RECESIJA Sviraju Jasenka, Koča i Bego u Luxora. Ali prije svirke, Bego ulijeće u kuću svojih cyber-roditelja. Bego: "Tata, ubodi mi parsto kuna!" Otac: "Pa dobro, koliko je tebi godina? Samo šta nisi umro od starosti, a još u mene pitaš lovu!" Bego: "A jebiga! Imam u petak koncert u kazalištu i moram pozvat neke ljude, a daju nam samo dvije karte gratis, pa moram kupit. A recesija je, pa su udrili po školstvu, zdravstvu i nama kulturi. Šuker se ne zna odlučit, prije mjesec dana kaže da nismo banana država, sad da banana ima i još se ne sjeća da je rekao da nema. A ja se sjećam da prije nije bilo banana, a ni kave ni ulja, ali je bilo novaca i kulture. A sad banane, svuda same banane, a nigdje ni novaca ni kulture. A uskoro ni školstva ni zdravstva. A znaš šta ja mislim? Prije nije bilo tih banana za kupit, pa smo imali novaca jer ih nismo imali na šta potrošit." Otac: "Ajde, evo ti, samo prestani govorit." Bego: "E, jesi mecena!" SVIRKA U "LVXORU" Bego, Koča i Jasenka... Bego: "Koča, zašto mi ti probijaš uši, a Jase se jedva čuje?" Koča se okreće prema mikseru: "Ne znam, jednako smo pojačani. Možda zbog razlike u vokalnoj tehnici." Jasenka: "Da, to je ta razlika u vokalnoj tehnici. Ja pjevam, a on se dere." Koča: "Čitao sam o tim paralelnim svemirima kojih je beskonačno. To mi je super teorija, daje mi neki osjećaj besmrtnosti. Jer, ako mi se nešto ovdje i dogodi, u nekom paralelnom svemiru to mi se nije dogodilo." Bego: "Evo, sad ću pokrenuti paralelni svemir!" (ugura prst u nos) "Ovo je sad svemir različit od onoga u kojem ja u ovom trenutku nisam ugurao prst u nos. Dakle, za sve dobro što ti se dogodi od sada moraš biti zahvalan meni." Koča: "Ne, za sve dobro treba biti zahvalan meni, a za sva sranja si ti odgovoran. Evo recimo da ja sad..." Bego: "Recimo da sad ja, recimo da sad ja... ma to su samo teoretske gluposti, evo sad ću ti demonstrirati. To sa sranjem za koje sam ja odgovoran. Recimo da ja sad prdnem..." (Bego prdne) "Sigurno postoji svemir u kojem sam ja sad prdnuo i usrao se u gaće. Isto tako postoji i svemir u kojem smo obojica u istom trenutku prdnuli i usrali se. Znači da isto tako mora postojati svemir u kojem su se u ovom trenutku svi hrvati simultano usrali..." Koča: "Aha. To je ovaj svemir." Koča: "Ma mi jesmo besmrtni, uvijek postoji slijedeći trenutak. Stvar je samo u disanju." Bego: "Znam, pranayama i ta sranja. Ali kome se danas živi? Kvalitet života je takav da ljudi radosno umru." Koča: "Nema nikakvog razloga da čovjek umre, uvijek se možeš odlučiti da udahneš još jedanput. I onda još jedan dah, pa još jedan dah... samo šta u nekom trenutku zaboraviš udahnuti još jedamput i onda umreš. Ljudi u stvari umiru zbog skleroze." Bego: "Znam, to je pranayama, samo ti se tu radi o uspostavljanju unutarnje cirkulacije zraka. Zato yogiji dugo žive, ne uzimaju zrak iz atmosfere. Samo se to dugo vježba, pa sam ja izmislio uređaj za automatsku unutarnju cirkulaciju." Koča: "Kakav uređaj?" Bego: "Uzmeš crijevo za vodu. Jedan kraj uguraš u guzicu, a drugi staviš u usta. I onda ovdje prdiš, a s ove druge strane dišeš." Jasenka: "BEGOOOOO!!!" Bego: "A?" Recesija! Ne tako davno pisoari su izgledali ovako. A danas... evo ovako! Bego: "Meni taj rebalans smrdi!" Koča: "Zašto?" Bego: "Zato što su smanjena sredstva za osvježenje zraka u WC-u." PROBE U BEGINOM STUDIJU Ivan i Petko... Jasenka: "Ivane, kako se kod Mozarta svira triler?" Bego: "Mogu ti pokazati kako se jede Mozart kugla." Jasenka: "Ne, stvarno. Od gornjeg ili donjeg tona?" Ivan: "Danas se svira od gornjeg tona, iako to ne znači da se tako oduvijek sviralo, niti da je Mozart tako svirao." Bego: "Ma vidi čime se oni bave! Idi pa kupi CD iz 18. stoljeća i poslušaj." Ivan: "Petko, zašto usporavaš?" Petko: "Oćemo li pauzu? Ja sam šećeraš, moram nešto pojest. Pao mi je šećer, ne mogu više svirat." Bego: "Meni je pao nikotin u krvi. Ne mogu ni ja." Ivan: "Kako ćemo odraditi koncert, kad vi ni probu ne možete odsvirati?" Bego: "Petku je lako, on kraj bubnja može staviti švedski stol. A šta ću ja? Neće mi dati da stavim pepeljaru, tamo se ne puši. Jebiga, kultura je već popušila." PROBE U KAZALIŠTU Čubi i Bego u kafiću, pa onda probe u kazalištu... Bego je došao ranije na probu, pa je odlučio popiti čašicu bevande. U kafić ulazi Čubi. Čubi: "Jebateled, pa di si Lešu? Nisam te vidio pet godina!" Bego: "Jebatebeled, niko me više ne zove Leš." Čubi: "Biće su svi koji su te zvali Leš već pomrli." Bego: "Je, mene su zvali Leš, a dostigli su to stanje prije mene." Čubi zove konobara: "Gorane, daj nam popit. I sretan ti imendan." Konobar: "Ne zovem se Goran, nego Ivan." Čubi: "A zašto te ja onda zovem Goran?" Konobar: "Eto, neki me zovu Goran." Bego: "Onda ti sretan nadimakdan." Čubi: "Ma to je sve normalno. Netko je Šimun, a zovu ga Marko, što je skroz logično jer se Zoran rimuje sa Frane." Bego: "Što ne znači da mu je to krsno ime. On na primjer može biti kršten kao Mirko, a odgojen kao Eduard, dok ga prijatelji zovu Predrag..." Čubi: "Svaki uspješan čovjek mora imati više imena, npr. Nenad Bego Leš, Davor Mihanović Čubi..." Bego: "Josip Broz Tito, Vesna pusić Baja..." Čubi: "Jadranka Kosor Stari, Ljubo Ćesić Buha. K tome i Rojs." Bego: "Ili Rols?" Čubi: "Rols-Rojs, isto ti je to. Znaš koje mi je ime dobro?" Bego: "Koje?" Čubi: "Mišo Mate Kovač-Borozan. Tako mi moćno zvuči!" Bego: "Mišo Mate Kovač-Borozan Španac. A, šta kažeš?" Čubi: "Uh, blago mu se!" Bego: "Kome?" Čubi: "Pa valjda tom nekom čovjeku." NAKON PROBE, U "PLAVCA" Jasenka: "Danas konačno u školi nismo govorili o rebalansu i smanjenju plaća, nego o struci." Višnja: "A o čemu?" Jasenka: "Kako se svira triler kod Mozarta." Bego: "Opet? Ja sam u kinu gledao jedan triler... kad sam ono u kinu gledao triler?" Jasenka: "I ja tvrdim da se svira od gornjeg, a kolegica od donjeg tona." Bego: "Pa jesi li se pozvala na Ivana Božičevića? On je nekakav autoritet