Voleti Sarajevo-voleti u p***u materinu!

31.07.2008., četvrtak

Baklje teško zaboravljam(kraj srpnja)


Mogli smo se beskrajno prepirati
oko toga tko koga više inspirira
ili s crvenom aureolom oko glave
misliti na bolno sutra
sa svim zavojima istrošene ceste

U predvorjima naših svjetionika
budili smo se okovani
zašto ne bismo pjevali blues
to je ionako prirodni zvuk
trljanja zapešća o negve
budimo malo
razdvojena bića
bez te nepodnošljive zajedničke boli

Jebiga,
još uvijek teško zaboravljam
baklje
i imena šaraju noćno nebo kao sateliti
crveni podsjetnik

Ostajem onakav kakvim si me voljela
ako jesi...
blijedi bluzer koji ne zna
komu prodati listove pjesama

Mokre od depresije.

- 21:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Prijevod stare pjesme

Ne stoj na mom grobu puna tuge;
nisam otišao,ne sanjam druge
u gomili vjetrova što pušu
u snježnom dragulju što veseli dušu
U suncu što nad žitom sja
u jesenjoj kiši,još uvijek sam ja
Kad jutrom te budi tišina
u općoj strci,ja sam praznina
Tihih ptica što ukrug lete
i zvijezda noću što te sjete:
Ne plači ponad mog groba
Umrijeti neću dok traje naše doba
- 00:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.07.2008., utorak

Buket bez adrese

Hoće li sutra
rapsodija milovati naše kapke
prije buđenja
kapke koji su se jednom
nježno dotakli
priljubljeni
nesvjesni
da će ih loša poezija
ispratiti u prazninu

A htio sam sanjati njeno lice
i poslije se buditi uz njega
dok cvatu trešnje kao afrodizijak

Uštimavam astralnu gitaru
dno boce
ogledalo nekad iskričavog lica

Sutra
ostavljeno na cesti
šareni buket
na humku jedne generacije
- 23:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.07.2008., ponedjeljak

Scattered all over the love-fiels lay the sorrows

Moja good-hearted woman
ne želi primiti moje riječi
jer misli da je ljubav laž

Odlazi
ne javivši se
ostavivši raskvašeno nebo

i pregršt stihova
iznakaženih mojim
nespretnim umom

Kao kad krv otječe u odvod
slina
većih božanstava

Melpomena
ubija prsatu Erato
nervozna

drhtavih ruku
ne dočekavši da katedrale
daju znak za zadnji čin

A ja doručkujem svojih tisuću smrti
s čašom votke
i bićima Kabale

U pljesnivom zadahu kupea
u daljini putovanja
pronađite moje ime
- 12:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.07.2008., nedjelja

Barski story o tome kako život nije američki sitcom


Dragi moji prijatelji glumci,
sa svojim anoreksijama
i bijelim lajnama
u zahodima produkcijskih kuća
vi djevojke mirnih lica
i savrššeni dečki iz susjedstva
koji nukad ne počine preljub
ni samoubojstvo
(osim kad ne glume,što je ionako nebitno za nas blesave)

Vi silni parovi
koji se uvijek pomirite na zadnjim stranama
scenarija punog statičnih šala
veoma ste svjesni tih laži
dok pred zoru hvatate djeliće sna
s votkom u grlu
okus
steže grlo poput omče
i vaša vam kupaonica
neda da pobjegnete

Mogli ste nam reći
da će Laura napucati Urkela
kad se odvrti špica poslijednje sezone
a Sheffield će prevariti Fran i kasnije grcati
u suzama
negdje u Sohou
nad osamljenom kriglom piva
jer se takva dobra židovska djevojka ne vraća
nazvat će zatim hrpe papira svojim ljubavnicama
u bezuspješnom pokušaju
da izmisli hepiend

Žao mi je što se ne smijem
moji dragi,dragi komedijanti
heroji modernih bajki
i humora lijepihobitelji
ali ispod mojih je nogu ostao dijamantni put
i preostaje mi samo početi opet
iz neke veže u kasnim satima noći
ostavivši
srce da se hladi.

- 21:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.07.2008., petak

Nova pjesma

Evo večeras me puklo.Opet stavljam novu pjesmu...Sad sam bar siguran da ih netko čita.Zove se,Sjeti se,ako želiš,i posvećena je osobi koju volim,ali koju sam udaljio od sebe svojim načinom života.Da ne duljim,evo pjesme...Malo je depresivna,kao i sve u poslijednje vrijeme...

Sjeti se,ako želiš

Sjeti se,ako želiš
tek i samo
nakon tri piva
govori o meni
s dvije oktave višim glasom
u grlu je zapela
razočarana suza

Sjeti se,ako želiš
tek kad crna voda probije branu
sruči se ispod magle
na crnicu
onda zapali još jednu cigaretu
promotri cjenik
i redove boca

Sjeti se,ako želiš
mene
kad večer bude na izmaku
slušaj našu pjesmu
nemoj plakati
zapleši
ostavi tanke tragove
po poddiju

Zaboravi me pred jutro
okačivši sjećanja kao kaput
na bezvrijednu pjesmu
najbolje
što sam ti pružio.

