Nepoznati Zagreb

Dugačka je točno kilometar i pol.
Široka je svega desetak metara (u užem smislu) odnosno 30-tak metara u širem smislu.
Nastala je 1970. u obliku kakvom je danas poznajemo.
Nije gotovo uopće iskorištena na organiziran način, a jedva nešto malo na neorganiziran.
Na jednom dijelu po njoj bacaju smeće.
Na drugome romske obitelji suše veš.
Na trećemu ju baš nitko ne koristi ... tamo čak nema niti smeća!
Ponegdje "na divlje" parkiraju aute.
Graffiteri ju ponekad koriste, ali nedovoljno, još je puno praznih površina.
Po njoj (centralnom dijelu) nikada ne pada kiša.

Znate li o kojoj površini pričam?


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Riječ je o površini ispod dijela željezničke pruge koji se nalazi na nadvožnjaku, a proteže se uz Branimirovu ulicu, otprilike od Gradske plinare pa sve do Borongaja. Spomenuti nadvožnjak podignut je 1970. godine kako bi olakšao prometnu komunikaciju između sjevernog i južnog dijela grada na tom potezu (još se sjećam rampe na Heinzelovoj ulici s kraja 60-tih!) ... no, taj dio u stvari nikad nije zaživio svoj pravi život. Ispod njega prolaze Zavrtnica, Heinzelova ulica i Donje Svetice, uz njega većim dijelom teče Branimirova ulica od koje ju dijeli uglavnom sasvim lijepi zeleni pojas ... no, osim toga, ta tri cestovna prolaza i zelene površine, taj prostor se ne koristi za bilo kakvu organiziranu djelatnost.


Žarište. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Početak nadvožnjaka. Snimio: Vanja


Na nivou pruge. Snimio: Vanja


Pored pruge. Snimio: Vanja


Ispod pruge. Snimio: Vanja

Na samome početku, uz ne tako davno dovršeni produžetak Branimirove do ulice Zavrtnica, se nalazi uz prugu jednostavna livada, najčešće posjećena od strane pasa i njihovih vlasnika.

Nakon toga dolazi dio do Heinzelove koji još uvijek (zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa) čeka izgradnju posljednjeg dijela produžetka Branimirove. Tamo se u prašini i smeću nalazi veliko divlje parkiralište i odlagalište smeća, to je definitivno najružniji dio tog čitavog poteza. Na samome kraju, uz Heinzelovu, se skupljaju prodavači drva i pilari, ispod nadvožnjaka sjede na starim kaučevima i griju se uz improvizirano ognjište.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Pilarsko ognjište. Snimio: Vanja

Dio između Heinzelove i Livadarskog puta je obilježen istočnim (teretnim) kolodvorom, tamo su brojni uglavnom neiskorišteni peroni i jedna lokomotiva manevarka koja tu i tamo razveze koji vagon. Sa strane Branimirove je to najljepši dio, široka zelena površina sa lijepim stablima i uskom stazicom na kojoj se izuzetno rijetko vide prolaznici (najčešće joggeri i vlasnici pasa sa svojim ljubimcima). Smeća ima vrlo malo.


Snimio: Vanja


Manevarka čeka zadatak. Snimio: Vanja


Kolosijek Istočnog kolodvora. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Stara lampa na Istočnom kolodvoru. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Od Livadarskog puta pa do Donjih Svetica taj prostor pripada Romskoj zajednici koja u neidiličnim uvjetima živi u uličici idiličnog imena Livadica. Sve je puno raznih razbacanih stvari, rublja koje se suši na štrikovima, auti su parkirani u blatu i po tragovima je očito da često koriste livadu za vožnju (netko je čak priručno popločao dio puta betonskim kockama).

