Nenad Bego - begizmi

BEGIZMI 113.

BOB DYLAN PSYCHONEUROSIS BAND

Kiša...
Prekrasan depresivan dan.
K tome ponedjeljak.
Pa tko se ne bi radosno ubio, ako nije iz nekog opravdanog razloga već mrtav?
Recimo, skočio kroz prozor u prizemlju na meki madrac. I prije toga svima najavio kako će to uraditi. To se zove emocionalna ucjena...
Ne, stani... ovaj post je o nečemu drugom.
Nije o depresiji, nego o živcima. Bego, skoncentriraj se!
Uh, idemo ispočetka...

Dakle, kiša...
Bego izvlači ogromno pojačalo iz studija, File ga čeka parkiran kraj kontejnera s upaljenim žmigavcima i koči promet. Automobili trube. Svi psuju, a kiša pada li pada. Uto prolazi Begin otac.
Bego: "Gdje si ti krenuo po ovakvome vremenu?"
Otac: "Ma moram na neki sprovod, a ne da mi se."
Bego: "A jebi ga, red je."
Otac se nervira: "Red? Ja njemu idem, a unaprijed znam da on neće doći meni."

Bego ulazi u Quasimoda, vuče pojačalo i psuje. File vuče klavir od sto tona i psuje. Dolazi Koča. I on psuje.
Bego: "A šta ti psuješ? Nosiš samo tu gitaru od dvadeset deka i zato ti oduzimam pravo na nepristojno ponašanje."
Koča: "Vidi! Pukla je."
File, unatoč naporu pazi na gramatiku i fino se izražava: "T-ko ili t-što je puklo?"
Koča: "T-gitara."
Bego: "T-nemoj me t-jebat! T-gdje je t-pukla?"
Koča: "Evo t-ovdje, na t-vratu."
Bego: "Puknut ću jebate, stvarno je pukla!"
File: "Puca mi kurac!"
Bego briše znoj i diže zvučnik uz glasnu škripu leđa: "Jebateled, i ja pucam po šavovima!"
File: "E, pa to sam i rekao. Puca mi Bego."
Bego: "File, pukao sam kao kokica i bijesan sam kao leptirić! Gađat ću te pufnom."
File: "A ja sam ljut kao pahuljica i udarit ću te maslačkom!"
Bego: "Ljudi, bjež'mo, podivljao je ko bubamara!"
File: "NISAM JA NERVOZAAAAN!!!"
Bego: "Znam šta mu je. Gladan je. Ručao je davno, prije više od pola sata."

Bego: "Drugovi na drugarice, okupili smo se ovdje u ovolikom broju da odsviramo nešto od Dylana. A kako nam se uopće zove ovaj bend?"
Koča: "Nikako."
File: "Jebem te radoznala."
Koča: "A zašto bi se zvali?"
Bego: "A je, glupo je zvati sam sebe."

Koča se čudi gitari šta je pukla, a vječno smireni Duple čačka po razglasu.

Svi živčane i divljaju. Divljaštvo jedno. Samo je Duple u nirvani.
Bego: "Počuj me o Dupla smireni, daj mi nešto objasni. Kako ti to nikako ne možeš dobiti infarkt? U čemu je tajna tvog neuspjeha?"
Dupla (vrlo polako, u maniri samospoznatog mudraca podiže prst): "Čaj od valerijane."

Bego: "A sad ćemo se svi lijepo smiriti, ovo je jedna krasna večer miroljubivih pjesama, dakle mir, ljubav i ta sranja, evo, ja ću sad popiti bevandu, bevandicu, bevandičičičicu malu od po litre i prolistati ove noviničice..."
File: "Ne! Ne dajte mu novine u ruke!"
Koča: "Kasno! Već ih je uzeo."
Bego: "Da vidimo... vrijeme je u kurcu, to nam kapitalisti šalju oborine da nam sjebu Prvomajske praznike... ali ne, nećemo se nervirati... radnička klasa ne pada na te sitne provokacije... aha, radnici istjerali direktora i preuzeli pivovaru, tako je, tvornice radnicima... šteta što nemamo i rudnike, urana na primjer... hm, horoskop mi je dobar, malo je Merkur retrogradan pa je više onako horrorskop... eh to vrijeme, južina je, biće munjenih večeras ko u priči, sreća da nije i uštap... a sad kroz Rvacku..."
File: "Ajde, dobro je. Ne nervira se. Znači, darvira se."
Bego: "AAAARRGHH!"
File: "Ne, nije dobro. Ne darvira se... znači, ne evoluira. Hm, pravilnije bi bilo reći, ne darvina se."

Koča gleda Begu: "A šta je tebi sada?"
Bego: "Studenti! Prozreo sam ih. To nisu revolucionari, nego najobičnije reakcionarne snage koji gledaju samo svoj uskogrudni kapitalistički interes."
Koča: "Pa šta je s njima?"
Bego: "Evo ovdje... gdje je ono... jebemti, nisam ponio očale... aha, ne žele prekinuti prosvijede... ne to, to im je u redu... žele nadoknade tijekom ljeta... ajde neka im je, i to je u redu... ali vidi šta ovdje piše... kaže, ako netko od profesora ne želi raditi preko ljeta, to bi bio znak neosjetljivosti na naše zahtijeve. Eto, to!"
File: "E, pa šta s tim nije u redu, ako je sve u redu?"
Bego: "Ja to zovem mlaćenje kurca tuđim gloginjama... ne, nešto sam zajebao... ma nema veze. Da su oni pravi revolucionari, rekli bi, mi se držimo naših zahtijeva pa makar pali godinu ili nikad ne završili fakultet. Ali ne, oni se drže svojih zahtijeva, ali tako da svi oko njih imaju skakati i titrati im jajca, e kako bi oni prošli bez posljedica i završili godinu kao da se ništa nije dogodilo. Raditi preko ljeta? Ma nemoj mi reći! Ljeti se kupa!"
File objašnjava Koči: "To njega nervira glagol raditi."

Bego ne prestaje grintati: "I onda će besplatno završiti fakultet za tehnomenađere i otpuštati tehnološki višak zbog povećanja vlastitog profita. A zašto oni ne bi radili mukte? Ne, oni hoće nešto za ništa. A znaju li oni uopće da je mukte najskuplje?"
File: "Daj bogati, prestani grintat!"
Bego upao u petlju i ne posustaje: "Tako je djeco, završite škole besplatno, postanite političari i još više smanjite plaće profesorima za osvetu što ste morali učiti. I još neka vam rade preko ljeta."
Koča: "Dobro, i šta onda? Znači li to da ti ne podržavaš studentske zahtjeve?"
Bego: "Tko, ja? Ma podržavam ih svim srcem i besplatno školstvo i socijalnu državu, a naročito podržavam studentske prosvjede, jer to je naša mladost, neka traže i neka rade. Bude li trebalo, i ja ću s njima na ulicu."
File: "Kako sad to? Podržavaš li ih ili ne podržavaš?"
Bego: "Podržavam, ali ne podržavam kad netko želi izbjeći posljedice svojih postupaka i smatra najnormalnijom stvari na svijetu da će drugi za njega podmetnuti leđa."
File: "Šta bi ti onda?"
Bego: "Ja bih da oni fino ustraju u blokadi predavanja, neka padnu godinu i dogodine će je završiti besplatno budu li uspješni u svojim zahtjevima. Ne vidim u čemu je tu problem i zašto bi netko za njih radio ljeti. Tko će to platit?"
File: "A ako ne budu uspješni u svojim zahtjevima?"
Bego: "Jebiga, welcome to reality! To je rizik. Tko ne riskira... taj je ziheraš i gadi mi se."