tu." Jasenka: "Je, ali kolegica kaže da je on završio akademiju u Beogradu i da se to kod nas tako ne svira." Bego: "Aha, kolegica je u pravu. Mi hrvati namjerno sviramo obrnuto nego oni tamo. Šta oni znaju kako se svira Mozart. Mi od stoljeća sedmog sviramo Mozartov triler od donjeg tona!" Višnja: "Kako od stoljeća sedmog, kad je Mozart osamnaesto stoljeće?" Bego: "Tako je, mi hrvati sviramo taj triler bolje i od Mozarta i to prije nego ga je on i izmislio! Evo, idi na selo, u Muć, Šuicu, Hrvace ili Šestanovac i pitaj bilo kojeg seljaka kako se svira Mozartov triler, pa ćeš vidit! Šta taj Mozart zna šta je triler!" Koča: "Uf, šta sam ogladnio!" Višnja i Jasenka: "Ma pogledaj, sve nam je pojeo!" Koča: "Još sam gladan. Imam kući ručak od prije dva dana, sad ću i to satrat." Bego: "A hoće li na tom ručku biti plijesni?" Koča: "Eh, kad bi barem bilo plijesni, bilo bi ga više!" NAVEČER Nakon svega, ulijeće Bego u kuću gladan. Bego: "Ženo, koga danas žderemo?" Žena: "Danas si kanibal." Bego: "Ma stvarno?" Žena: "Jesti ćeš prasca." Bego: "Nije li to opasno jesti svoju vrstu? Znaš ono kad su krave jele krave? Onda su od uljuđenih i unormaljenih krava postale uabnormaljene. Načisto su popizdždjele... Hej! Vidi ženo, otkrio sam još jedno odstupanje od pravila u hrvatskom jeziku: u riječi popizdždjele se dž ne čita kao tvrdo đ, nego baš kao d i ž, znači odvojeno. Nije p-o-p-i-z-dž-d-j-e-l-e, nego p-o-p-i-z-d-ž-d-j-e-l-e. koje bogatstvo jezika. Ma da bogatstvo? Počuj samo te riječi, puna su ih usta: boga-t-s-t-vo, kralje-v-s-t-vo, popi-z-d-ž-d-jeti... ili zbirna imenica od ptić, ptićčad, najprije meko, pa tvrdo č... pa popizdždjele, popi-z-d-ž-d-jele..." Žena: "Ma ti si skroz popizdzdio. Popi-z-d-z-d-z-d-io!" Bego: "A je li svinja friška ili odmrzđena?" Žena: "Idi se okupati, sutra ti je koncert! I nemoj opet poplaviti kupatilo!" Bego: "To je tušatilo. Ima tuš." Žena: "Svejedno. I dobro se operi. Nemoj samo uletit i izletit." Bego: "Nje-nje-nje, dobro se operi, nemoj poplaviti kupaonicu... imaš li još neku želju? Pa kako da to izvedem, ta se dva zahtjeva međusobno poništavaju!" Žena: "Hajde, prekini diskusiju i gibaj! I detaljno se ofregaj." Bego: "Nemaš brige. Sve ću ja, i pretpranje i pranje i centrifugiranje." Nakon pola sata Bego urla iz kupatila: "Ženo, dodaj mi ručnik... bolje, dodaj brdo ručnika!" Žena ulazi, a unutra sve poplavljeno: "Isuse, šta si ovo napravio!" Bego: "Hm, malo sam upatkao kupatilo." Žena: "Malo si... šta?" Bego: "Upatkao ili zapatkao. Patkanje je... kako da kažem... kad od banje napraviš nešto nalik poprištu razdraganog igranja čopora neobuzdanih pataka." Žena: "Isuse bože, sve si zasrao!" Bego: "Ne draga, zasrati je slično što i zapatkati, ali kad to uradiš s govnima, a ne s vodom." Žena: "Pa kako si ovo uspio napraviti?" Bego: "Sve je bilo dobro kod pretpranja i pranja, ali dok sam se centrifugirao..." U pola noći žena budi Begu. Žena: "Šta ovo smrdi?" Bego: "Spavaj draga, sve je u redu. Okupao sam se." Žena: "Ma kako je sve u redu? Smrdi grozno!" Bego: "Šta? Šnjof, šnjof... a to, nije to ništa. Bila je zima, pa sam se malo udebljao." Žena: "E, pa šta?" Bego: "I onda koža nije mogla to pratiti. I sad mi je malo kratka koža." Žena: "Molim?" Bego: "E, šta ti nije jasno? Kratka mi je koža i, kad idem spavati, zaklopim oči i otvori mi se šupak." (nastavit će se) |