Od Svetica pa do kraja nadvožnjaka, nedaleko tramvajskog okretišta na Borongaju i njegovih "limenki", je vakuum. Na početku je pješački prijelaz koji se veže na Borongajsku cestu, nekad važnu komunikacijsku liniju koja je počinjala pod tim imenom čak na Maksimirskoj (sada se taj dio zove Harambašićeva ulica čiji donji dio samuje zbog produžetka Svetica kao glavnog prometnog pravca), a nakon toga nema ništa: smeća gotovo da i nema, skoro da nema čak ni graffita ... Sa sjeverne strane je ponovo zeleni pojas, nešto uži i ljeti pomalo ugrožen koprivama koje uspijevaju uz rub nadvožnjaka. A sa južne je teretni kolosijek koji se od stanice Zagreb Borongaj odvaja ka teretnom istočnom kolodvoru i bivšem industrijskom kolosijeku koji je nekad sezao vrlo daleko, sve do Gradske plinare (uz Radničku i sadašnji Mercator centar) te južno do Žitnjaka (uz Heinzelovu). To je put kojim novoproizvedeni zagrebački tramvaji stižu na svoju početnu vožnju (vidi sam početak mog bloga, post broj 3!).


Romska četvrt. Snimio: Vanja


Pješački prolaz ka Borongajskoj cesti. Snimio: Vanja


Lampa iz 70-tih kod Donjih Svetica. Snimio: Vanja

Teško je ovako iz glave istresti za što bi se sve mogla iskorititi ta površina ... jedna od očitih namjena bi mogao biti priključak postojećoj zelenoj površini uz Branimirovu, sa pokojom klupom u hladu upotrebljivom i u doba kiše, možda dječjim igralištem ili pak slobodnom lokacijom za graffitere (stupova ima toliko da ih ne bi skoro sve mogli pobojati!) ... ako vama padne još ponešto na pamet, samo recite!


"Balkonići" za stupove za električnu mrežu. Snimio: Vanja


Odmorište. Snimio: Vanja

Za kraj, naravno da Zagreb nije jedini grad koji se susreće sa problemom kako oživiti ovakve površine ... Beč je s kraja 19. stoljeća naslijedio prostor ispod više kilometara dugačke trase takozvanog "Stadtbahna" (sada tom trasom vozi linija U6 bečke podzemne željeznice koja tamo većim dijelom vozi nadzemno) koji je dobrim dijelom zaštićen kao spomenik kulture - to je djelo poznatog arhitekta Otta Wagnera (više o toj temi pročitajte OVDJE).

Tokom devedesetih godina prošlog stoljeća taj je dio postao leglo kriminala, seksi barova, prostitucije i trgovine droge tako da su gradski oci pristupili velikom projektu revitalizacije naseljavajući u njega trendy lokale, trgovine, obrtničke radionice ... Projekat je, koliko sam čuo i vidio, bio doista uspješan i taj dio više ni izdaleka ne vuče tako lošu reputaciju kao nekad (više o tom projektu pročitajte u članku iz bečkih "Wiener Zeitung" OVDJE).

Ako vas pak zanima pregled svih većih trenutačnih urbanističkih projekata grada Beča, pogledajte OVDJE).

A sad još runda različitih tematskih fotki. Prvo graffiti ...


Pribor. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Zatim panorame:


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zraka sunca u "podzemlju". Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Nekoliko pogleda na zelenilo uz Branimirovu:


Najljepši dio zelenila, uz Istočni kolodvor. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zeleni dio u "romskom dijelu", trava je izbrazdana kotačima auta. Snimio: Vanja


Zarasliji dio zelene površine uz Branimirovu, nedaleko Borongaja. Snimio: Vanja

Plakati i stalna borba između njih i gradskih službi ...


Radi se sve što je zabranjeno. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Otpad, smeće ... tanka je linija koja dijeli ove hrpe ovdje sa nekim od "štandova" na Buvljaku na Hreliću!


Samoposlužni dućan namještaja. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Stari betonski branici su završili svoj radni vijek. Snimio: Vanja


Od WC školjke pa do ostataka telefonske govornice (desno gore). Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Borongaj - stigli smo do završetka nadvožnjaka, pruga se još kratko vrijeme nalazi na nasipu i zatim polako spušta u razinu Branimirove i okolnih ulica ... tu je i tramvajsko okretište i tu negdje je ona tanka linija koja dijeli centralni dio grada od perifernog.


Snimio: Vanja


Završetak nadvožnjaka. Snimio: Vanja


Istočno od nadvožnjaka: pješački prijelaz kod borongajskog okretišta. Snimio: Vanja


Teretni kolosijek za Istočni kolodvor. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Stara pružna oznaka. Snimio: Vanja


Industrijska arhitektura starog Borongaja. Snimio: Vanja