Slušatelj iz Paraamritamuktasriajnajnananadanana nam je postavio pregršt inspirativnih pitanja, pa evo i odgovora idealnih za konzumaciju uz par zrnaca kave i morske soli da ne boli:
P: Ali zar Grčkoj nije već otpisan vrlo veliki dio duga?
O: Neki manji dio možda, ali veći dio je prebačen sa privatnih računa na međudržavne tj. račune Centralne bankke, pa su se tako privatne banke očistile od loših potraživanja 'na teret poreznih obveznika' država vjerovnika. Na taj novac se neki referiraju kao na novac koji je već poklonjen Grčkoj, ali uopće nije poklonjen Grcima nego privatnim bankama da se izvuku iz gubitaka. Osim toga Grci su u zadjnih 5 godina već proveli rezove i reforme kakve nije pretrpio nitko u mirnodopskom razdoblju, oni su pravi šampioni 'austeritija'. No to je samo povećalo relativni odnos preostalog duga u odnosu na GDP, što znači da se radi o silaznoj spirali iz koje nema izlaza- to nije nikakva izmošljotina navodnih ljevičarskih radikala, već notorna statistička činjenica.
P: Drugo pitanje je: zar ne bi, povodeći se za Grčkom, i sve druge države u dugovima mogle zatražiti jednako takav otpis duga?
O: Naravno, većina razumnih ekonomista to predlaže. Naravno postoje razni oblici tog 'otpisa' jer, kao što postoje izumljeni nebrojeni maštoviti financijski proizvodi, s podjednakom maštovitošću bi se moglo pristupiti i otpisu tih dugova, kad bi se htjelo.
P:Treće pitanje, mogu li EU, Europska banka i MMF svima tako otpisivati dugove na veliko?
O: Naravno. ali za to bi bilo potrebno preispitati cijeli sustav, jer, pravo pitanje je zašto su ti dugovi uopće nastali u tolikoj mjeri?
P:Četvrto pitanje: taj novac koji EU daje Grčkoj, nije li taj novac ipak netko zaradio, neki konkretni ljudi tamo u Njemačkoj i drugim bogatim europskim zemljama?
O: Ovo je ključno pitanje. To je najpogodnije tlo za manipulacije, jer se odnose želi prikazati u tom svjetlu- zato sam i naveo one primjere iz svakodnevnog života u prethodnim komentarima.
Odgovor je -ne. Primarno je to da cijeli sustav proizvodi 'sistemske neravnoteže'. Te sistemske neravnoteže i tokovi kapitala NE reflektiraju to koliko je netko marljiv a drugi rastrošan. Radi se o umjetno dizajniranoj tvorevini ('monetarna unija') koja ima tendenciju uobičajene razlike između razvijenosti ili produktivnosti država i regija - ! ne ljudi kao takvih! - amplificirati do neslučenih razmjera.
P: Hoću reći, a to još uvijek spada pod četvrto pitanje, imaju li pravo građani EU odbiti dalje financirati Grčku, ili misliš da nemaju to pravo?
O: Pa oni bi sutra prestali financirati Grčku kad im to ne bi odnijelo potencijalni profit na kojeg su računali. Naime, svi samo žele zaštiti svoje investicije u nešto, u papire, vrijednosne papire, razne oblike imovine u kojoj štede ili se kockaju na globalnoj skali. To je smisao svega- nitko se ne želi odreći dobitka na osnovu činjenice da je imao neki višak, ne ulazimo sad odakle mu taj višak, i da taj višak može 'vrtit' i oplođivati u nedogled.
Npr. ako držiš na banci 5000€ očekuješ dobit od kaamte, kao da novac raste sam od sebe poput biljke, to svi podrazumijevaju. Ali to je iluzija u kojoj svi participiraju, ne samo oni bogati. Dakle, ne mroamo ići tako daleko da pronađemo uzroke krize daleko gore u nedostupnim sferama bogatih bankara i slično. To što oni rade je smao produžetak il inaličje onog što svi očekuju i podrazmijevaju i kako se ponašaju na svojoj minijaturnoj, osobnoj skali.
P: Ovako potpuno i krajnje i beznadno diletantski i naivno i amaterski, ja vidim rješenje u tome, da se Grčka naprosto otcijepi ili ispiše iz Europske Unije, da se vrati na drahmu,
O: Naravno da bi to bilo najbolje, ali je sadašnji sustav ustrojen tako da bi to bilo iznimno bolno i teško jer bi financijski predatori lako uzdrmali sve pokušaje stabilizacije. S druge strane sami Grci isto vole Euro, jer kao što sam gore ustvrdio, to je lljudska priroda, svako se brine samo za svoju ušteđevinicu.
Dakle, na krizu oko Grčke treba gledati kao na priliku za sagledavanje u zrcalu, dijalog o novoj, drukčijoj paradigmi.
Nitko ne može garantirati da se Grci ne bi ponašali potpuno isto kao Nijemci, u slučaju da je situacija obrnuta.
Sebeljublje i taština, te konzervativizam se manifestiraju kao stav '...i otpiši nam duge naše kako mi ni slučajno ne bi otpisiali ni centa dužnicima našim...' Dakle, to nije stvar nikakve posebne simpatije ili antipatije prema Grcima, oni su u ovom trenutku žrtve, najslabija karika na kojoj je sustav pokazao svoje pravo lice. Žrtva, koja je u muci, ima realniju sliku od nekog čija stražnjica još nije osjetila nikakve potrese, pa se, zavaravajući se da je i dalje sve u redu, prepušta samozadovoljstvu, samopravednosti, iluziji samodostatnosti i oholom prisvajanju zasluga za svoju dobru sreću. Zato su Grci daleko objektivniji u ovoj situaciji, oni su se već napatili u zadnjih pet godina, a rezultat referenduma je vrhunac manifestacije kolektivnog osvješćivanja i realnog sagledavanja situacije, od one vrste kakvu je neki narod u stanju doseći jedino u krajnjoj muci.
U tom smislu onda i nema neke dvojbe oko toga tko je 'u pravu' u ovom slučaju - Grci su u pravu jer ih je muka natjerala na dubllje sagledavanje.
No, svatko mora čekat svoj čas za otrežnjenja, pa tako i trenutno dobrano uljuljkani Nijemci.
Post je objavljen 08.08.2015. u 12:56 sati.