Ništa Ništa
16.08.2015., nedjelja
Pitanja i odgovori:
|
U rubrici pitanja i odgovora imamo najnoviji prilog: Prijatelj tenkist iz Gašinaca pored Đakova pita: koliko je realna mogućnost globalnog kraha burze i kako bi izgledao najkatastrofičniji globalni scenarij? Molim ako može neki narativ o tome. :) Prilikom razmatranja ovog pitanja prvo i osnovno treba ustvrditi da se globalni krah burze već desio, i, od toga trenutka, neprestano traje. Kako je to moguće, mogao bi se zapitati prijatelj iz Gašinaca, kad u Gašincima, a bome ni u obližnjem Đakovu nema nikakvih naznaka kraha, štoviše, kruh i milijeko se mogu nabaviti u pekari skoro svaki dan? Naravno, trik je u tome da krah burze ne izgleda onako kako ga je vjerojatno naš prijatelj i njegovi prijatelji i prijatelji njegovih prijatelja, zamišljao. Kako ustvari izgleda krah burze? Da li je to neki katastrofičan događaj poput pada asteroida ili pomora kuge tj. nešto slično onome što se desilo kao uvertira u drugi svjetski rat, tokom 30-ih kad su se izgladnjele obitelji praznih pogleda i želudaca truckale u kamionima s kraja na kraj Amerike po opustošenoj zemlji itd.? U 21. stoljeću smo ipak malo napredovali, pa krah burze ne izgleda isto kao prije 100 godina. Zahvaljući taktici koja se poluslužbeno zove 'extend & pretend' danas je moguće odugovlačiti i produžavati u nedogled ('extend') suočavanje sa aktualnim krahom, a pritom se i pretvatrati i glumiti da se ništa posebno ne događa ('pretend'). To je danas posve moguće, kao što je zahvaljući suvremenoj medicini moguće suspendirati simptome kojekakvih boleština, i pretvarati se da smo OK. To je dostignuće suvremene bankarske i financijske tehnologije, začepljenje financijskog krvotoka se tretira forsiranim intravenoznim ubrizgavanjem dodatnih injekcija nečega što se još uvijek kolokvijalno zove novac, iako taj izraz postaje potpuno neprikladan za opisivanje onog što se događa. Tako se milijarde i trilijarde 'nečega' prebacuju s jednog računa na drugi, sve u nadi da se odgodi kolaps cijena 'nečega' što se između ostalog kupuje i prodaje na burzi. Krah burze je dakle trenutak u kojem se uviđa da to što se kupuje i prodaje zapravo ne vrijedi toliko, ako uopće išta vrijedi, što nije drugo nego čuveno ispuhivanje balona, kolaps cijena 'vrijednosnih papira' koji se mogu održavati napumpani samo još u pomoć specijalno dizajniranih financijskih steroida. Donekle postoji paralelizam ili analogija između fenomena zdravlja ljudskog organizma i ekonomskih fenomena. Dakle, krah burze je tu, ali organizam još uvijek izgeda, gledano izvana, kao da se ništa posebno ne događa, osim što pažljivijem promatraču neće promaći povremeni čudni i zlokobni simptomi. Tu dolazimo i do najkatastrofičniji globalni scenarij (drugi dio pitanja), naime, to je upravo ovaj scenarij koji se događa. Tu se opet možemo poslužiti analogijom iz medicine. POznato je da visoka temperatura zapravo nagoviješta skoro ozdravljenje jer se organizam, u većini slučajeva, ako je bazično zdrav, zapravo bori protiv bolesti i za to koristi dodatne resurse koji se manifestiraju u povišenoj temperaturi. Međutim, ukoliko ta akutna faza izostane, ako se akutna faza suspendira, npr. pomoću 'Coldrexa' i sličnih preparata na bazi kortikosterodia koj guše i prekidaju lanac reakcija kojima se organizam bori, pojaviće se još gori simptimi u nekom kasnijem trenutku. Opravdanje za ovu taktiku suspenzije simptma je očigledno, kao kod astme, ponekad se ventolin ne može izbjeći jer bi se pacijent ugušio. No pitanje je koliko je 'zdravo' koristiti ventolin u velikim količinama i na duge staze. Upravo se u