Petko stavlja čepove u uši: "Ne razumijem te, a i ne želim te razumjeti."
Bego: "Ma šta imaš razumjeti? Evo na primjer, ja sam sad nosio pojačalo i htio bih da me ne boli kičma. A znaš šta mi je kičma na to rekla? Da ko me jebe. Tako ti ona meni kaže, e baš ću te sad bolit, jer si sa mnom nosio pojačalo. Moja rođena kičma je neosjetljiva na moje zahtjeve, odjebala me! Da mi je buzdovan, sad bi je... nema veze, šakom ću je... JAO!"
File: "Lud je, vežite ga! Sam će sebe ozlijediti!"

File: "Nije mi jasno zašto to tebe toliko nervira."
Bego: "Zato šta idu izbori, a ja nemam za koga glasati, eto zašto!"
File: "Kakve veze imaju izbori sa ovim prosvjedima?"
Bego: "Evo kakve. Zakuha li se ovo, nastradati će neki mladi idealisti i budale, kakav sam i ja bio, izgubit će pravo na školovanje, možda i dobiti batina od policije. I to je valjda tako kako mora biti, jer je baš tako oduvijek i bilo, demonstranti rade svoj posao, policija svoj, političari i analitičari pizde svoje i cijeli je univerzum u savršenoj harmoniji."
File: "E, i?"
Bego: "Nervira me zašto uvijek nastradaju naivci! Oni mladi lukavci koji su sve zakuhali, e oni će se izvući i za deset ili dvadeset godina biti će političari i kurčit će se da su baš oni pokrenuli drugo hrvatsko proljeće. A ne dao Bog da kojega i uhapse, e to će mu biti najbolja preporuka. I onda ću ja opet izići na izbore i koga ću vidjeti? Njih. Njih i samo njih u svim strankama. Pa popizdit ću!"

Zdravi duvan i Barbie gitara

Bego: "Zašto pušiš ovaj duvan koji uzrokuje starenje kože?"
Koča: "Uzrokuje, ali vrlo polako. Za pedesetak godina."
Bego: "A jučer si pušio onaj koji uzrokuje rak, a prekjučer onaj šta uzrokuje smetnje u trudnoći. I šta ćeš sada ako budeš imao smetnje u trudnoći?"
Koča: "A u kurac! Ako svaki duvan nešto uzrokuje, šta ću pušit?"
Bego: "Kupi kao i ja ovaj zdravi, vidiš, na njemu ništa ne piše."

Koča: "Vidi, donio sam hippy gitaru za svirati Boba Dylana."
Bego: "Ma taj Robert Allen Zimmerman je goli kurac od čovika! Zaglumio mi je nekog revolucionara, a zbog njega mi se zgadio flower power."
Koča: "A je, došao je u Ameriku bez gaća, Joan Baez ga je gurnula, a on ju je odjebao čim je postao slavan."
Bego: "Ma dobro to, izjebao je Joan Baez i još ispao faca. Ali smeta mi što se obogatio pjesmama u kojima govori protiv rata, pa onda uložio lovu u proizvodnju oružja. I sad ću ja svirati njegove antiratne pjesme, a omladina će oduševljeno s nama pjevati te nazovi protestne pjesme u koje ni on nije vjerovao. Samo nas je svih povukao za nos. K tome, kao da je s kozama učio pjevati."
Petko: "To ste vi svi živčani od južine. Kad je jugo, svi vi luđaci postanete hiperaktivni... Alo! Alo, ti tamo, ne drkaj mi po bubnju! Ajme, popizdiću! Razbit ću ga!"

Kad je i Petko konačno popizdio, Bego se odmah vratio u svoju kožu jer je vidio da je vrag odnio šalu. Jebiga, Petko bi mogao i umrijeti ako se iznervira. A tko će onda naći bubnjara ovako na brzinu? Najgore je što bi ispalo da je bend za kurac s njim vježbao, pa bi se Bego osjećao glupo, kao i inače uostalom.
Bego: "Pusti budalu, vidiš da je to neki prilagođeni program."
Petko ispaljuje na živce: "Retard! Idiot! Taknuo mi je prstom činelu!"
File: "Kurac! Danas su svi djeca s posebnim potrebama, samo mene nitko ne pita šta mi treba."
Bego: "Grijeh je tući djecu koja šire guzicu sjedeći za radnim stolom i nabijaju dioptriju učeći. Ovima drugima ne bi malo škodilo..."
Petko: "Danas je kažnjivo tući bilo koju djecu. I onu neodgojenu, i kriminalce..."
Bego: "Jesi li liud, zašto bi ih tukao? Ti si glazbenik, mogao bi povrijediti ruku! Koristi tehnologiju."
File: "Šta? Električni pištolj?"
Bego: "Hahaha! File, genije! Mislio sam na teretanu. Tamo će i sami zaraditi koju modricu."
File: "A one druge koji vole buljiti u kompjuter, natjeraš da po cijeli dan peglaju video igrice dok ne atrofiraju."
Bego: "Možeš ih ubiti i kemijskim sredstvima, recimo fast-foodom, masnim ćevapima ili toplim sendvičima s gomilom priloga... ili pizzom, kako tko voli."
File: "Još će ti reći i hvala."
Bego: "Jebate File, ma kako ta prasad mogu jesti majonezu i kečap zajedno?"
File: "Zato što su prilozi besplatni. To ti jedan je psihološki moment."
Bego: "Vidiš, vidiš... možeš ih mučiti i psihološki."
File: "Kako?"
Bego: "Ne znam... na primjer, otmeš im knjige i učiš po cijeli dan, a njima ne daš. Ni slova, ma koliko god te molili."
Petko (naivno): "Ma je? Ne vjerujem baš da bi dehidrirali od plakanja."
File: "Da, da, treba ih dotući psihološki. Zašto bi njima bilo bolje nego nama."
Petko: "Šta si htio s time reći? Je li ja vas možda tlačim?"
Bego: "Ma neee!"