- 23:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Zadnji zvižduk

Otkačite svoje vagone
moji voljeni
jer tračnica više nema
i moj vlak juri u ponor

Skrenite pogled
ne zaboravite svoje kišobrane
ali bar sekundu
obratite pažnju na zadnji
tužni i promukli zvižduk
pregrijanog stroja
prije plača
mislite na
smrt

Sa zadnjim oblakom pare
mala poput suze
izlazi vila
krhka
skrivena sve ove dane
skrivena
jer je ugledala umorstvo boga

Izgubljen
moja vlak kreće u ponor
bez tužnog dostojanstva na zapjenjenim sapima lokomotive

skupite stare fotografije
i pokretom ruke
prekrižite lice

Otiđite
poštedite sebe još jednog
pogleda na zapad
- 19:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.07.2008., četvrtak

Farewell song

Farewell song

Najviše od svega
želim biti brzo zaboravljen
kao ljetno nevrijeme
što je prošlo
napravivši kaljužu
u vašim sjećanjima

I ne želim svoj pepeo
raspoređen po vitrinama
kako gubi vrijeme na uspomene
niti želim djevojke
da mi recitiraju pjesme
kad odem

Ispratite me bez suza
jer one se odveć lako
miješaju s cinizmon
u jak i neugodan koktel

I bez cvijeća molim
jer kad odem želim
da ništa više
zbog mene ne
uvene
- 19:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.07.2008., srijeda

Zločinačko srce

Zbog čega
me prostranstva dotiču svojom otrovnom maglom
ja
kažnjenik
krvolok nevinih
velikim slovom zločini počinjeni iz wanderlusta
i nekih neukoričenih knjiga
dovoljno da se prizove
i samog vraga ako je potrebno

Pratite trag
krvi i alkohola
još od davnih majskih rana
zar stvari nisu mogle biti gore
ljubav
i žeđ za arabeskama na asfaltu

Trebao bih konačno isključiti svoj dišni aparat
pogledajte
moju kožu na zidovima
suši je sunce i ispiru magle
a ja sam linčevan na topolama koje sam grlio

Sve je bio
čisti wanderlust
- 12:11 - Komentari (631) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (9)
Srpanj 2008 (9)
Travanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Hello.Otvorio sam ovo da malo proširim svoj objavljivački prostor.Inače pišem pjesme i priče,najčešće u pijanom stanju,kraj opušaka i lokvica pive.Možete me naći s bocom jeftinog piva,u zagrljaju raznih cura,ili s čašom apsinta,u otrcanoj odjeći i s izgubljenim parom zelenih očiju koje gledaju negdje...

He blessed nonentity with every curse
And spiced with sorrow the dull soul of sense,
Breathed life into the sterile universe,
With Love and Knowledge drove out innocence
The Key of Joy is disobedience.



>Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Linkovi

Glazba koju slušam

The Doors
Johnny Cash
Led Zeppelin
Country-sve živo,sigurno stvari koje nikad niste čuli
Blues(apsolutno sve)
Nightwish
Gothic(tu i tamo)
Nine inch nails
Pink Floyd
Balašević
Azra

Poezija izbora ili izbor poezije...

KALEIDOSKOP

U ulici jednoj, sred sanjana grada,
bit će ko kad prođe ovaj život strašan:
trenut istodobno žestok i nejasan...
O sunce u magli koja se raspada!

O krik s mora, zvuči što ih šuma lije!
Bit će kao da nam ništa nije znano;
iz metampsihoza buđenje lagano:
stvari bit će iste više nego prije.

U ulici posred grada začarana
orgulje u suton napjeve će mljeti,
mačke će se na sve šankove popeti,
limene će glazbe ići sa svih strana.

Bit će tako kobno kao da se mrije,
na licima suze od slatkoga plača,
smijeh prepun jecaja u lomu kotača,
dozivanje smrti da dođe što prije.

Neke drevne riječi ko uvelo cvijeće,
od plesova čut ćeš buku uzavrelu,
udovice nose cekine na čelu,
roj se prostakuša med kurvama kreće,

koje se muvaju, strašni klapci s njima
i lišajni starci, bez obrva, bijeli,
dok na drugom kraju narod se veseli
uz bljesak raketa i miris urina.

Bit će kao onda kad se od sna budi
i ponovno zaspi i ponovno sniva
te ukrase čudne, pune cara živa,
ljeto što nam travu i zuj pčela nudi.
Voltaire
Izet Sarajlić

ROĐENI 23 STRELJANI 42


Večeras ćemo za njih voljeti
Bilo ih je 28
Bilo ih je pethiljada 28
Bilo ih je više nego što je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi
Sad bi bili očevi
Sad ih više nema.

Mi koji smo po peronima jednog vijeka
Odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona
Mi, koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili
Mala velika moja
Večeras ćemo za njih voljeti.