sličnoj dilemi nalazi i današnja globalna ekonomija, koristi se ventolin da se odgodi gušenje, ali dokle tako? Očito se bolesnik mora pozabaviti sa stvarnim uzrocima ako ne želi riskirati rapad bubrega itd. u nekom izglednom trenutku u neposrednoj budućnosti. No, da li ima vidljivih znakova da se, npr. EU voljna pozabaviti tim dubljim uzrocima? Primjer Grčke je upravo potvrda ove gornje tvrdnje- najgori scenario se upravo odvija i zato se doista nitko pri zdravoj pameti ne može veseliti načinu na koji su to konzervativci, prevenstveno iz Njemačkog CDU, isforsirali. U ovom slučaju konzervativizam pokazuje svoje krajnje destruktivno lice, koje u svojoj tuposti rigidnosti i cinizmu gura dobar dio svijeta u katastrofu i patnju koja je dobrim dijelom potpuno nepotrebna. Dakle, radi se o dvostrukoj tragediji, em patanja sama patnja nebrojenih milijuna sama po sebi, em što je nepotrebna. Na osnovu toga, dakle, jednostavno je ustvrditi da nema naznaka skretanja sa kursa 'extend & pretend' u kojem se privid zdravlja i funkcioranja, u ovom slučaju EU, nastoji produžiti ad infinitum, a tim kursom se upravo srlja ravno u najgori od svih scenarija- polagano gušnje i odumiranje vitalnih funkcija, depresija i ludilo, sukobi i jalovo optuživanje, ukratko- raspadanje cijelog društvenog organizma. |
08.08.2015., subota
Subotnji komentar: oprostiti ili neoprostiti, pitanje je sad
|
Slušatelj iz Paraamritamuktasriajnajnananadanana nam je postavio pregršt inspirativnih pitanja, pa evo i odgovora idealnih za konzumaciju uz par zrnaca kave i morske soli da ne boli: P: Ali zar Grčkoj nije već otpisan vrlo veliki dio duga? O: Neki manji dio možda, ali veći dio je prebačen sa privatnih računa na međudržavne tj. račune Centralne bankke, pa su se tako privatne banke očistile od loših potraživanja 'na teret poreznih obveznika' država vjerovnika. Na taj novac se neki referiraju kao na novac koji je već poklonjen Grčkoj, ali uopće nije poklonjen Grcima nego privatnim bankama da se izvuku iz gubitaka. Osim toga Grci su u zadjnih 5 godina već proveli rezove i reforme kakve nije pretrpio nitko u mirnodopskom razdoblju, oni su pravi šampioni 'austeritija'. No to je samo povećalo relativni odnos preostalog duga u odnosu na GDP, što znači da se radi o silaznoj spirali iz koje nema izlaza- to nije nikakva izmošljotina navodnih ljevičarskih radikala, već notorna statistička činjenica. P: Drugo pitanje je: zar ne bi, povodeći se za Grčkom, i sve druge države u dugovima mogle zatražiti jednako takav otpis duga? O: Naravno, većina razumnih ekonomista to predlaže. Naravno postoje razni oblici tog 'otpisa' jer, kao što postoje izumljeni nebrojeni maštoviti financijski proizvodi, s podjednakom maštovitošću bi se moglo pristupiti i otpisu tih dugova, kad bi se htjelo. P:Treće pitanje, mogu li EU, Europska banka i MMF svima tako otpisivati dugove na veliko? O: Naravno. ali za to bi bilo potrebno preispitati cijeli sustav, jer, pravo pitanje je zašto su ti dugovi uopće nastali u tolikoj mjeri? P:Četvrto pitanje: taj novac koji EU daje Grčkoj, nije li taj novac ipak netko zaradio, neki konkretni ljudi tamo u Njemačkoj i drugim bogatim europskim zemljama? O: Ovo je ključno pitanje. To je najpogodnije tlo za manipulacije, jer se odnose želi prikazati u tom svjetlu- zato sam i naveo one primjere iz svakodnevnog života u prethodnim komentarima. Odgovor je -ne. Primarno je to da cijeli sustav proizvodi 'sistemske neravnoteže'. Te sistemske neravnoteže i tokovi kapitala NE reflektiraju to koliko je netko marljiv a drugi rastrošan. Radi se o umjetno dizajniranoj tvorevini ('monetarna