Bego: "Sviđa mi se taj novi odgoj, i ministarstvo obitelji, i ministrica, i sve, ma baš sve mi se jako sviđa. Znači, da ponovim gradivo, kako ono ide... odgojiš dijete da misli da je kralj, daš mu sva prava bez ikakvih dužnosti, uvjeriš ga da ono može sve, a njemu nitko ne može ništa, daš mu sve što poželi, najbrži kompjuter, najskuplji mobitel, naučiš ga da ništa ne cijeni, niti da ikoga poštuje... i onda ono odraste, ode u život i opizdi kurcem o ledinu... i onda šta? Smiješ mu se u facu? Ne razumijem."
File: "Ne, nego onda ono odraste, navrši šezdeset godina, a ti mu još nosiš kavicu u krevet, sineee, zlato tatino, podne jeeee, zakasnićeš na pivicu s prijateljima... i onda odeš tražiti neki posao, jer je tvoja penzija premala njemu za džeparac. Eto, tako to ide."
Bego: "Aaaa, tako... a onda je to u redu."

Duple: "Sve sam spojio. Hoćete li sad raditi tonsku probu?"
Bego: "Meni tonska proba ne treba. Ja već znam da ne mogu podignuti jednu tonu."

Na tonskoj probi, Petko mlati po rolu. Tup! Tup! Tup!
Bego: "Jesi li ga izdrkao više? Prsnut će mi glava!"
Petko: "Ma pokušavam ga naštimati, nekako mi je visok."
Koča: "A ti sjedni na višu stolicu."

Petko urla: "Može li jače ovaj monitor?"
Bego urla: "Jebate Petko, gdje ćeš jače, ispast će zvučnici! I meni bubnjići."
Petko vadi čepove iz ušiju: "A? Šta kažeš Bego? Ništa te ne čujem."
Bego: "Kako ćeš čuti, kad su ti čepovi u ušima?"
Petko: "Svi bubnjari sviraju s čepovima u ušima. Da se zaštite. To ti je danas moderno. Ti to ne razumiješ."
File: "Bego ništa ne razumije. Petkov poučak."
Bego: "Bubnjar nije profesija, nego dijagnoza. Begin poučak. A ni klaviristi nisu daleko."
Koča: "A gitaristi?"
Bego: "Čisti fetišizam. Gitara im je nadomjestak za kurac."
Koča: "Da, svi su ludi osim basista, zato što basisti nemaju mozga niti toliko da bi im se mogla primiti neka trauma."
Petko vraća čepove u uši: "Ne čujem vas, a i ne želim vas čuti."

U Quasimoda se protestiralo protestnim pjesmama koje se zato i zovu protestne, a Vinko Urlić i File nazdravljaju... hm, nečemu. Oni se uvijek nazdravljaju.

Koča: "Jebate, šta ti je danas? Odjednom si postao komunjara."
Bego: "Ma nisam, nego u meni ova glazba budi neki protest. Prisjetio sam se onih vremena kada su u bolnici svi skakali oko mene zato jer mi je bilo slabo, a ne zato što imam dopunsko."
Drug File i drug Vinko nazdravljaju: "Smrt fašizmu!"

Bego: "Apćiha!"
Vinko: "Svinjska gripa!"
File: "U njega je uvijek svinjska gripa, kad je on svinja."
Bego: "A ne, nije. Kažu na vijestima da se prenosi isključivo sa čovjeka na čovjeka, što znači da sam ja siguran."
Vinko: "U kurac! Najprije krave, pa ptice, sad svinje... ovo je sve popizdilo!"
Bego: "Dobro za krave i ptice, ali svinje mi ne dirajte! To su plemenite životinje."
File: "I ja mislim da nije od svinja. Prije će biti da je, hm... nekima tamo nešto pobjeglo iz laboratorija."
Bego: "A možda im i nije pobjeglo?"
File: "A, e!"

Lijevo: Zulu i Bojan podjebavaju Begu tijekom njegovog pokušaja socijalizacije s normalnim ljudima.
Desno su normalni ljudi: Kojo iz "Đubriva" i Clea iz "Osmog putnika" sa Begom iz tko zna čega.

Zulu: "Bila je super svirka."
Bego: "Je, bilo je zabavno. Gušt mi je kad sviram i svi znaju pjesme, a ja ih ne znam. Onda moram misliti, pa mi nije dosadno."
Zulu: "Ti misliš? A kad ti se to razvio mozak?"
Bego: "Pa... ako zaustavim neku vitalnu funkciju i preusmerim resurse u mozgu... pa mogao bih sastaviti neku prostu rečenicu ili prostotu. Recimo, jebem ti... hm... kako ono ide dalje?"
Bojan: "Šta kaže Bego?"
Zulu: "Da se zamalo ugušio od razmišljanja."

Bego: "Ma dobro ti govoriš. Tko misli, ne ponaša se primjereno trenutku. Čitao sam negdje da mozak troši najviše energije u ljudskom tijelu. A sad je recesija, sveopća štednja..."
Bojan: "A, zato ja tako ogladnim kad puno razmišljam."
Zulu: "Istina. Više se umoriš kad misliš, nego kad kopaš."
Bego: "Zato jer ne znate misliti. Važna je tehnika, kao i u svakom sportu. Ne možeš ti misliti kako ti hoćeš. Ma vidi bogati, gospoda bi mislila i to još onako kako oni hoće."
Bojan: "Pa kako onda?"
Bego: "Trebaš se samo praviti da misliš."
Zulu: "A, u tome je tajna!"
Bego: "To ti se bez problema uvježba ispred ogledala. Naučiš namjestit facu i izgledaš pametno za popizdit, svi misle da ti misliš. Mišljenje ti je kao i bolesti kičme, tu se ništa ne može dokazati."
Zulu: "Misliš da bi moždane funkcije trebalo svesti na razinu naših političara?"
Bego: "Ne znam. Čekaj da promislim... ali zapravo promislim."
Bego začepi nos i prekine vitalnu funkciju disanja.

Bego: "Kad smo već kod prostih rečenica ilitiga psovki, znaš li da je riječ majka ružna riječ?"
Zulu: "Kako?"
Bego: "Je li jebemti miša maloga psovka? Nije. Jebemti miša maloga smiju čak i djeca izgovarati."
Zulu: "E?"
Bego: "A kad miša maloga zamijeniš s majkom, onda je to užasna psovka. Što znači da u rečenici jebemti majku, ružna riječ nije jebemti, nego majka."

Zulu i Bojan pomažu Fili i Begi iznijeti instrumente. Vani kiša.
Bego: "Kakva je prognoza za Prvi Maj?"
Bojan: "Isto kiša."
Zulu: "Sranje! Razvodnit će nam fažol na Marjanu."
Bego: "A baš sam mu se veselio."
Zulu: "I guranju s penzionerima."
Bego: "I plastičnom tanjuru."

