Nepoznati Zagreb

25.08.2013., nedjelja

Zagrebački vrtovi (1): U džungli Klake

Na stazici u "džungli" Klake. Snimio: Vanja

Ponovo se vraćam temi gradskih vrtova (dakle, vrtova koji nastaju unutar ili na rubu grada, često na zapuštenim javnim površinama, i ne nalaze se unutar dvorišta pojedinih kuća) o kojoj sam već pisao ne samo ovoga proljeća (vezano uz moju matičnu "Eko Ekipu Prečko") već i prijašnjih godina. Lijepo je vidjeti ljude kako se posvećuju svojim vrtovima - neki zbog želje za zdravom hranom, neki zbog uštede, neki zbog ljubavi prema prirodi, neki (prvenstveno penzioneri) zbog mnogo slobodnog vremena kojeg ne žele protraćiti ispred televizora, neki zbog želje za druženjem (jer, vrtlari vrlo brzo nađu zajedničke teme). Štogod bio razlog za predanost vrtu (a svi gore navedeni su vrlo pozitivni i korisni) uvijek mi je zanimljivo vidjeti rezultate njihova rada, a posebno me fascinira kako ljudi za podizanje vrtova koriste neiskorištene i zapuštene gradske lokacije.

Serijal postova koji ću posvetiti ovom gradskom fenomenu započinjem posjetom vrtu koji se nalazi na istočnom rubu dubravskog kvarta Klake, između Aleje Blaža Jurišića i Dankovečke ceste. Do tog vrta sam došao posve slučajno, vozeći se biciklom istražujući put kojim bi se biciklom na ugodan i siguran način došlo iz Donje u Gornju Dubravu (vidi OVDJE post). I, gledajući naizgled neprobojnu šikaru istočno od Aleje Blaža Jurišića, uočio sam stazicu koja je ulazila u to negostoljubivo prostranstvo. Ispočetka mi se učinila kao uobičajena "WC staza" kakve se često znaju naći u takvim zaraslim parcelama, no drugi pogled mi je kazao da stazica ne završava iza prvog većeg grma već vijuga i dalje, nestajući u šikari. Odlučio sam okušati sreću i krenuh stazicom kroz šikaru koja je, na moje veliko čuđenje, postala nešto rjeđa i uočio sam prve tragove ljudske djelatnosti, ograde od gustog grmlja, a nedugo zatim i nekoliko vrata u tim bodljikavim ogradama iza kojih se skrivaju vrtovi. Neupućeni prolaznik ni na koji način ne može uočiti te vrtove bez ulaska u šikaru!

Na ovome mjestu bih progovorio o sigurnosti tih vrtova odnosno krađama iz njih, bilo to voće i povrće, alat spremljen u vrtu ili pak dijelovi opreme vrta (ograda, vrata, dijelovi baraka za alat ...). Mnogi ljudi smatraju takve vrtove pozivnicom za lopove i otvorenom "samoposlugom" za sve one željne vrtnih proizvoda bez rada pa ograđuju svoje vrtove visokim ogradama, opremaju bravama, stavljaju bodljikavu žicu ... i, što je također logično, u opremi vrta upotrebljavaju čim neatraktivnije materijale (stari žičani madraci ili zarđale sušilice kao ograda, kućice grade od dijelova otpada, stolovi su od limova sa štednjaka prekriveni najjeftinijom plastikom) koji ne privlače ničiju pozornost. Takvo je ponašanje posebno tipično za vrtove koji se nalaze na prometnim mjestima ili unutar naseljenog područja koja se izgleda smatraju manje sigurnima odnosno podložnijima krađama. Jedan od najboljih primjera takvog vrta je upravo ovaj, s gotovo neprobojnim ogradama od bodljikavog šiblja i vratima s dodanim granama koje onemogućavaju preskakanje. S druge strane, vrtovi koji su udaljeniji od "civilizacije", na rubovima Prečkog ili Trnovčice, su puno ležernije opremljeni, ograđeni tek ponekim užetom ili čak potpuno neograđeni.

Što se iskustava Eko Ekipe Prečko tiče, vrt je ograđen tek s jedne strane, granjem, ponajviše radi sprečavanja pasa koji lokalno stanovništvo često vodi u šetnju pokrajnjim stazama. No, usprkos takvoj otvorenosti krađa gotovo da i nije bilo - tokom posljednjih mjeseci nestala je tek jedna vesta zaboravljena na ogradi i nekoliko plodova iz vrta. Stoga smatram da je stvarnost ipak bolja od zlogukih priča tipa "cijeli svijet je lopov" što budi nade u ljudsku savjest - i ne samo kod nas.

Pogledajte sada kolekciju fotki iz Klake!