unija') koja ima tendenciju uobičajene razlike između razvijenosti ili produktivnosti država i regija - ! ne ljudi kao takvih! - amplificirati do neslučenih razmjera. P: Hoću reći, a to još uvijek spada pod četvrto pitanje, imaju li pravo građani EU odbiti dalje financirati Grčku, ili misliš da nemaju to pravo? O: Pa oni bi sutra prestali financirati Grčku kad im to ne bi odnijelo potencijalni profit na kojeg su računali. Naime, svi samo žele zaštiti svoje investicije u nešto, u papire, vrijednosne papire, razne oblike imovine u kojoj štede ili se kockaju na globalnoj skali. To je smisao svega- nitko se ne želi odreći dobitka na osnovu činjenice da je imao neki višak, ne ulazimo sad odakle mu taj višak, i da taj višak može 'vrtit' i oplođivati u nedogled. Npr. ako držiš na banci 5000€ očekuješ dobit od kaamte, kao da novac raste sam od sebe poput biljke, to svi podrazumijevaju. Ali to je iluzija u kojoj svi participiraju, ne samo oni bogati. Dakle, ne mroamo ići tako daleko da pronađemo uzroke krize daleko gore u nedostupnim sferama bogatih bankara i slično. To što oni rade je smao produžetak il inaličje onog što svi očekuju i podrazmijevaju i kako se ponašaju na svojoj minijaturnoj, osobnoj skali. P: Ovako potpuno i krajnje i beznadno diletantski i naivno i amaterski, ja vidim rješenje u tome, da se Grčka naprosto otcijepi ili ispiše iz Europske Unije, da se vrati na drahmu, O: Naravno da bi to bilo najbolje, ali je sadašnji sustav ustrojen tako da bi to bilo iznimno bolno i teško jer bi financijski predatori lako uzdrmali sve pokušaje stabilizacije. S druge strane sami Grci isto vole Euro, jer kao što sam gore ustvrdio, to je lljudska priroda, svako se brine samo za svoju ušteđevinicu. Dakle, na krizu oko Grčke treba gledati kao na priliku za sagledavanje u zrcalu, dijalog o novoj, drukčijoj paradigmi. Nitko ne može garantirati da se Grci ne bi ponašali potpuno isto kao Nijemci, u slučaju da je situacija obrnuta. Sebeljublje i taština, te konzervativizam se manifestiraju kao stav '...i otpiši nam duge naše kako mi ni slučajno ne bi otpisiali ni centa dužnicima našim...' Dakle, to nije stvar nikakve posebne simpatije ili antipatije prema Grcima, oni su u ovom trenutku žrtve, najslabija karika na kojoj je sustav pokazao svoje pravo lice. Žrtva, koja je u muci, ima realniju sliku od nekog čija stražnjica još nije osjetila nikakve potrese, pa se, zavaravajući se da je i dalje sve u redu, prepušta samozadovoljstvu, samopravednosti, iluziji samodostatnosti i oholom prisvajanju zasluga za svoju dobru sreću. Zato su Grci daleko objektivniji u ovoj situaciji, oni su se već napatili u zadnjih pet godina, a rezultat referenduma je vrhunac manifestacije kolektivnog osvješćivanja i realnog sagledavanja situacije, od one vrste kakvu je neki narod u stanju doseći jedino u krajnjoj muci. U tom smislu onda i nema neke dvojbe oko toga tko je 'u pravu' u ovom slučaju - Grci su u pravu jer ih je muka natjerala na dubllje sagledavanje. No, svatko mora čekat svoj čas za otrežnjenja, pa tako i trenutno dobrano uljuljkani Nijemci. |
01.08.2015., subota
Subotnji komentar - Nenad i vještice
|