File parkira ispred Beginog studija, ali ovaj put bliže kontejneru da ne zakoči promet. Nažalost, preblizu.
File: "Aaaarrrgh! Jebemu mater! Opizdio sam vratima u kontejner."
Bego: "Pa pripazi malo, čovječe! Čovječanstvu su trebali milijuni i milijuni godina evolucije da nauči napraviti kontejner za smeće, a sad ti po njemu tako bezdušno lupaš vratima svog luksuznog i skupocjenog auta."
File: "Ne pizdi!"

(nastavit će se)

- 30.04.2009. - Objede doznači! (25) - Print! - #

BEGIZMI 112.

PIR, PARTET I OTPRILIKE OVAKO

Gleda žena Begu preko ramena kako švrlja po blogu o proteklim događajima.
Žena: "Kako možeš u isti post staviti i pir i koncert u Zagrebu?"
Bego: "Zašto ne?"
Žena: "Zato što je ovo drugo kulturnija svirka. Jazz i blues spadaju pod kulturu, a pir..."
Bego: "A pir je kulturnija lova, pa i to spada pod kulturu."

A evo, ovako je to bilo:

BOOM BAR

Petak, probe za koncert u Zagrebu.

Panceta, Bego i Igor Šerić

Panceta drka po laptopu i kurca ne razumije, Šerić drži školu klavira, pa poslije nastave loče od muke, Bego se veseli jer je dobio bevandu, a čovjeka vesele male stvari, kao na primjer... na primjer... hm, uh!... evo, uzmimo da nekoga veseli jogurt, a on nastaje djelovanjem bakterija, a bakterije su male... uf, možda nije najbolji primjer, ali ne mogu se ničega drugog sjetiti, pa recimo da je to tako nekako... I koga to uopće veseli jogurt?

Patak, Bego i Panceta

Patak: "Oćemo probat?"
Bego: "Je, probajem vino."
Patak: "Ajmo svirat, platili smo termin."
Bego: "A, to! A ja sam mislio da, ako smo platili probu, onda ne moramo i svirat. Ma vidi ti to, onda nije kako sam mislio."
Panceta: "A šta si ti mislio?"
Bego: "Da glazba nije kao zidarski radovi. Znaš ono kad platiš majstore, a onda moraš i ti s njima radit. Zašto onda ti plaćaš njih, a ne oni tebe?"
Patak: "Pa dobro, jesi li ti glup ili se praviš glup?"
Bego: "Ja se pravim. A ti?"

"Otprilike ovako" u postavi: Koča, Vlado i Patak, te Bego umjesto Salka koji je s Jappom, a File koji mijenja Dulu je jučer već otišao u Zagreb, s tim da se sutra vraća u Split jer ide na Brač, a Bego će na Hvar, pa će dan poslije njih dvojica... uh, prekomplicirano je! Još gore od primjera s bakterijama.

Koča: "Zaboravio sam iz kojeg tonaliteta pjevam ovu pjesmu. Ajmo probat iz C."
Patak: "Baš krasno. A izgubili smo pola prošle probe na to da ti nađeš taj tonalitet."
Koča: "Ma vama je ionako svejedno odakle ćete je svirati, ali meni kad pjevam..."
Bego: "Nama je svejedno odakle ćemo je svirati dokle god znamo odakle ćemo je svirati."
Koča: "Ok, odlučio sam. Konačno i definitivno je sviramo iz B! ...ili možda iz H?"

Patak: "Kad se ti vraćaš iz Zagreba?"
Bego: "Odmah nakon koncerta. Imam autobus u ponoć."
Patak: "A zašto se ne vratiš s nama u utorak avionom?"
Bego: "Jer mi je kasno. Već u podne moram biti u studiju. Osim toga, možda se srušite, pa bih ja objavio snimke, napisao knjigu i obogatio se na vama... hm... pa dobro, uhvatio bih koju kunu."
Patak: "Baš ti hvala, pravi si prijatelj."

HVAR

Subota. Jasenko, Toni, Miro i Bego idu svirati na Hvar.

Kad su Jasenko i Toni unijeli svoje glavurde, na katamaranu je ponestalo mjesta.

I, nakon par piva... sunčani Hvar. Samo što je sunce bilo iznad oblaka. Zanimljivo, noću se oblaci nisu vidjeli, pa ipak nije bilo ništa sunčanije.

A tko sve svira na Hvaru i uokolo... u Vrbnju je Vuco, Peđa ide puštati CD-e na Vis... a na Braču je File.

Jasenko: "Vidi ovaj plakat! Pogledaj mu glavine!"
Bego: "Skoro ko tvoja."
Jasenko: "Ovo Toni ima duplu gažu. On svira i s Vucom i s nama."
Toni: "Nemam duplu gažu. Ovo je Vuco otišao bez benda."
Bego: "Aha, znači na play-back. Kao da je ljude briga za bend i za svirku. Idu vidjeti glavu."
Jasenko: "Ma koga zanima ovolika glavina?"
Bego: "A koga zanima tvoja?"

Toni odlazi s kombijem i instrumentima prema hotelu "Amfora" gdje će svirati pir, a Jasenko, Miro i Bego odluče lagano prošetati. Kakva greška!

Jasenko: "Vidi, ovuda se više ne može proći."
Miro: "Ništa, idemo okolo."
Jasenko: "Znaš li koliko se plaća upad na ovu plažu?"
Bego: "Koliko?"
Jasenko: "Sto eura."
Bego: "Molim? I šta dobiješ za tu lovu? Puše ti kurac po cijeli dan?"
Jasenko: "Dobiješ ručnik i suncobran."
Bego: "A od čega je taj suncobran? Od marcipana?"
Miro: "I ovdje je ograda. Zaključano. Ne možemo ni ovuda."
Jasenko: "Dobro idemo okolo."
Bego: "Jebem im majku kapitalističku i imperijalističku, sve su zapasali."
Jasenko: "Ma ovdje je prije bio prolaz, a sad je zatvoren."
Miro: "Ajmo probati ovuda."
Jasenko, Miro i Bego se provlače kroz neke pustopizdine i pokušavaju doći do hotela.
Bego: "Eno neki bager. Možda tamo još nisu podigli zid."
Jasenko: "Ajmo probati tuda."
Bego se uspuhao: "K vragu i okupatori i domaći izdajnici."
Jasenko: "Šta je? Umorio si se?"
Bego: "Popizdiću! U vrijeme druga Tita sve je bilo bolje."
Jasenko: "Šta? Nije bilo ovih ograda?"
Bego: "Ne, uvijek su bile ograde. Samo sam u to vrijeme ja bio mlađi."

Budućnost hrvatskog turizma: više zvijezdica nego gostiju.

