Nepoznati Zagreb

Dragi moji, vi koji se bar povremeno služite biciklom već znate kakva je situacija sa mrežom biciklističkih staza u Zagrebu: ona ne postoji. Postoje pojedinačne staze koje se tu i tamo susreću, no najvažniji smjerovi su pokriveni tek u fragmentima koje sami biciklisti slijedeći svoj osjećaj povezuju u neke smislene pravce kojima se koliko toliko ugodno i sigurno može doći od bilo koje točke A do neke točke B koja može biti na sasvim drugom kraju grada.

Što se pravih glavnih pravaca i dalekosežnih biciklističkih staza tiče, njih nema puno. Zagrebačka avenija, Horvaćanska cesta, Avenija Vukovar, Dubrovačka avenija i još poneki srednje dugi pravac (neke novozagrebačke prometnice, Martićeva, Ulica Ivane Brlić Mažuranić) - i to je to. Meni osobno se čini da je to jedan od najvećih, ako ne i najveći problem biciklističkog prometa u gradu - nepostojanje smislene mreže staza koje bi povezivale glavne pravce i sa kojih bi bilo lakše doseći ciljeve unutar pojedinih naselja.

Možda ste i primijetili da istok grada, što se biciklističkih staza tiče, prolazi lošije od zapada. Vukovarskom se može po stazi doći do Ivanićgradske, Branimirova nema staze, a po pločniku (daklle, ilegalno, ako ćemo gledati propise) je prohodna otprilike do Borongaja te neke dijelove kroz Dubravu, a glavnina biciklista se služi Maksimirskom koja je OK, ali je nastavak vožnje kroz Dubravu upitan jer se nije lako probiti dalje na istok kroz gužvu.

No, nije sve tako crno - istok grada ima jedan fenomenalni pravac koji, na žalost, stoji vrlo slabo iskorišten, a na njemu bi se mogla napraviti jedna od najatraktivnijih staza u gradu koja bi brzo, udobno i sigurno povezivala Dubravu i Sesvete sa centrom grada. Riječ je o zelenom pojasu koji se nalazi između Branimirove i željezničke pruge. Več sam jednom napisao nešto o tom terenu (vidi OVDJE) koji je gotovo potpuno neiskorišten, a velikim dijelom bi se po njemu, uz minimalne probleme pri gradnji i minimalna ulaganja te minimalne zahvate u zelenom pojasu, mogla napraviti prekrasna staza: sigurna, ugodna i brza.

Prekjučer sam se odlučio prijeći čitav taj potez u jednom "cugu" i vidjeti na licu mjesta da li je već sada moguć prolazak i kakve su mogućnosti izgradnje staze. Odmah ću vam odati krajnji rezultat: cijeli potez je već sad provozan, dapače, uz iznimku nekoliko kratkih dijelova, vrlo je ugodan za vožnju. Meni je uz puno zastajkivanja, fotkanja, pisanja bilješki i razgovore s prolaznicima trebalo od Glavnog kolodvora do željezničke stanice Sesvete otprilike 1 sat i 45 minuta. Vjerujem da bi se kontinuiranom vožnjom vać sad moglo doći do Sesveta za manje od sat vremena, a uz pravu biciklističku stazu bi se to moglo svesti na čak 30-40 minuta!

Pogledajmo sad kako je to izgledalo na samome terenu!
(vremena prolaska pojedinih dionica su mjerena, dok su za neke tek procijenjena zbog čestog stajanja)


Put sam počeo, kako to već i dolikuje, sa prvog perona Glavnog kolorvora. Uočio sam da je parkiralište za bicikle i dalje u mrtvom kutu SI kuta zgrade i da je i dalje gotovo prazno - zahvaljujući nepraktičnoj konstrukciji za vezanje i dobro sakrivenom mjestu na kojem svaki lopov može tek reći "Hvala". No, bolja je situacija sa vodom - nakon perioda kad je prastara česma za vodu sa istočne strane kolodvorske zgrade prestala funkcionirati sada je tu nova česma, donacija neke istarske firme. Česma je funkcionalna i laka za upotrebu: bravo za donatore i postavljače!

Otpio sam dug gutljaj svježe vode i krenuo!