Poznati domaći komentator, Nenad Bakić, oduševljava se svojom sposobnošću predviđanja političkih i ekonomskih događaja, pa tako, između ostalog, ističe svoju prognozu vezanu za zbivanja oko Grčke i pregovora o dugovima: "Lažni ljevičar i uhljeb, populist Cipras će imati velikih problema ekvilibrirati između suludih obećanja koja je dao i onoga što mora isporučiti."?! Jedna točna i lijepa prognoza, lišena svake ideologije ... zaključuje. Pregršt ovakvih i sličnih komentara na temu Grčke i Grka može se pročitati ovdje: http://www.forum.tm/vijesti/grcka-im-materina-3441 Postavlja se pitanje da li je dotični komentator doista proročanski predvidio kapitulaciju lažnjaka kakav bi po njemu trebao biti Cipras ili se radi o nečem drugom? Pomniji promatrač uočit će kako Bakiću netko treba objasniti da je svatko u vrijeme progona vještica mogao biti prorok poput njega . Naime, vrlo je jednostavno prognozirati ishod postupka, u kojem jedna strana ima mogućnost drugu stranu stjerati pred zid izbora između katastrofe i kapitulacije, odnosno lomače ili priznanja navodne krivice (pa opet lomače). Samo je pitanje vremena kada će žrtva kapitulirati, to nije stvar proricanja nego izvjesnosti. U tom smislu se onda žrtva može držati više ili manje hrabro i herojski prije nego što popusti, međutim, u optici progonitelja vještica ona ne zaslužuje nikakvo suosjećanje i divljenje, naprotiv, upornim odbijanjem da prizna svoju krivicu, samo dokuzaje svoju izopačenost i opsjednutost. Možemo lako zamisliti kako bi se na kraju performansa za mase, na zgarištu lomače, našao netko tko likuje: "A-ha, ipak je bila vještica, ta priznala je već i prije nego je vatra došla do koljena!" U ovom slučaju Bakić se zapravo naslađuje jednim u osnovi tragičnim događajem u kojem je bankrotirala i kapitulirala bolja europska tradicija demokratičnosti, dijaloga i uvažavanja racionalnih argumenata. Ti, navodno, salonski ljevičari svojim dosljednimi i upornim inzistiranjem na racionalnim, i od strane samog MMF-a potvrđenim premisama o neodrživosti postojećeg aranžmana, uspjeli po prvi puta izazvati preispitivanja cijelog koncepta Eura na globalnoj razini. Prokazujući nelogičnosti i neprincipijelnosti u samom narativu i konstrukciji Eurozone, isprovocirali su krizu bez presedana, koja je u osnovi omogućila Europi preispitivanje i sagledavanje same sebe u zrcalu eskalirajuće dužničke krize. To što je Europa, ona Zapadna prvenstveno, propustila tu priliku sagledavanja i okrenula glavu od ogoljele isitne i činjenica koje ugrožavaju temeljno sebeljublje i samopravednost vjerovnika, isključiva je krivica same te i takve Europe. Da li je takav silan efekt ove krize, stoga, zanemariv, odnosno da li to svjedoči o snazi ili možda ipak o slabosti protagonista koji su isprovocirali takav razvoj događaja? Nedvojbeno to govori o snazi i interitetu tih mekušastih i navodno ekstremnih ljevičara. No, upadljivo je da neki komentatori, Bakić je ovdje samo kao primjer jednog obrasca, pokušavaju sve to prikazati kao trice i kučine, jer, u svijetu novopečenih kapitalaca ne postoji priznata vrijednosna ljestvica za bilo što izvan poznatih i dobro utvrđenih koordinata establišmenta, odnosno, nema ničeg relevantnog izvan priče o uspješnim poduzetnicima, stečenom bogatstvu, zgrnutoom kapitalu i sličnim pothvatima kakvima su se novo ispečeni kapitalisti skloni razmetati. Gledano kroz takav mentalni filter, svi događaji poprimaju svoju jedino moguću ideologiziranu vrijednosnu interpretaciju, bez obzira na očigledne nedosljednosti i kognitivne disonance (npr. ignoriranje činjenice da MMF na kraju govori isto što i Ciprasova pregovaračka ekipa..?). To sve samo ilustrira stvaranje predrasude i ideološku jednostranost što vode do tipizirane fundamentalističke crno-bijele (crno-crvene) optike. Kroz tanak veo hinjeno racionalnog diskursa progovora logika fanatizma i isključivosti. Ovim, već uobičajenim performansom javnog prokazivanja komunističkih i inih vještica se, naravno, naslađuju brojni sljedbenici ovog i sličnih proroka novog, strogo kontroliranog kulta slobodarstva. |
