Nepoznati Zagreb

Jučerašnju večer prije kiše sam iskoristio za ne baš uobičajenu šetnju: posjetio sam vrh Risovac (402 m) iznad Vidovca. Ako se sjećate, ovaj vrh sam spomenuo pred cca 3-4 tjedna, u postu o izletu na Gorščicu ...


Pogled ka Risovcu prije malo manje od 4 tjedna - uočite u sredini brdo sa križem! Snimio: Vanja

... tada me je privukao njegov istaknuti položaj iznad doline. I, usprkos tamnim oblacima koji su sa zagorske strane virili preko grebena Medvednice, krenuh u šetnju zajedno sa zadnjim zrakama sunca. Prilaz nije težak: od osnovne škole u Vidovcu (gdje je i posljednja stanica ZET-ove linije 208) veći dio puta treba samo slijediti planinarsku markaciju ka M.S. (Mariji Snježnoj) i Lipi.


Prva markacija pored osnovne škole. Snimio: Vanja

Usput ima dosta starih drvenih kućica koje sad stoje napuštene uz veće zidane kuće u koje su se preselili njihovi vlasnici.


Snimio: Vanja

Još jedan primjer tradicionalne arhitekture (iako nešto moderniji): štagalj sa otvorima za strujanje zraka u obliku ornamenta.


Snimio: Vanja

Uzorno obnovljeni stari bunar na kolotur (sa takvog sličnog susjedovog sam ja desetak godina nosio vodu u kantama kući sve dok nije mojom rdnom ulicom prošao vodovod tamo negdje u 80-tima!)


Snimio: Vanja

U ovim predjelima su česta smiješna imena ulica (nazvanih po lokalnim
prezimenima) ... no, ako im je već smetala "Marščica" pa su je pretvorili u "Mars", zašto onda nisu pretvorili i "Čmarci" u "Čvarci", uopće nije teško???


Snimio: Vanja

Zalazak sunca gledan iz "Čmaraka" (nadam se da sam korektno deklinirao? ).


Snimio: Vanja

Detalj polja narcisa u jednom voćnjaku.


Snimio: Vanja

Ukusno obnovljena stara klet ...


Snimio: Vanja

... i "poluukusno" sagrađen novi objekat.


Snimio: Vanja

Ovdje je lonac u stvari poklopac!


Snimio: Vanja

Cijela ta šetnja uz kleti, voćnjake, preko livada i kroz šumarke je više nego ugodna ... i zanimljivo je bilo opažati kako sam svakim korakom kojim sam se udaljavao od mjesta nailazio na sve "prirodiji" pejzaž: sve je manje bilo traktora, kleti su bile sve skromnije i rjeđe posjećivane, pjev ptica jači ... na žalost, povremena buka motorki iz sela i neke mlađarije koja je naganjala "quad"-ove po susjednom brijegu je ometala potpuni užitak - no, i to je dio seoskog ambijenta, kaj se može.

I, taman na "sjevernoj granici civilizacije" Risovac je već bio blizu!


Snimio: Vanja

Ovdje skrenite!


Snimio: Vanja

Nakon cca 20-30 minuta hoda po markiranoj stazi sa lijeve strane treba uočiti pomalo neobičnu kuću (vidi fotku!) i pored nje treba skrenuti ulijevo u šumu (vidljiv je šumski kolski put koji ulazi u šumu). Na samom ulazu u šumu je drugi kolski put, njime treba lijevo i za cca 100 metara ste na malome neizrazitom prijevoju, dalje se put sve strmije spušta. Tu, na prijevoju, skrenite bez puta lijevo i samo opalite sredinom grebena kroz šumu - vrlo brzo ćete uočiti tragove staze koja je sve vidljivija kako greben postaje sve uži i kamenitiji, a do križa vam treba cca 3 minute hoda.


Greben koji vodi ka Risovcu. Snimio: Vanja


Pred križem. Snimio: Vanja

Pogled sa vrha ka Vidovcu i gradu je prekrasan! A prekrasan je bio i ugođaj predvečerja uz koncert tisuću ptica ...



Atmosfera tog mjesta i trenutka je bila spokojna i opuštajuća: cvrkut ptica uz pokoji udaljeni zvuk iz sela, nebo je bilo prošarano oblacima sa zadnjim odsjajima posljednjih zraka sunca, dok su crni kišni oblaci još uvijek čučali u zasjedi iza grebena Medvednice. lagani povjetarac je tek tu i tamo pomaknuo mlade proljetne listiće ...


Pogled sa vrha na stazu kojom sam došao. Snimio: Vanja


Šarena šuma. Snimio: Vanja


Datum postavljanja križa. Snimio: Vanja


Oproštaj s križem. Snimio: Vanja

Razmišljao sam ne bih li dočekao uz križ i potpuni mrak ili barem paljenje svjetala javne rasvjete kako bih uživao i u takvome pogledu na selo ... no, nki unutarnji osjećaj mi je govorio da je vrijeme za povratak. Isto tako, iako mi se pržala mogućnost da se vrtim drugim putem, kolskim putem nizbrdo, pa zatim dolinom prema školi, moj unutarnji osjećaj me je uputio poznatim putem. Napravio sam malo veći krug slijedeći kolski put do spoja sa markiranom stazom (po ostacima starih markacija bilo je vidljivo da je i taj kolski put kroz šumu nekad bio markiran) na samotnoj livadi okruženoj šumom. Već je bio sumrak (bilo je tamnije nego što pokazuje filmić), a pozicija livade koja je gledala od sela je blokirala sve seoske zvukove i šumska večrnja pjesma je tu bila najjača ... čak sam čuo i prvog ovogodišnjeg zrikavca (na žalost, nije zabilježen na filmu ...)



Počeo sam sa povratkom ... u jednom trenutku me je presreo iznenadan udar vjetra - vjetar u takvim okolnostima kazuje da se bliži kiša, nakon 10-15 minuta će sigurno već pasti prve kapi ... u tom trenutku sam bio zahvalan svojoj intuiciji koja me je "pogurnula" da krenem od križa - imao sam šuškavac, no nisam baš bio raspoložen za kišnu šetnju. Bio sam već kod prvih kleti, kod jedne od njih su me lavežom dočekali psi - već sam spremio granu za slučaj nužde kad je iz kleti izišao domaćin i uhvatio psa, čak me je i pozvao na piće, no ljubazno sam ga odbio, bilo je vrijeme za povratak.

Kod prvih kuća su me već dočekale upaljene ulične lampe, slijedio je brzi spust i par desetaka metara prije auta su me pozdravile prve kišne kapi - zasta sam imao dobar "tajming"!