Parkiralište za bicikle uz istočni zid zgrade Glavnog kolodvora. Snimio: Vanja


Nova česma. Snimio: Vanja


1. Glavni kolodvor - Držićeva (5 minuta)

Ovaj dio poznajete svi, to je dio uz famozni zid graffita (vidi OVDJE i OVDJE!) uz koji je dijelom, valjda zbog uskoće pločniak zabranjen prolaz pješacima. Jest, pločnik je uzak, no gotovo je uvijek prazan, a i vožnja uz zidove prekrivene tako zanimljivim graffitima je poseban doživljaj koji se ne propušta. Pretpostavljam da će nekom budućom izgradnjom na području bivšeg "Gredelja" nestati i taj zid (šmrc!) i otvoriti će se mogućnost izgradnje prave staze.

Ocjena: Provozno za silu, pomalo neugodno radi uskoće pločnika, dok se ne sruši zid nema potencijala za izgradnju prave staze. Semafora: 2 (Strojarska, Držićeva)



Branimirova: ulazak u "zabranjenu zonu" svijeta graffita. Snimio: Vanja



2. Držićeva - Zavrtnica (3 minute)

Evo i prva dva semafora (Strojarska, Držićeva) ... pokušat ću biti vizionar i zamisliti na željezničkom nadvožnjaku proširenje sa sjeverne strane kojim prolazi biciklistička staza za one koji putuju u smjeru istok-zapad i obrnuto (dakle, ne dolaze iz ili u Držićevu/Šubićevu). Šta kažete, jel bi to bilo dobro? Sa obje strane postoji i kosina za prilazne rampe - kladim se da bi u Grazu to već postojalo!



Pred Držićevom. Snimio: Vanja


Pogled sa nivoa nadvožnjaka i potencijalne staze. Snimio: Vanja


Nakon Držićeve postoji staza po sjevernom pločniku, no na južnoj strani nema pločnika, a do pruge zjapi veeelika prazna livada koju, čini se, rabe samo vlasnici pasa za istrčavanje svojih ljubimaca. A na tom dijelu počinje i nadasve neiskorišteni, a potencijalno zanimljiv nadvožnjak (meni je poslužio kao zaklon od kratke kiše).

Ocjena: OK, no bez ugaženog puta. Stazu bi bilo vrlo lako izvesti. Semafora:1 (Zavrtnica)



Početak Branimirove nakon Držićeve - s južne strane nema pločnika, a kosina počinje gotovo odmah uz cestu ... Snimio: Vanja


.. no, situacija se ubrzo mijenja i prostor postaje vrlo otvoren. Snimio: Vanja



3. Zavrtnica - Heinzelova (3 minute)

Tu će vjerojatno vrlo skoro osvanuti nova cesta, posljednji dio produžetka Branimirove, no zasad je tu još uvijek "sama jama" i jedno od najvećih divljih parkirališta u gradu. Nadam se da če izgradnja uključiti i stazu.

Inače, ako niste znali, uz "zeleni koridor" sa sjeverne strane pruge postoji nešto uži, ali ipak upotrebljivi koridor i sa južne strane!

Ocjena: Drndavo, ali OK. Staza je izvediva bez ikakvih problema. Semafora: 1 (Heinzelova)



U iščekivanju nove ceste. Snimio: Vanja


Slobodan koridor s južne strane pruge. Snimio: Vanja



4. Heinzelova - Svetice (6 minuta)

Ovo je jedan od najljepših dijelova trase - široka zelena površina uspješno odvaja ovdje dobro vidljivu stazu (koja olakšava vožnju) od prometne Branimirove. Buka je prigušena, a estetski dojam odličan jer je staza zelenilom vizualno potpuno odvojena od ceste. Malko je neugodniji tek posljednji dio koji ide uz romske nastambe i gdje je staza skrenuta prema cesti, no to je vrlo mali djelić.

Ocjena: Vrlo lijepo. Staza je izvediva bez ikakvih problema. Semafora: 1 (Svetice)



Početak lijepe staze nakon Heinzelove. Snimio: Vanja


Zeleno i ugodno. Snimio: Vanja



5. Svetice - Borongaj (4 minute)

Ugodna vožnja se i dalje nastavlja. Stazica je malko slabije ugažena, a zeleni pojas malko uži, no to ne predstavlja nikakve probleme niti umanjuje ugođaj vožnje.