Bego: "Idem brzo na šank, od ovoga sam dehidrirao."
Jasenko: "Nema šanka, ništa ne radi. Sve je zatvoreno."
Miro: "I WC-i su zaključani."
Bego: "Popišaj se u to cvijeće tamo."
Miro: "Šta će mi reći recepcioner na to?"
Bego: "Jebe te se. Cvijeće će ti reći hvala."
Jasenko: "Alo šinjorina, radi li neki šank u blizini?"
Šinjorina koja nešto uređuje: "Ne, najbliži vam je u centru."
Bego: "A tko će se znati vratiti. Jedva smo došli do ovdje."
Jasenko: "Ma pogledaj koliko su mjesta ostavili za bend! Nema ni za duo, a mi imamo opreme ko Pink Floyd!"
Bego: "Ma pusti sad mjesto! Ne napijem li se vina, napit ću se krvi nekome."

Za neupućene: lijevo je slika lijevo, u sredini je slika u sredini, a desno je slika desno.

slika lijevo
Jasenko: "Ovdje ćemo staviti Begu."

slika u sredini
Toni: "Svrbe me jaja."
Bego: "Jaja se ponekad operu."
Toni: "Kako znaš?"
Bego: "Ne znam... čuo sam negdje."

slika desno
Jasenko: "Ajmo radit! Sve ću vas potaracat ovim super-ultra stalkom za klavijature!"

Konačno, kad su se pojavili uzvanici, pojavili su se i konobari i alkohol u svim oblicima.
Toni: "Ti više ne piješ pivo?"
Bego: "Ne, zbog triglicerida. Sad sam na vinu."
Toni: "A koliki ti je GGT?"
Bego: "Nemam pojma."
Jasenko: "Znaš koliki je Ivanu?" (Ivan Ilić, pjevač)
Toni: "Znam, svi znaju. Skočio mu je na 750. Zato ga sad zovu Sto eura."
Jasenko: "A kako sad pije samo ledeni čaj, zovu ga i Ivan Ilić Čajkovski."
Toni: "A koliki je tebi GGT?"
Jasenko: "Ne pitaj! Visok. Nekidan sam vadio krv. Platio sam 170 kuna."
Toni: "Šta nisi mene zvao. Za 120 kuna sam ti mogao namjestiti idealnu krvnu sliku."

ZAGREB

Ponedjeljak. File, Petko i Bego sjedaju u auto i piče za Zagreb.

File je još jedan primjer koliko našem čovjeku može narasti glava.

Bego: "Jesi li ti to nervozan?"
File: "Nisam."
Bego: "Zašto se onda treseš?"
File: "Ne tresem se."
Bego: "Oćeš zapalit?"
File: "Ne pušim."
Bego: "Od kada?"
File računa: "Paaaa... za jedanaest mjeseci će biti godina dana."

Bego: "Kakva nam je prognoza za put?"
File: "Sunčano s mjestimičnom naoblakom, moguće kiše i grmljavina."
Bego: "Dobra prognoza. Šta god bude, pogodili su. Samo snijeg nisu spomenuli."
File: "Ne može pasti snijeg, pretoplo je."
Bego: "Bude li dovoljno toplo, možda padnu kokice."

Petko se sa zadnjeg sjedišta uhvatio pričati.
Petko: "Znaš da smo Ljubo Hendriks i ja imali bend još dok smo išli u školu."
Bego: "Ma daj!"
Petko: "A poslije nam se priključio i Kemija."
Bego: "Znači, zato je poludio?"
Petko: "Je. A znaš kako smo se zvali? Ruberos Mediteraneo. To sam ime ja izmislio."
Bego: "Bravo Petko. Izvrsno ime. Iz svakog slova zrači neutaživa čežnja za novcem."

Petko melje: "...a nije mu loša ova sad cura, znaš gdje su se upoznali, u Malom Lošinju... bla, bla..."
File: "Ako ju je upoznao u Lošinju, kako može biti dobra? Upoznao ju je u Dobrinju."
Bego: "I to Velikom."

Petko je zašutio, možda se umorio govoriti i zaspao, pa je u autu dosadno. File pali radio.
Radio drvi vijesti: "...da se naše firme afirmiraju u svijetu..."
Bego: "Znači da propadnu."
File: "Kako?"
Bego: "Prefiks a označava suprotnost. Afirmirati, znači prestati biti firma."

Opet radio prdi nešto svoje: "...je pozvao rektora tog i tog sveučilišta... bla, bla..."
Petko se budi: "Rektor znači šupnik."
File: "Da, jer dolazi od rektum, što znači šupak."
Radio: "...prodekana fakulteta... bla, bla, bla..."
Bego: "Evo, spominju i nekog prdekana."
File: "Kad ja otvorim fakultet, bit ću drkan, a ti prdekan."
Bego: "A, dobro. Toliko kvalifikacija imam.""
File: "I onda će sve to ući u anale ili šupke."
Bego: "Analogija je nauka o šupku."
Petko: "Neee, anali su godišnjaci. A analogija je... nešto suprotno od digitalno."
File: "Znači, analni otvor je godišnji otvor?"
Bego: "Ovisi koliko često sereš."

Bego: "Evo Macola. Stani. Da bi se kvalitetno sralo, treba kvalitetno jesti."
File staje kraj Macole.
File: "Vi jedite, ja sam na djeti."
Bego: "Kakvoj?"
File: "Jedem često, ali obilno. Hm, možda bih ipak mogao uzeti kolač."
Bego: "Šta je ovo pohano? Puretina? Izgleda super. I uzet ću pire za prilog."
File dolazi s najvećim kolačem na svijetu i ugleda Begin tanjur.
File: "Uh, ovo predobro izgleda. Dajte i meni sve što ste dali njemu njemu. U stvari, meni dajte više."
Nakon minute i 35 sekundi, Filin je tanjur prazan. Bego jedva da je počeo jesti.
Bego: "Već sam zaboravio koliko brzo možeš jesti."
File: "Ali moram priznati da ne mogu toliko puno kao nekad."
Petko: "Je li istina da si osamdeset druge za opkladu pojeo deset pizza?"
File: "I deset krigli piva."
Bego: "Istina je. Ja bio nazočan. I na kraju je pojeo i opkladu."
Petko: "A u šta se kladio?"
Bego: "U pizzu i pivo."

Bego, File, Koča i Petko: tko ne radi, ne treba ni da sere.

File: "Baš smo se lipo namumali."
Bego: "Sad možemo radit. Znaš kako se prije govorilo: tko ne radi, ne treba ni da jede."
File: "A tko ne jede, ne treba ni da sere."
Bego: "Ma vidiš ti, kako je to sve u prirodi lijepo povezano..."

Koncertu u zagrebu su nazočile mnoge poznate i mitske ličnosti: Marsel Benzon, Ante Čagalj, Zagreb Guitar Quartet, Caffeine... pa čak i članovi bendova koji su svirali: Partet, Otprilike ovako i Bacon&Blues Corp.