OŠLA ZIMA, EVEGA LITO IS'SAMI! Odjednom zatoplilo. Radnici i seljaci izmilili na sunce, ali neprikladno odjeveni i svi će se oznojiti, negdje skinuti i prehladiti, zna Bego, hehe, i on se tako zajeba! Peškarija prazna, ali je pazar pun. Bego odmah razrađuje taktički plan. Bego: "Ženo, koga ćemo danas pojesti?" Prijateljica: "Hihihi, da koga!" Bego: "Nemoj mi tu dramatizirati, živo se živim hrani. A ako je živo, nije što nego tko." Žena: "Hm, mislila sam napraviti riblju juhu, ali smo zakasnili, ribarnica je zatvorena." Bego: "Ajde vas dvije uzmite u mesnici mrtvu pticu, recimo kokoš, a ja ću nakupovati ovoga raslinja i korova za salatu. Pa se nađemo na kavi." Prijateljica: "Hihihi, da kavi!" Bego: "Ajde bogati, to se tako kaže. I da znaš, tebi za dišpet baš ću popit kavu, makar me ubilo!" Štekat na Pjaci. Kao i svi ostali štekati u gradu, krcat. Radi li u ovom gradu itko išta? I gdje će Bego kavu popit? Bego preskače stolove: "Eno mjesto, oni tamo odlaze! Drž, hvataj stolice!" Žena: "Ma pogledaj ga! Stalno žuga, boli ga ovo boli ga ono, a sad skače ko pantera." Bego: "E, kad je za pit!" Žena: "A ne bi kad je za pomoći po kući?" Bego: "Kvalitet čovjekova kraktera se očituje u pravilno postavljenim prioritetima." Unošenje nepoznatih tvari u organizam može biti kobno, ali Bego je hrabar i naručuje kavu. Za manje od minute za stolom je bilo još pet-šest poznanika. Dolazi konobar. Konobar: "Izvolite?" I onda krene splitski đir: jedan bi kavu s manje mlijeka, drugi s više mlijeka, treći bez mlijeka, ovaj bi s hladnim, onaj bi s toplim mlijekom, ponetko bi i sa šlagom ali ako je od Leda, jedni hoće u veliku, drugi u malu šalicu... konobar žmiri, kao smeta mu sunce. U stvari je prepristojan, pa koluta očima u sebi. Bego: "Zašto nitko ne naruči kozje ili sojino mlijeko?" Žena: "Možda zato što si ti jednom naručio ptičje mlijeko, pa ti je pljunulo u kavu." Konobar: "Je li to sve?" Bego: "Čekaj, nismo gotovi! Kakav šećer imaš?" Konobar: "Bijeli i smeđi." Bego: "Je li smeđi od šećerne repe ili trske?" Konobar već koluta očima na glas, tj. bez spuštanja kapaka: "E, ne znam." Bego: "Onda mi donesi Natreen." Konobar konačno odlazi. Prijateljica: "Kako on sve ovo zapamti?" Bego: "Ma vraga on zapamti, to je samo ritual naručivanja. Donijet će šta donese, pa se vi jebite." Konobar se vraća... donio je točno kako je naručeno. Kakav profesionalac! Bego se osvrće da vidi ima li na štekatu kineza, zanima ga kako će konobar s njima izići na kraj. Tu je večer u Luxora s Partetom opet svirao i Kemija. Stalno