Ocjena: Vrlo lijepo. Staza je izvediva bez ikakvih problema. Semafora: 0



Pred Borongajem, dio gušće zasađen drvećem. Snimio: Vanja



6. Borongaj - ž.st. Maksmir (3 minute)

Ovo je najneugodniji dio čitave trase, no vrlo je kratak. Naime, od autobusne stanice linija prema istoku do zapadnog početka perona željezničke stanice Maksimir postoji razvedena dobro ugažena staza koja vijuga uz prugu. No, kad se ona izgubi s druge strane živice (na peron) uz Branimirovu ostane tek jedva vidljiv trag i to po uskom zelenom pojasu koji još k tome lagano visi prema Branimirovoj. Vožnja je moguća, ali vrlo sporo i drndavo te uz potrebnu posebnu pažnju da vas strmina na usmjeri na cestu. Kao što rekoh, taj neugodni dio je kratak, taman koliko je dugačak peron željezničke stanice (do pješačkog pothodnika i raskršća sa trasom uz potok Bliznec o kojoj sam pisao OVDJE).

Ocjena: Neugodno, čak pomalo opasno. Staza je izvediva, no uz nužno ravnanje terena (širina nije problem). Semafora: 0



Razvedeni stazuljci prema ž.st. Maksimir. Snimio: Vanja


Nezgodan dio - kosina i odmah uz cestu. Na sreću, vrlo je kratko, tek 200-300 metara. Snimio: Vanja


Napokon opet dobra staza i širi pojas zelenila - kod prelaska potoka Blizneca (koji teče u podzemlju). Snimio: Vanja



7. ž.st. Maksmir - ž.st. Trnava (10 minuta)

Od izlaza iz pješačkog pothodnika je stazica ponovo vidljiva, a ubrzo, kod prelaska korita podzemnog korita Blizneca, se zeleni pojas ponovo širi i zasađen je drvećem. Slijedi još jedna, vrlo duga, ugodna dionica. Na sredini tog poteza, kod Mandlove, se nalazi nekoliko kuća željezničke stanice Borongaj,.a staza kratko prelazi na drugu stranu živice što doprinosi njenoj raznolikosti. Dio nakon tih kuća je možda čak najljepši na čitavome putu zato jer je lagano valovit i vrlo sjenovit i u nekim trenucima vožnja podsjeća na pravu prirodu i šumu!

Ocjena: Prekrasno! Staza je izvediva bez ikakvih problema (uz vjerojatno sječu ponekog drveta zbog gustog raslinja). Semafora: 0




I nadalje ugodno ... Snimio: Vanja


"Odmaralište" uz zapuštenu kuću skretnice za Blok 1. Snimio: Vanja


Kuća duhova. Snimio: Vanja


Da vidimo tko se tu usudi ući! Snimio: Vanja


Još jedna napuštena željezničarska kućica, ovaj puta s druge strane pruge (noću čak još gori svjetlo pred njom!). Snimio: Vanja


Željeznička stanica Borongaj - nekad jedna od ranžirnih teretnih stanica, a danas potpuno neiskorištena. Snimio: Vanja


Tko se još sjeća firme "Ei" iz Niša? Snimio: Vanja


Nakon stanice se staza vraća u svoj "unutarnji koridor"... Snimio: Vanja


.. gdje je ponovougodna i gotovo pusta ... Snimio: Vanja


... tek tu i tamo sretoh pokoju šetačicu ili šetača pasa. Snimio: Vanja



8. ž.st. Trnava - Osječka (3 minute)

Izlazimo iz zelenila i gustog drveća. Tu je pješački prijelaz prema Trnavi, a često i prodavač voća (njami lubenice!), a nas put vodi ostacima nekadašnje ulice po starom i pomalo drndavom asfaltu. Nije više onako slikovito kao prije, ali je svejedno u redu.

Ocjena: OK. Staza već praktički postoji, samo bi bilo dobro ponovo asfaltirati zbog rupa te označiti. Semafora: 1 (Osječka)



Uz ž.st. Trnava, u pozadini asfaltirani nastavak puta. Snimio: Vanja



9. Osječka - ž.st. Čulinec (4 minute)

Ovdje se po prvi puta nakon Zavrtnice izlazio na potpuno otvoren teren kojeg tek popunjavaju reklamni panoi - nema drveća niti grmlja, samo jedna velika ledina. No, staza je vidljiva pa ipak malko olakšava drndavu vožnju.