Bego: "Vidi Patak, imamo i svoj stol!"
Patak: "E, a šta si ti mislio!"
Bego: "Ništa ja nisam mislio. Nikad ne mislim. Jednom sam nešto bio promislio, pa sam se prepao."

"Partet" i "Otprilike ovako"

Dok Bacon&Blues Corp. sviraju svoj program, Bego se pakira.
Bego: "Idem, moram stići na autobus, sutra mi je snimanje u podne."
Patak: "Šteta šta ne ostaješ. Da ideš suta s nama avionom, sad bi se mogli opit."
Bego: "A jebiga, kad žurim."
Petko vadi mobitel: "Da ti pokažem... bio sam u Ljubljani u zoološkom vrtu, slikao sam kameleona."
Jasenka gleda sliku na mobitelu: "Čekaj, ne vidim..."
Petko: "Kameleon ti poprimi boju pozadine, pa ga zato ne vidiš."
Jasenka: "Bogati Petko, znam kako izgleda kameleon. Vidjela sam ga."
Bego: "Ako si ga vidjela, onda to nije bio kameleon."

Sutradan Bego šalje Patku SMS: "Jeste li pali?"
Patak odgovara: "Zamalo."

Bego zove Koču: "Kakav je bio let?"
Koča: "Super. Bili smo u nekakvom avionu s propelerima."
Bego: "Je li mahao krilima dok je polijetao?"
Koča: "Zašto?"
Bego: "Pa zbog Patka. On je teži od aviona. Prema zakonima fizike, da bi takva konfiguracija poletjela, i avion i Patak bi morali mahati krilima."

(nastavit će se)

P.S. U ponedjeljak se vidimo u Quasimoda.

- 24.04.2009. - Objede doznači! (21) - Print! - #

BEGIZMI 111.

SVAŠTA NEŠTO

Dugo Bege nije bilo na blogu i svi pitaju šta je, kad će... E, pa ovih je dana bilo puno svirki i priprema za buduće svirke. A Bego je nadrkan jer nema vremena na miru sjesti i raditi novu web stranicu. A svi bi nešto htjeli i svakome nešto treba...

onima koje zanima:
ponedjeljak, 20.04 Sax u ZG: "Partet" i "Otprilike ovako"
ponedjeljak 27.04 Quasimodo u ST: Dylan night

Dakle, dok je Bego bio lijen za pisanje, svašta se nešto izdogađalo. Idemo redom...

Drkanje po kući:

Došla toplija vremena i žena se uhvatila raditi po kući. Došla i prijateljica, pa se na Begin užas dvije žene uzvrtile po kući i rade.
Photobucket

Žena buši rupu u zidu i viče iz kuhinje: "Neno, dođi i pridrži mi ovo."
Bego: "Vidiš da radim. Osim toga, vjera mi brani pomagati ljudima koji rade po kući u 11 ujutro."
Prijateljica lupa po nečemu čekićem: "Sram te bilo, dat ću ti ja!"
Bego: "Baš ti hvala, samo ne znam šta bi mi žena na to rekla. A gdje si sjebala prst?"
Prijateljica koja i dalje lupa čekićem: "Ugrizao me pas."
Bego: "Sa psom si zabijala čavle? E, to se ne radi."

Žena: "Skidaj se s tog kompjutera i spremaj se za koncert. Šta ćeš obući?"
Bego: "Ja bih onu majicu s lubanjama."
Žena: "Ne možeš to nositi u kazalištu."
Bego: "A kad sam zadnji put došao u večernjem odijelu, isto nije valjalo."
Žena: "Naravno glupane, to je bio moto-party."

Koncert "Parteta" u kazalištu:

Photobucket

Koncert u kazalištu prolazi u savršenom redu, Bego je umiljat ko maca... evo, Zoki je svjedok.

Photobucket

Čak se ni Ivan i Koča nisu međusobno poubijali... bar ne previše.

Nakon koncerta.
Bego: "Ajmo Koča brzo prebaciti ove instrumente, pa ćemo prije početi pit."
Koča pomaže Begi nositi zvučnike niz stepenice. Obojica su se uspuhali.
Koča: "Za instrumente bi trebali kupiti magarca."
Bego: "Ali onoga teretnog, a ne putničkog."
Koča: "Šta? Mazgu?"
Bego: "Aha, znači transportni magarac se kaže mazga?"

Photobucket

Preserans od after-partyja je također prošao u redu... hm... do određene granice...

Svi okolo: "Bla, bla bla... super, krasno, izvrsno, ma divno... nova splitska jazz scena... okoš bokoš..."
Joško Grgin se brči: "Ova mala mi je osvojila ovu nagradu, ona druga je... bla bla..."
Bego: "Je, super si ti to izdresi... ženo kako se ono kaže za dresuru djece?"
Žena: "Odgoj."
Bego: "Aha. Da Joško, krasno si odgojio svoju djecu."

Ali ako mislite da su samo Bego i Joško Grgin odstupali od općenito prihvaćene koncepcije kako bi trebali izgledati ljudi na čijim plećima leži svekoliki teret hrvatske kulturne baštine, onda pogledajte slijedeće slike:

Photobucket

Eto gospodo moja, to vam je ta kultura! Umjetnici na fast-foodu i jeftinom alkoholu.
Pa nisu ni impresionisti po cijele noći u pariškim lokalima Boga molili, a opet im slike koštaju kišu Isusovu. Samo su trebali malo pričekati da umru.
I sad ti budi predsjednik vlade, ministar, manager, policajac, liječnik ili profesor, radnik na šalteru ili u pogonu, nezaposlen, alkoholičar ili narkoman, ili na bilo koji drugi način normalan hrvat... i to razumi!

Jasenka: "Ajmo Koča doma, ja sam krepana."
Koča: "A ja sam krepan, što znači da si ti umornija od mene za jedno slovo."

Koncert "Sus4" u Biogradu:

Photobucket

A bilo je jazza i u Biogradu: Tome, Tonči, Mladen i Bego.

Nakon svirke uvijek se priča o svirci. Strašno!
Tonči: "Bila nam je lijepa ona uzlazna harmonijska progresija, izvrsno si ono uradio s basom."
Bego: "Ti stvarno misliš da ja imam pojma šta sam odsvirao?"
Tonči: "Nije bitno šta si odsvirao dok god zvuči skladno. U jazzu su note samo skica."
Bego: "A ja ću sada piti vina. Mala! Ne pričaj tamo, radi nešto. Bego je žedan."
Tonči: "U klasičnoj glazbi imaš note i to je ono što jest."
Bego: "Znači, u klasici je to ono što jest, a u jazzu je ono što pit."

