Nepoznati Zagreb

22.03.2011., utorak

Brajda sa najljepšim gradskim pogledom na more

Niti sa jednog zagrebačkog lokaliteta nije moguće direktno vidjeti more - čak se i sa sljemenskog TV-tornja, najviše točke koju netko na području grada i okolice može doseći, može tek vidjeti Velebit, a more se krije iza njegovih padina (Ovo je provjereno - dok sam bio mali, uspio sam s roditeljima pogoditi jedan od onih kratkih perioda kad je razgledna terasa bila dostupna posjetiocima!) ... no, neka gradska mjesta ipak nude lijep morski "pogled" pomoću drugih osjetila, istančanijih od vida.

Za mnoge je sinonim za more Rotor u Remetincu, kao oproštajno mjesto od gradske gužve i startna točka za put prema jugu ... možda je u tome još direktnije Lučko, odnosno naplatne kućice - između njih i mora dijeli nas tek nekoliko sati vožnje i prvi mirisi mora se već mogu naslutiti uzimanjem naplatne kartice na automatima (tko zna, možda ih zaposlenici Hrvatskih auto cesta zaista malo poškrope svako jutro nekakvim "morskim" parfemom? wink ). No, uz sve te prometno-cestovne konotacije i Rotor i Lučko su mi potpuno neatmosferična mjesta, ne mogu se zamisliti kako sjedam na ležaljku ispod Rotora ili pored naplatne kućice i prepuštam se morskim mislima ... kod Rotora mi je prva asocijacija kantica boje u spreju, a kod Lučkog zadah ispušnih plinova.

Puno više morske atmosfere mi nosi jedna mala kućica u neposrednoj blizini Cibonina tornja, skromna kućica sa brajdom ispred ulaza okrenutog ka jugu. Kućica se nalazi tik uz prugu, upravo onu po kojoj moraju proći BAŠ SVI vlakovi koji kreću ka moru ...

... tu prolazi brzi vlak B 700 koji u 06:35 kreće za Rijeku i stiže tamo u 10:29.
... tu prolazi i InterCity vlak ICN 521 koji u 07:50 kreće put Splita i stiže na odredište u 13:38.
... tu prolazi i vlak za Sarajevo i Ploče, B 397, koji polazi u 08:53 i u stanicu Ploče stiže krajem dana, u 22:25.
... tu su prolazili i svi oni vlakovi koji su nekad preko Siska, Bihaća i Knina kretali Unskom prugom ka Splitu, Šibeniku i Zadru.

Svatko tko ide vlakom ka moru i jugu mora proći ispred te kućice, tu je početak one ravnine pruge koja nakon početnog zavoja i izlaska s zagrebačkog Glavnog Kolodvora u dugoj ravnoj liniji koja se gubi u daljini prelazi Savu i nastavlja dalje put Karlovca i Siska i još dalje ka moru.


Kolosijeci ka jugu. Snimio: Vanja

Mogu si zamisliti stanovnika te kućice kako u prvim proljetnim danima uzima novine i sjeda na stolac ispod sada još gole brajde i sunčajući se i čitajući osluškuje vlakove koji kreću put juga. Jutarnja kavica sigurno dobro prija uz odsjaj sunca na beskonačnim tračnicama!

U ljetne dane on uživa u hladu i dokonim pogledom ispraća školske ekskurzije koja vlakom kreću na more (idu li još uopće škole vlakovima na more? Čisto sumnjam ...), a klinci mu mašu ispraćajući svoj grad sa prozora vagona. Mogu si zamisliti stanovnika te kućice kako iz frižidera uzima ledenu pivicu, sjeda u hlad brajde i nazdravlja ponekom prijatelju koji mu kimne iz vagona koji se tek zakotrljao.

Siguran sam da je to mjesto vrlo idilično i u ljetnim večerima, kad grad bruji od života, a oko kućice, koja uživa u poziciji zaklonjenoj od glavnih prometnica, ispod brajde i u sparušenoj travi uz kolosjeke cvrče cvrčci. Mogu si zamisliti stanovnika te kućice kako si u goste poziva svoju djevojku, ljube se, dok brajda zaklanja svjetlost iz obližnjih ureda ona mu sjeda u krilo, on joj miluje grudi, zavlači ruku ispod haljine ... a potom se povlače u kućicu, poliježe ju na veliki stol i pažljivo vadi svoju kolekciju žigova i jastučić sa tintom te joj, dok noćni vlakovi voze pozaspale putnike, kao u Menzlovim "Strogo kontroliranim vlakovima", odmjerenim pokretima iz kojih isijava strast prema njenom tijelu otiskuje pečate na čvrstu i oblu guzu.


Kućica sa brajdom. Snimio: Vanja


Sjeverozapadni krak pruge ka Zapadnom kolodvoru. Snimio: Vanja


Istočni krak pruge ka Glavnom kolodvoru. Snimio: Vanja


Stara skretnica koja sigurno nije često u funkciji. Snimio: Vanja

Ovaj lagodni život stanovnika te kućice je tek plod moje mašte i nema baš nikakve veze sa stvarnim životom željezničara koji koriste tu kućicu na južnom vrhu trokuta gdje se južna pruga račva na istočni krak upravljen ka Glavnom kolodvoru i zapadni koji vodi ka Zapadnom kolodvoru ... No, samo mjesto je zaista vrlo idilično, s jedne strane okruženo modernim zgradama, sa pogledom na neke od najpoznatijih poslovnih građevina grada Zagreba iz 60-tih, 70-tih, 80-tih i 90-tih godina, a sa druge opet pomaknuto u stranu od najvećih izvora buke i gužve.

Jedini pravi pješački prilaz je uska stazica koja se penje na željeznički nasip i dalje ka kućici iz Ulice Florijana Andrašeca, tamo negdje na polovici parkirališta ... naravno, potrebno je biti na oprezu radi vlakova, a ni željezničar smješten u kućici ne voli odviše nenajavljene posjete, no isplati se baciti makar kratki pogled na okolicu iz potpuno drugačije perspektive!


Pogled ka sjeveru. Snimio: Vanja


Pogled na "Zagrepčanku" iz neuobičajena kuta. Snimio: Vanja
- 10:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (7)
Kolovoz 2019 (13)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)

Tema bloga:

Linkovi