Nepoznati Zagreb

Prošle vruće nedjelje odlučio sam krenuti biciklom u istočni dio grada ... dijelom vezano uz blogovske teme, a dijelom nevezano, "da mi rit puta vidi", kako je to nekad slikovito opisivao moj stari. Kao što su pažljiviji čitaoci ovog bloga već zapazili, ja živim na zapadu grada i ovo je bila prilika da se u uvjetima nedjeljnog slabog prometa provozam kud god mi srce želi bez previše automobilskog smrada i gužve ...


Priprema bicikla u hladu šupe moje zgrade. Snimio: Vanja

Vozeći ka istoku obično biram ili savski nasip (kao ugodnu varijantu, no nešto malo dulju), ili Vukovarsku (zbog solidne biciklističke staze, dijelom i u hladu) ili pak kroz centar, no ovaj put mi je palo na pamet da isprobam varijantu uzduž "autoputa" tj. Ljubljanske, Zagrebačke i Slavonske avenije. Zapadni dio te rute poznam jako dobro s bicikla, no stanje pločnika i provoznosti za bicikle dalje od Kruga baš i nisam poznavao osim kroz prozor auta, a to je ipak jedna druga dimenzija.

I, krenuh, od Konzuma u Španskom. Dobro poznati dio puta, do Savske, sam sredio za 18 minuta - tu je biciklistička staza sasvim ok, bit će još bolja kad se malo razrastu stabla posađena za rekonstrukcije Ljubljanske avenije (tada se bar još zvala tako ) ... no, nikako ne mogu prežaliti tolike rubnjake koji nisu kvalitetno spušteni. Pa lad ih već spuštate zar je tako teško staviti ih na tih pola metra dužine vim u ravnini kolnika, a ne na 5 ili čak 10 cm visine, kao što je na većini prijelaza biciklističke staze preko raskršća?!?!

Idem dalje: Savska-NSB. Asfalt je lošiji, stariji i sa valovima pa je vožnja neugodnija i sporija. Jedan komad pločnika fali još od doba mog studiranja, to je bio privatni posjed i tih 20-tk metara se zaobilazilo po paušalno nabacanom asfaltu sa strane, no vidim da se stara kućica ruši i vjerojatno će gradnjom neke nove zgrade pločnik dobiti "puni profil".

NSB-Kruge - asfalt je bolji, no taj komad je nekako dosadan i ima nula bodova za hlad i ugođaj (auti jurcaju pa je buka tamo najjača) - vidi fotku.


Dionica NSB-Kruge: Dosadno, vruće, bučno i smrdljivo. Snimio: Vanja

Prolazim Kruge i ooops, nema više pločnika! No, taj kraj poznajem i jednostavno zaobilazim McDonalds i nastavljam ulicom Cvijete Zuzorić (zove li se još tako?) između Slavonske i obližnjih zgrada. Ima i hlada, buka je manja, manje smrdi, tako da je ta "devijacija" od pločnika u stvari dobro došla. No tad dolazi "crna točka" - kako prijeći Držićevu??? Nema prijelaza u nivou, bycicle-friendly prolaza ni nadzemno ni podzemno ... Nedjelja je, mogao bih pretrčati široku i prometnu cestu jer nema previše prometa ... no, kako sam legalist, a i rekao sam sam sebi da me zanima koliko će mi trebati da prijeđem ovaj put upotrebljavajući dozvoljene metode onda prtim bicikl na rame i spuštam se u pothodnik. Najbliži semafor na sjeveru je kod Vukovarske, na jugu kod Folnegovićeve - to mi je sve daleko. Na žalost, uz stepenice pothodnika nema rampe, čak ni neke uske betonske kosine uz rub već se bicikl zaista mora naprtiti prvo dolje, a zatim gore ... uf, uf! Do izlaska iz pothodnika mi je trebalo još 25 minuta.
(na sreću, to nosanje bicikla gore-dolje su mi uljepšali simpatični likovi iz graffita u pothodniku, kao i simpatičan natpis dobrodošlice u Sigečica-city! Dečki, svaka čast! A i stanovnicama Sigečice svaka čast, pogotovo ovim dvjema koje su mi nenamjerno pozirale za fotkanje! )


Ovdje sam sišao dolje ... Snimio: Vanja


Simpatičan križanac patuljka i Profesora Baltazara u pothodniku! Snimio: Vanja


Ovaj pesek je isto simpa. Snimio: Vanja


Simpatičan natpis dobrodošlice i simpatična Sigečičanka koja mi je dolazila ususret. Snimio: Vanja


I ova teta je bila simpatična ... jedino stepenice nisu bile simpatične, jer sam uz njih morao ponijeti bicikl. Snimio: Vanja


U Sigečici nikad nije dosadno, uvijek se nađe neki novi graffit - ovaj je dosta svjež. Snimio: Vanja

Dalje nastavljam širokim i malo upotrebljavanim pločnikom uz paralelnu cestu uz Slavonsku aveniju - vidi se da su tu bicikllisti (ali i pješaci) rijetke zvjerke. Kod MUP-a idem uskim pločnikom uz zidić Slavonske i pronalazim nakon malo razmišljanja prolaz preko Radničke. Nije baš očit isprve jer ide cik-cak, no kad ga se skuži sve je za pet, jer se nudi i nešto hlada ispod mosta.


Na prijelazu preko Radničke, a ispod Slavonske, zebra je taman u hladu! Snimio: Vanja

Idem dalje ... i, nakon prilazne ceste sa Slavonske pločnika više nema!!! Thja, naumio sam do Čavićeve i taj dio sam pregurao po travi uz cestu - šteta, jer je zeleni pojas uz cestu vrlo širok, čak ima i mali drvored, dušu dao za pločnik ... 52 minute nakon polaska bio sam na istočnom rubu grada ... da sam imao volje i želje prijeći na drugu stranu mogao bih još po servisnoj cesti nastaviti do Čulinečke, no moj me je put vodio ka Vukomercu ... a o tome neki drugi put!


Pogled ka Čavićevoj i travica po kojoj sam se prošetao kad već nema pločnika. Snimio: Vanja