A nebo je također plavo kao nekad.

Užitak, sjaj u oku, toplina na čelu, pogled u daljinu ... a onda ponovno zaranjanje u maglu.

Navečer rekoh, hoću još jednom udahnuti vedrinu, nebo sa zvijezdama ... pa se odvezoh na Zelenu magistralu. Vozeći uzbrdo smjenjivali su se periodi rjeđe i gušće magle, na trenutke sam jedva vidio rub ceste ... i nešto prije Horvatnice i posljednjeg zavoja u šumu izašao sam na vedrinu. U daljini se naziralo Samoborsko gorje, svjetla sela ispod Okića i Plješivice,, zvjezdice ... sve. Cijeli svijet je ponovo bio oko mene, kao da je netko otvorio zastor, maknuo šalaporke.

A ni 100 metara od mene stajao je zid magle. Nestvarno, posve nestvarno ... stajao sam gotovo na rubu bistrine i magle, kao na rubu stvarnosti i bajke, Ovoga i Onoga ... na rubu ... na rubu Svega.

Oznake: Zelena magistrala, magla, noć, rub