Nepoznati Zagreb

Budmanijeva ulica. Snimio: Vanja

Dragi moji, nakon duuuugo vremena stiže vam ponovo post inspiriran knjigom Darje Radović Mahečić "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba" - ostalo mi je tamo još nekoliko kvartova koje želim spomenuti, a jedan od njih je Kanal. Danas je to ime gotovo zamrlo, no još u doba moje mladosti je to bio ravnopravan kvart sa svima ostalima, smješten između dva kanala (sada zatrpana): jednog koji ide smjerom Radničke, a drugi zapadno od Držićeve (otprilike na visini Strojarske), a potom Vukovarske. Na tom približno trokutastom području postoje dvije arhitektonske i povijesne cjeline - jedna su gradske kuće na Kanalu (zgrade kasarnskog tipa sjeverno od Botićeva trg, građene 1922.-1925.), a druga mali stanovi, građeni počevši od 1922. godine južno od tih zgrada, na području između Držićeve, Supilove, Budmanijeve i Vukovarske.

Danas ću vam reći nekoliko riječi o ovoj potonjoj cjelini, dok ćemo gradske kuće pogledati neki slijedeći put.

Već u doba nastajanja naselja bilo je jasno da će ono biti tik pored industrijske četvrti u kojoj su se tad već smjestile Gradska plinara, tvornica tekstila, papira, ulja, asfalta, živodernica itd. Službeni naziv naselja je bio "provizorni stanovi za deložirane južno od kanala" i građeno je na gradskom zemljištu koje je podijeljeno na 130 parcela i rasprodano u bescjenje kako bi bilo sagrađeno što više malih stanova. Razmještaj parcela je bio uvjetovan što ekonomičnijim iskorištenjem zemljišta, no usprkos tome kompozicija naselja nosi i urbanističke vrijednosti, a tlocrt ovog naselja nije sličan niti jednome drugome u gradu. Žarišta naselja su dva trga, središnji Dubravkin, sa malim parkom, te rubni, Botićev, sa komercijalnim sadržajima (danas služi uglavnom kao "privjesak" Autobusnome kolodvoru). Naselje se sastoji od kratkih stambenih ulica koje su postavljene okomito na rubne glavne prometnice i lome se u središtu naselja. Iako većina kuća u naselju nije građena po jednoobraznom planu moguće je primjetiti nekoliko osnovnih tipova (projekte su potpisivali arhitekti Vajda i Zemljak u Gradskom građevnom uredu).


Jedan od češćih tipova kuća na Kanalu. Snimio: Vanja


Možda najljepši vrt na Kanalu, Menčetićeva ulica. Snimio: Vanja


Dubravkin trg, jedina zaista zelena oaza naselja (Botićevim trgom dominiraju parkirana vozila). Snimio: Vanja


Dubravkin trg, prisjećanje na nekadašnju opremu dječjih igrališta ... Snimio: Vanja

Što se današnjeg izgleda naselja tiče, moglo bi se reći da je njegovo lice uvelike izmijenjeno u odnosu na početno stanje, možda čak i najviše u odnosu na dosada promatrana naselja iz tog razdoblja. Nekoliko ulica je još koliko-toliko sačuvalo originalni karakter (Pucićeva, Menčetićeva, Dubravkin trg ...), no glavnina ulica (pogotovo one najvažnije: Supilova, Bunićeva) su danas sasvim drugačijega karaktera sa povećim brojem potpuno neprimjerenih intervencija u originalni izgled. A kad se tome dodaju okolne suvremene zgrade sagrađene oko Radničke i Vukovarske čitavo naselje pomalo izgleda kao nekakav rezervat, kvart igračaka ...
Zanimljivo je spomenuti da je jedna od najsačuvanijih vizura ona sa Držićeve ulice, u kojoj ravnopravno sudjeluju korektno obnovljene kuće sa onima koje, na žalost, propadaju.


Donekle sačuvan originalni izgled Pucićeve ulice. Snimio: Vanja


Sorkočevićeva ulica. Snimio: Vanja


Ugao Menčetićeve i Bunićeve ulice, jedna od ružnijih novogradnji u kvartu. Snimio: Vanja


Bunićeva ulica, mješavina starog i novog. Snimio: Vanja


Pogled sa Držićeve ulice, svjetlija strana medalje. Snimio: Vanja


Pogled sa Držićeve ulice, tamnija strana medalje. Snimio: Vanja


Jedna od tih loše održavanih kuća se čak ponosi apartmanom za iznajmljivanje ... Mene je taj smještaj odmah podsjetio na Grupu TNT. Snimio: Vanja