I ne pitaj jesu li se mogli vratiti
I ne pitaj je li se moglo natrag
Dok je posljednji put crven ko komunizam
Goreo horizont njihovih želja
Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna
Prešla je budućnost ljubavi

Nije bilo tajni o polegloj travi
Nije bilo tajni o raskopčanom prvom dugmetu
Tamo gdje se svršava vrat
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s' ispuštenim ljiljanom

Bile su noći, bile su žice
Bilo je nebo koje se gleda posljednji put
Bili su vozovi koji se vraćaju prazni i pusti
Bili su vozovi i makovi
I s' njima, s' tužnim makovima jednog vojničkog ljeta
S' divnim smislom podražavanja
Takmičila se njihova krv.

A na Kalimegdanima i Nevskim Prospektima
Na južnim bulevarima i kejovima rastanka
Na cvijetnim trgovima i mostovima Mirabo
Divne i kad ne ljube

Čekale su Ane, Zoje, Žanet
Čekale su da se vrate vojnici
A ako se ne vrate
Svoja neljubljena ramena daće dječacima

Nisu se vratili
Preko njihovih streljanih očiju prešli su tenkovi
Preko njihovih nedopjevanih marseljeza
Preko njihovih izrešetanih iluzija

Sad bi bili očevi, sad ih više nema
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi
Mala velika moja
Večeras ćemo za njih voljeti.

Večeras ćemo za njih voljeti.

The Bee Meeting
Sylvia Plath

Who are these people at the bridge to meet me? They are the villagers----
The rector, the midwife, the sexton, the agent for bees.
In my sleeveless summery dress I have no protection,
And they are all gloved and covered, why did nobody tell me?
They are smiling and taking out veils tacked to ancient hats.

I am nude as a chicken neck, does nobody love me?
Yes, here is the secretary of bees with her white shop smock,
Buttoning the cuffs at my wrists and the slit from my neck to my knees.
Now I am milkweed silk, the bees will not notice.
They will not smell my fear, my fear, my fear.

Which is the rector now, is it that man in black?
Which is the midwife, is that her blue coat?
Everybody is nodding a square black head, they are knights in visors,
Breastplates of cheesecloth knotted under the armpits.
Their smiles and their voces are changing. I am led through a beanfield.

Strips of tinfoil winking like people,
Feather dusters fanning their hands in a sea of bean flowers,
Creamy bean flowers with black eyes and leaves like bored hearts.
Is it blood clots the tendrils are dragging up that string?
No, no, it is scarlet flowers that will one day be edible.

Now they are giving me a fashionable white straw Italian hat
And a black veil that molds to my face, they are making me one of them.
They are leading me to the shorn grove, the circle of hives.
Is it the hawthorn that smells so sick?
The barren body of hawthon, etherizing its children.

Is it some operation that is taking place?
It is the surgeon my neighbors are waiting for,
This apparition in a green helmet,
Shining gloves and white suit.
Is it the butcher, the grocer, the postman, someone I know?

I cannot run, I am rooted, and the gorse hurts me
With its yellow purses, its spiky armory.
I could not run without having to run forever.
The white hive is snug as a virgin,
Sealing off her brood cells, her honey, and quietly humming.

Smoke rolls and scarves in the grove.
The mind of the hive thinks this is the end of everything.
Here they come, the outriders, on their hysterical elastics.
If I stand very still, they will think I am cow-parsley,
A gullible head untouched by their animosity,

Not even nodding, a personage in a hedgerow.
The villagers open the chambers, they are hunting the queen.
Is she hiding, is she eating honey? She is very clever.
She is old, old, old, she must live another year, and she knows it.
While in their fingerjoint cells the new virgins

Dream of a duel they will win inevitably,
A curtain of wax dividing them from the bride flight,
The upflight of the murderess into a heaven that loves her.
The villagers are moving the virgins, there will be no killing.
The old queen does not show herself, is she so ungrateful?

I am exhausted, I am exhausted ----
Pillar of white in a blackout of knives.
I am the magician's girl who does not flinch.
The villagers are untying their disguises, they are shaking hands.
Whose is that long white box in the grove, what have they accomplished, why am I cold.


Hymn to Lucifer

Ware, nor of good nor ill, what aim hath act?
Without its climax, death, what savour hath
Life? an impeccable machine, exact
He paces an inane and pointless path
To glut brute appetites, his sole content
How tedious were he fit to comprehend
Himself! More, this our noble element
Of fire in nature, love in spirit, unkenned
Life hath no spring, no axle, and no end.

His body a bloody-ruby radiant
With noble passion, sun-souled Lucifer
Swept through the dawn colossal, swift aslant
On Eden's imbecile perimeter.
He blessed nonentity with every curse
And spiced with sorrow the dull soul of sense,
Breathed life into the sterile universe,
With Love and Knowledge drove out innocence
The Key of Joy is disobedience.

Aleister Crowley


The Arrow And the Song

I shot the arrow in the air,
It fell to earth, I knew not where;
For, so swiftly it flew, the sight
Could not follow it in its flight.

I breathed a song into the air,
It fell to earth, I knew not where;
For who has sight so keen and strong,
That it can follow the flight of song?

Long, long afterward, in an oak
I found the arrow, still unbroke;
And the song, from beginning to end,
I found again in the heart of a friend.
Longfellow