Ništa Ništa
29.05.2015., petak
Prvi post
|
Ovaj blog je zamišljen kao koncept u kojem bi čitatelji i komentatori bili slobodni postavljati bilo kakva pitanja o bilo čemu, a pisac bloga bi odgovarao najbolje što može. To nas odmah vodi na pitanje da li je pisac ljudsko biće ili mašina jer je poznato da je Turingov stroj radio na ovom prinicipu i, obzirom na današnji napredak tehnike, ne bi trebalo bit teško zaključiti tko piše. Neke od predloženih pitanja za početni menu npr. nešto što bi bilo svima zanimljivo i samo po sebi razumljivo: npr. da li će Amerika povesti rat protiv Kine? To je zanimljivo pitanje. Kina ima milijardu ljudi, ko bi se njih usudio napasti? S druge strane oni postaju moćna ekonomska sila zvijezda vodilja. ALI, ono što nije odmah očigledno, zaostaju tehnološki pa bi ih neko sa superiornom tehnikom mogao lako savladati bez obzira na brojnost. Opet, s druge strane veliki američki vojni stratezi otvoreno zagovaraju ideju da bi Kinezi mogli napasti Rusiju jer su bacili oko na Sibir i ostale pustopoljine ruske bogate resursima. No vidjeli smo da Rusija sad pomalo prednjači s oružjem, na ovoj paradi, svi ozbiljniji analilitičari se slažu da sa Rusima se nije šaliti. I sad, tu imamo malu kontradikciju. Zašto bi Kina napadala Rusiju kad je Rusija skoro toliko vojno jaka da ih se više ni Amerikanci ne usude dirati? Dakle, ipak to s Kinezima nije baš realno, iako opet, nije isto kopneni napad i neki rat projektilima i tako dalje. No, to je pitanje već za nekog vojnog analitičara, ali svakako se analiza može odvijati po ovim pretpostavkama. Drugo pitanje je, npr. tko stoji iza šatoraša, da li doista HDZ? Da li se to otelo kontroli nakon prvih poticaja, pa sad bi i HDZ najrađe da to stane i slično? U svakom slučaju suočavamo se sa fenomenom da se ni iz čega stvara histerija i uzburkane emocije koje onda rezultiraju realtivno ozbiljnim posljedicama, kao npr. državni udar. Treće pitanje je recimo, koji je najbolji album od Doorsa, realno. Morrison hotel ima fenomalnu naslovnicu, taj hotel/motel je kao da ga je sama providnost postavila da služi kao apoteoza cijele Morrisonove lirike, ceste, prašine, Californije, pustinje, stepe, kotača, odlaska u beskraj, suton, smiraj, prve pive izjutra za šankom, ili iz bifea u hotelsokoj sobi, koju si čovjek priušti da ispere okus loše sudbine iz ustiju. S druge strane imamo LA Woman, tamo stoji Raiders on the storm, koja je apsolutno najmoćnija stvar suma sumarum cijele vještine za klavijaturama gdje Manzrek odvodi ovu četvoricu u vječnost na kapima kiše koja obljeva obamrli grad nakon što je suton već odavno zaboravljen i ostaje samo duga, olujna noć, prošarana munjama nad oceanom i veliko je pitanje da li će sunce ikad ponovo izaći. No, na početku imamo Break on through, paradigmatičnu, programatsku, proklamatorsku, manifestnu mladenačku pjesmu kojom jedan mladić poručuje da se nimalo ne šali, što se osjeća u glasu i odrješitom ritmu koji nas poput nezaustavljive struje koja vuče brodove na klisure Scile i Haribde, kroz kapije duboke i široke na drugu stranu, ravno na rafting podivljale rijeke svijesti. Lako ćemo se složiti da naslovnica Morisson hotela, prvi singl i zadnja Raiders on the storm zapravo čine subliminalnu osnoviu cijelog opusa Morisoona i družine. Pod tim se misli da čak i da nisu napravili niti jednu drugu pjesmu, ove tri podjednako odražavale numinozni momenat cijele njihove pojave. |