Žena vozi put Splita, a Bego i dalje vrti po glavi.
Bego: "Skladno! Lijepo! Šta to uopće znači?"
Žena: "Ako imaš ukusa, onda znaš."
Bego: "Imam ja ukusa, čak više i od Boga."
Žena: "Ajme, evo ga! Opet je počeo o Bogu."
Bego: "Kad netko odjene gore plavu majicu, a dolje zelene hlače, da li je to skladno?"
Žena: "Ne, to je neukusno."
Bego: "Dakle, kad Bog stavi gore plavo nebo, a dolje zelenu livadu, znači da je i to neukusno."

Blogerska okupljanja:

Bilo ih je više. Evo jedno koje se odžalo na Benama.

Photobucket

Manga objašnjava da širenje NATO-a, sad kad se raspao SSSR, služi samo ratu protiv vanzemaljaca, a Bego objašnjava Bojanu kako u vrijeme recesije plivati na suho.

Bego: "Ma ja Mangu ne razumijem. Pa šta onda ako smo, kako on kaže, ulaskom u NATO izdali hrvatske nacionalne interese? Koliko je nas hrvata? Ima nas manje nego čejena ili apača. Za pedeset ili sto godina nitko neće govoriti hrvatski, a neki će stanovnik Unije, neki unijanac, govoriti da je njegov pradjed bio hrvat, baš kao što neki amerikanac danas govori kako mu je pradjed bio indijanac."
Zulu: "Je, ali ajde reci to kome ovdje, krivo će te shvatit. Ovo je mala sredina."
Bego: "Mala sredina za veliku bolest."

Photobucket

Bego i Zulu podjebavaju, a Ely se ne želi slikati. Ipak, objavljujemo fotografiju ako tko poželi gatati.

Photobucket

Dok Bego i Zulu seru li ga seru, jadni Jure ne može doći do riječi.

Zulu: "Šta ti misliš o..."
Bego: "Zar ti ja nalikujem na nekoga tko misli?"
Zulu: "Pa i ne baš."
Bego: "Ja ne mislim. Danas nije pametno misliti."
Zulu: "Pametno razmišljaš."
Bego: "Ne vrijeđaj!"

Photobucket

Odjednom...

Bego: "Muke ti ježove! Gledaj!"
Zulu: "Šta je ovo, majke ti?
Bego: "Invazija vanzemaljaca!"
Zulu: "Nije, nego crtani film. Nekakve rugobe s krijestama... ili su to bradavice..."
Bego: "Zulu, ja se njih bojim!"
Zulu: "I ja. Živa psihodelija!"
Bego: "Jebate led da te jeba, pa nije ni čudo da su djeca retardirana i ubijaju se po ulici, kad ovo moraju gledati."
Zulu: "Tiše, čut će te!"
Bego: "Tko? Ministarstvo za obitelj i gubljenje vremena?"

Zulu: "Jesam li ja puka, ili su ono prije bili normalniji crtani filmovi?"
Bego: "Šta ja znam... bili su oni, kako su se ono zvali... oni neki Jurek i Bogurt?"
Zulu: "Ne, mislio si Lolek i Bolek, a pomiješao si burek i jogurt."
Bego: "Pa paše!"

Probe "Otprilike ovako" za nastup u Zagrebu:

Photobucket

Stipe poji Begu

Stipe: "Jesi li ti to malo smršavio?"
Bego: "Aha."
Stipe: "Biće si na djeti?"
Bego: "Ne. Jedem kao i prije."
Stipe: "Onda kako?"
Bego: "Shvatio sam da je bitan odnos inputa i outputa. Kad je input veći od outputa onda debljaš, a kad je output veći od inputa onda mršaviš. Jednako jedem kao i prije, ali više serem."

Photobucket

Koča i Patak

Bego: "Evala Patko, kako si?"
Patak: "Bogami, trebala bi mi generalna."
Bego: "Ma tko će to sad popravljat! Najbolje ti je umrijeti, pa se ponovo roditi zdrav."
Koča: "A, govoriš o reinkarnaciji. A kako znaš da ćeš se opet roditi kao čovjek?"
Bego: "A zar sam sad čovjek?"

Bego: "Stipe, daj nam pit da se psihofizički pripremimo za probu. Vidi šta nas je dočekalo, stari ljudi a moramo vježbati."
Stipe: "Pa šta?"
Bego: "Vježbanje, to je za djecu. Tko ne zna, neka ide u muzičku školu. Ili neka se ostavi."
Patak: "Ma samo ćemo malo dotjerati fraze."
Bego: "Ono mjesto gdje ja urlam? Nije aaarrrggghh, nego aaaarrgghhh?"
Patak: "E, to."
Bego: "Onda dobro."

Koncert "Parteta" u Quasimodu:

Photobucket

lijevo: Bego, Ivan i Duple na kiši; desno: vijeće mudraca - Petko i Bego

Partet donose instrumente po kiši i poljube vrata od Quasimoda.
Bego: "Koča, zovi Biloga. Trebao je biti ovdje u sedam. Pokisnut će oprema."
Koča: "Zvao sam ga prije pola sata i rekao je da stiže za pet minuta."
Ivan: "Eno Petko, recimo mu da je koncert otkazan."
Bego: "Super, možda ga strefi srce, pa će koncert stvarno biti otkazan."
Stiže Bili u osam: "Ajme, oprostite."
Bego: "Zašto? Točan si u sekund, ali po zimskom vremenu."

Bend se okupio oko stola.
Petko: "Bego, ajmo za drugi stol, ovdje se napravila gužva."
Petko i Bego odlaze za drugi stol.
Bego: "Evo nas, sad ćemo organizirati gerijatrijsku sekciju grupe Partet."
Dolazi Jasenka.
Bego: "Odlazi, ovo je gerijatrijska sekcija!"
Jasenka pokazuje na Ivana koji priča s nekom mlađom ekipom: "Jedan vam je utekao."
Petko: "On se osjeća mladim."
Bego: "Blago mu se. Ja se više ne osjećam."
Petko: "Ne osjećaš se mladim?"
Bego: "Ma ne osjećam se opće. Ni ruke, ni noge..."