Ocjena: OK, iako pomalo vruće za sunčanog dana. Staza je izvediva bez ikakvih problema Semafora: 0



Na otvorenom ... Snimio: Vanja


Uz čudna stvorenja koja me gledaju iz zraka ... Snimio: Vanja


... baš čudna ... Snimio: Vanja


... no, prolaznici ne haju za njih. Snimio: Vanja


Tu i tamo naiđe i koji vlak, dobra prilika za "train spottere", Snimio: Vanja



10. ž.st. Čulinec - Retkovec (10 minuta)

Nakon ledine evo nas ponovo u bujnijem zelenilu - tu je drvored i živica tako da je usprkos ponovnom suženju zelenog pojasa ambijent sasvim OK. Na žalost, stazica je vrlo slabo ugažena pa je vožnja i nadalje drndava (ali je moguća)

Ocjena: Ugodna, iako pomalo drndava. Staza je izvediva bez ikakvih problema. Semafora: 2 (oba željeznička, na cesti Retkovec koja prelazi glavnu željezničku prugu te kolosijek prema Ranžirnom kolodvoru.



Ponovo ugodnije. Snimio: Vanja


Vozi me vlak v daljave ... Snimio: Vanja


Na prijelazu Retkovec - ovdje se nekad i poduže čeka. Snimio: Vanja



11. Retkovec - ž.st. Sesvete (12 minuta)

Moramo se oprostiti sa zelenim pojasom, on će se uskoro završiti kod skretanja Branimirove prema Aveniji Dubrava odnosno Zagrebačkoj cesti u Sesvetama. Prelazim na južnu stranu i slijedim ceste/ulice usporedno sa prugom (postoji i jedan službeni, označeni, te nekoliko neslužbenih pješačkih prijelaza preko pruge), glavna ulica je tak-tak za vožnju, ima nešto prometa, no nakon njenog skretanja valja nastaviti slijepom ulicom Ivana Sandelića do nadvožnjaka preko pruge i zatim skrenuti desno. Tim smjerom se vrlo ugdono dođe do samog semafora neposredno iza nadvožnjaka. Od tamo slijedi još samo kratak dio do prostora mesne industrije "Sljeme" koja djeluje zapušteno. Tu treba skrenuti lijevo i ubrzo se nailazi na pješački prijelaz preko željezničke pruge i za 200 m je tu već i sama stanica.

Ocjena: OK. Staza je izvediva bez ikakvih problema, iako u stvari nije ni potrebna jer ulice nisu jako prometne. Semafor: 1 (željeznički, na prijelazu pruge kod željezničke stanice Sesvete).



Nastavak puta s južne strane - Željeznička cesta. Snimio: Vanja


Glavni tok prometa se odvojio i vožnja ulicom Ivana Sandelića je vrlo ugodna - ugođaj je gotovo seoski iako se nalazi na tek 200 metara zračne linije od glavne sesvetske prometnice. Snimio: Vanja


Pred nadvožnjakom - kad bi tu bio neki prolaz do ž.st. uz prugu put bi se skratio za nekoliko minuta. Snimio: Vanja


U kratko vrijeme se prelaze 4 potoka - prvi je na redu potok Trnava koji stiže iz markuševačke Trnave ... Snimio: Vanja


... ovaj potok mi je nepoznat i uopće nije ucrtan u plan grada. Snimio: Vanja


... zatim Rijeka koja dolazi iz Čučerja ... Snimio: Vanja


... i na kraju Vuger koji dolazi iz pravca Vugrovca. Snimio: Vanja


Dobro došli u Sesvete! Snimio: Vanja


Pješački prijelaz u Kelekovoj ulici. Snimio: Vanja


U zadnje vrijeme se rijetko vide te stare šarene "ograde" ... Snimio: Vanja


Kraj puta - željeznička stanica Sesvete! Snimio: Vanja


Povratak vlakom, starim "mađarcem". Snimio: Vanja


Eto .. ja sam se za kraj nagradio ćevapima i pivom u nedalekoj pečenjarnici i nakon toga sam pričekao prvi vlak kazad u grad i stavio u njega bicikl i kući se vratio gospodski (kondukter mi čak nije ni naplatio kartu za bicikl - 30 kn).

Nadam se da vam je ovaj moj opis zagolicao maštu - i na način da sami krenete na ovaj zgodan mali izlet biciklom, ali i na način da podržite ovu inicijativu za izgradnju biciklističke staze ovom trasom koju ću predložiti svim zainteresiranim stranama (gradski ured za strategijsko planiranje, Sindikat biciklista itd) - ako ništa drugo, prepričajte ovu moju ideju drugima i time ju proširite među ljudima. Unaprijed vam hvala!!!



Pregled cijelog puta. Sastavio: Vanja