Nepoznati Zagreb

Od nekadašnje sušare ostali su samo goli zidovi ... Snimio: Vanja


Prije nešto više od 5 godina posjetio sam nekadašnju Bubaru (uzgajalište dudova svilca i radionicu svile) i napisao sam vam tad o tom posjetu opširniji tekst sa dosta fotki - pogledajte ovdje.

U međuvremenu se na tome području Trešnjevke nije puno toga promijenilo - zapravo, jedina velika promjena je izgradnja (nadogradnja) nove zgrade Povijesnog muzeja na prostoru nekadašnje Tvornice duhana koja se vidi od Bubare. No, što se same Bubare tiče, jedina je promjena bila ta da je za tih 5 godina vegetacija još čvršće obrasla ruševine.

Početkom tjedna napisao sam tekst o Bubari za web portal "Pogledaj.to" (pročitajte ga ovdje), ponajviše ponukan sve većim interesom za očuvanje/obnovu industrijske baštine, ali i činjenicom da kompleks Bubare zapravo nije pod nikakvom spomeničkom zaštitom, na što me je upozorio jedan studentski rad, tekst “Bubara – prošlost, sadašnjost i budućnost Zagrebačke tvornice svile", autora Dinka Duančića i Pie Sopte (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2014.) koji su za njega dobili i Rektorovou nagradu. Pa, kad sam već u radu naišao na zanimljive informacije i kad su mi trebale ilustracije za moj članak, pozvao sam i autore članka na zajedničku šetnju Bubarom. I, Dinko i ja (Pia je bila zauzeta studentskim obavezama) smo se ponovo prošetali Bubarom i pogledali što je nova u njoj.

Kao što već rekoh, nema tu nekih velikih novosti, no ovoga puta smo zavirili i u neke kutke u koje ja za prvog posjeta nisam zašao, a isto tako smo susreli jednog od stanovnika te "kuće duhova" i razmijenili sa njime nekoliko riječi. On kaže da ih tamo ima nekoliko na stanu, uredili su si prostore u stražnjem dijelu dvorišta, u novije građenim objektima. Naravno, nema tamo ni struje ni vode, težak je to život, ali makar imaju zidani prostor i krov nad glavom. Isto tako, sa druge strane, tik iza benzinske pumpe, se nalazi još jedan nastanjeni prostor ispred kojeg se sušilo taj dan puno veša. Za našeg posjeta nismo vidjeli stanare, ali za jednog prethodnog prolaska sam s ulice uočio jednu staricu kako tamo ulazi sa vrećom punom boca tako da pretpostavljam da je to njeno boravište. Isto tako, u srednjem dijelu smo uočili jedan napola srušeni (ali ipak natkrovljeni) prostor ograđen ceradama u kojem, čini se, također netko živi ... to je definitivno najlošiji smještaj u krugu Bubare.

No, da ne dužim puno, evo kako Bubara izgleda ovih dana!



Pogled na bivšu sušaru od ulaznih vrata. Snimio: Vanja


Objekat upravitelja - sada puno više zarašten nego prije. Snimio: Vanja


Unutarnje dvorište s desne strane, jedan od prostora gdje obitavaju beskućnici. Snimio: Vanja


Naseljeni prostori. Snimio: Vanja


Druga strana tog dvorišta ... prazni prostori koje će možda naseliti neki novi beskućnici? Snimio: Vanja


Prostori novije izgradenje, vrlo vjerojatno iz doba Taxi-remonta, posljednjeg stanara ... iako, upitno je čemu su služile te hale obzirom da nije vidljiv nikakav kolni ulaz. Snimio: Vanja


Unutrašnjost tih novijih prostora. Snimio: Vanja


Prolaz do drugog nastanjenog prostora. Snimio: Vanja


Međunarodni znak skvotera . Vjerujem da ga nisu postavili sadašnji stanari, već da je preostao od prošlih vremena kada su tu bivale mlađe buntovne generacije. Snimio: Vanja


U "dvorištu". Snimio: Vanja


Prostor između oba dosad pokazana boravišta ... najbjedniji od svih, s krovom na glavi, ali tek zaogrnut ceradom i reklamnim natpisima ... Snimio: Vanja


Kolega Dinko za fotografiranja. Snimio: Vanja

Oznake: Bubara, Beskućnici, skvot, arhitektura, trešnjevka, Adžijina ulica