Uskoro su se cijeli bend i još neki ljudi okupili oko stola gdje su sjedili Petko i Bego.
Bego: "Ma pogledaj! Mi smo se makli od gužve, a oni svi došli za nama!"
Petko: "Okupili su se oko staraca, došli su po zrnca mudrosti."
Bego: "Ko pleme oko vrača. E, kad bi oni znali... evo, ti si vrač u penziji, a ja sam brahmana. Reci ti meni, je li mi prodajemo maglu?"
Petko: "Uh, da maglu! A koji su popovi tek jebivjetri!"
Bego: "Jadan puk, nemaju oni pojma."
Petko: "A u sve vjeruju, jadni."
Bego: "Kažu im da je Bog jedan, a onda im opet kažu da mi imamo svoga Boga, a oni drugi nekoga drugoga Boga i to su po mome računu već dva Boga, što znači da su ovi ljudi ovdje mnogobošci."
Petko: "Znači, oni znaju da je Bog jedan, ali ne znaju kako je jedan."
Bego: "Ne znaju da On ima mnoga imena i da Ga boli kurac kako ćeš Ga zvati. I da su prema tome sve religije dobre."
Željko Milić: "Ja ne idem u crkvu, ali sam vjernik. Znam da ima neka sila..."
Bego: "Možeš Ga zvati i Neka Sila, iako je On prvenstveno osoba. I gravitacija je sila, pa je ne štujem."
Petko: "A ti vjeruješ u reinkarnaciju?"
Bego: "Naravno. Ako uzmemo kao postulat da je Bog pravedan, onda bi u slučaju da je život jedan, svi ljudi trebali imati jednake početne uvjete. Obzirom, da se neki rađaju bolesni, neki siromašni, a nekima je rođenjem sve dano, mislim da je to poslijedica našeg prijašnjeg djelovanja, a ne greška u Božjem karakteru."
Ivan: "Onda i koncepcija grijeha pada u vodu."
Bego: "Točno. Ne vjerujem u grijeh. Na primjer, seks je božanska djelatnost jer je Bog oplodio cijeli Univerzum. Znači, kad se jebemo odražavamo božanski karakter, ali istodobno shvaćamo i Njegovu veličinu, jer je On oplodio svemir odjednom, a mi moramo osobu po osobu. Tako gledajući, svaka djelatnost je obred, jer ti omogućuje da spoznaš Boga. Štuješ ga kroz djelovanje, jer shvaćaš da to nije tvoja moć, nego samo mali dio Njegove koji ti je još uz to i samo privremeno posuđen."
Ivan: "Ali, kad bi ljudi to shvatili, crkva ne bi mogla naplaćivati oprost. Pao bi joj kredibilitet."
Bego: "Ne samo jednoj. Svima. I takozvanim našima i takozvanim njihovima."
Petko: "Hehehe, pale bi im dionice na burzi."
Svi se zamisle, a Bego namiguje Petku: "Je gušt prodavat maglu, a?"

Petko zbraja i oduzima po glavi: "Čekaj sekund, ako nema grijeha, šta je onda vrag?"
Bego: "To je Bog kad se napije."

Photobucket

lijevo: Vlado je u kurcu skroz, a Jasenki je samo ruka; desno: večer je ipak imala hippy end

Bego: "Šta je Jase? I ti si čavle zabijala psom?"
Jasenka: "Nisaaaam!"
Vlado: "Šta je Jasenki?"
Bego: "Sportska ozlijeda. Slomila je ruku dok je kopala nos."
Jasenka: "Beeegoooooooo!!!!"

Jasenka: "Ma odakle si ono svirao onu pjesmu?"
Koča: "Iz de mola."
Jasenka: "Pa nije iz de mola!"
Koča: "Nije? Ajme, demolirao sam pjesmu!"

Zulu: "I Bojan je htio doći ali je dobio proljev, pa nije htio da ga zajebavaš i da to staviš na blog."
Bego: "Zašto? Pa zar ti misliš da bih napisao da Bojan ima proljev?"
Zulu: "Mislim."
Bego: "Stvarno ne znam odakle si stekao takav dojam."

Umjetnička druženja:

Ujutro, Bego juri nositi instrumente nakon sinoćnjeg koncerta. Zapuhan, a zvoni mu mobitel.
Bego: "Šta je?"
Mobitel: "Luka je, jesi za kavu?"
Bego: "Ovo ti se sad nisam javio, jer nisam doma."
Mobitel, tj. Luka: "Šta ima veze? Zovem te na mobitel."
Bego: "Dobro, onda nisam u Splitu."
Luka, tj. mobitel: "Kako, kad sam te sad vidio iz kafića kako prolaziš?"
Bego: "E, pa ako ti ni jedna moja isprika ne odgovara, sam smisli onu koja ti najviše paše."

Photobucket

Pegula i Bego

Bego napokon prenese sve instrumente i sjedne u prvi kafić, kad nailazi Pegula.
Bego: "Konobar, brzo mi donesi vina, trebaće mi!"
Pegula: "E, baš tebe tražim!"
Bego: "Blago mi se."
Pegula: "Napisao sam jednu pjesmu, pa želim da uglazbiš. Nije hitno, ali hoću da to napraviš baš ti."
Bego: "Ajde, da čujem."
Pegula: "Zove se Idila. Pazi ovako: ide patka... ne valja, daj kemijsku da ispravim... evo: ide patak preko Save, zagrebačke o moje drage plave divne dame crne, što nagone jelene i srne."
Bego: "Krasno!"
Pegula: "Ovaj zadnji dio, pazi, možeš tu staviti parlando pa da bude opera, ali obzirom da je rima, onda možda bolje opereta. A može i hard rock."
Bego: "Dobro."
Pegula: "Kad završiš, postavit ćemo to na scenu. Kako se ti ono zoveš?"
Bego: "Nenad Bego."
Pegula švrlja po papiru: "O Ne Nad Be-go... kad okreneš ovako... onda ovo ovdje..."
Bego: "A šta to sad radiš?"
Pegula: "Tvoj pseudonim. Ti si Ala-Bel da Beg, veliki mirnodopski ratni vezir. Tako ćeš se zvati u mom djelu. I ja imam pseudonim."
Bego: "Kako? Kabir Bedi Sandokan?"
Pegula: "Nije. Ali ne mogu ti ga reći, moj je tajan."
Bego: "Super, neću ga morati pamtiti."
Pegula: "Dobro, a sad idem osnovati kazalište, žao mi je što ne mogu duže ostati, ali imam posla."
Bego: "Nešto kao Exit, ili ono Kazalište na Pešćenici... kako mu je ono kratica... Kanape... Knajp?"
Pegula: "Ma kakav Kanape! Glup si! Kazalište Zebran. To ti je mužjak od zebre. Moj će udio biti četrdeset posto, samo da upadnem u neku lovu."
Bego: "A, tako."
Pegula: "I samo polako ne moraš žuriti. Ako ja umrem, ti nastavi."
Bego: "A zašto bi ti umro?"
Pegula: "Tako, šta ja znam. Neki ljudi umru."
Bego: "Moj ti je prijateljski savjet da, ako je ikako moguće, ne umreš."
Pegula: "Tako i ja nekako mislim. Pokušat ću. Sad idem. Bog!"
Bego: "Bog!"

Konobar gleda za Pegulom: "Ovaj je stvarno lipo puka!"
Bego: "Ma šta ti znaš! Čovjek je umjetnik, a ti si konobar... uh, daj ulij malo vina, stvarno mi treba."
Konobar: "Suzi ti oko."
Bego: "Ma nije ništa, to je od dima."

(nastavit će se)

- 14.04.2009. - Objede doznači! (14) - Print! - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.