je nešto drkao oko saksofona i mijenjao trske. Kemija: "Kvragu, nisam zadovoljan." Bego: "Šta je sad?" Kemija: "Pogledaj, ovo je nikad upotrebljena trska, ali stoji mi doma dvije godine. A trske su kao autmobilske gume. Mogu biti nove, ali ako ih držiš dvije godine u podrumu, više ne valjaju. Kad ih ne koristiš, onda su za kurac. Jesi li shvatio?" Bego: "Mislim da jesam. Znači, guma je kao i žena. Ako je držiš u podrumu... ne, nije tako nego obrnuto. Znači ovako: guma, ako je ne koristiš, onda ti je za kurac, dok žena naprotiv, ako je koristiš onda ti je za kurac, a ako je ne koristiš onda ti nije ni za kurac." Kemija: "Ajde ti u kurac!" Bego se zgrozi: "Jebate, šta si ti danas vulgaran!" - Slijedeće jutro je nedjelja, pa Bego i žena opet izlaze u šetnju i opet nalijeću na ekipu. Lijevo je Koča s kapom da ga sunce ne opizdi u glavu, a desno je Jasenka bez kape, ali se snašla. Žena, Jasenka i njihove prijateljice razgovaraju o poslu. Bego i Koča se okreću ozbiljnim temama. Bego: "Šta ćeš danas kuhat?" Prijateljica: "Ma zamisli, ja joj govorim: ulica A. G. Matoša, a ona zapisuje: ulica Age Matoša..." Jasenka: "A ja na posao došla s Mp3 playerom oko vrata, a ova mi govori: a to je ono mekneš beteriju pa nosaš." Bego se okreće Koči: "Ajmo vježbat govorit vlaški." Koča: "Ne da mi se." Bego: "Zašto? Čovjek vrijedi koliko jezika govori." Navečer se Bego sprema u Leonarda. Bego: "Idem se naći s blogerima." Žena: "Ajde, pametno." Bego: "Pametno? A da ti nemaš malo prevelika očekivanja od mene? Evo, sad imam tremu." Žena: "O čemu ćete danas razglabati?" Bego: "Jebe me se. Oni o čemu hoće, a ja ću vježbat vlaški." Zvoni mobitel, zove Zulu. Bego: "Jesli uspl'tu?" Zulu: "Dašta!" Bego: "Oš me it't do Lijunarda?" Zulu: "Abamt'kr'issovu, neg' daštaću!" Bego se okreće ženi: "Evo što ti je pametan i kulturan čovjek. Sve zna!" Pametni i kulturni ljudi u Leonarda: Zulu, Bojan, Bego, Borgman i Jure. Bego: "Štaš pop't?" Zulu: "Ki iti." Bego: "A nu, ned'jeti, itiš vina?" Zulu: "Gramatika ti je dobra, ali još moraš poraditi na dikciji." Bego: "Ako nemam dikciju, onda imam kontradikciju." Borgman: "Koji je vrag vama danas?" Bego: "Radimo, učimo i vježbamo. Stječemo znanja i vještine." Borgman: "Ti ćeš nešto naučit? Nema ti u glavi dovoljno RAM-a, ni hard disk ti nije u najboljem stanju." Zulu: "Ima onu žicu šta mu drži uši." Borgman: "Hehe, bolje reci: ima u glavi šipku, hehehe!" Bego: "Neka moje šipke! U njoj pohranjujem podatke na kvantnoj razini, no još nemam tehnologiju kojom bi ih očitao. Tako mogu pohraniti praktično neograničene količine podataka i svi su oni tu zauvijek sigurni i bez ikakve greške nepovratno izgubljeni." Zulu: "Dakle, ponovimo. Riječi s dva ista suglasnika?" Bego: "Tof'fe, slan'na, bez'ze..." Zulu: "Bez samoglasnika?" Bego: "Sprč't." Zulu: "Izvrsno. Štaš pop't?" Bego: "A kako se na engleskom kaže: šta ćeš popit?" Zulu: "What a pitty." Zulu govori o tome kako se šokirao jer je jedan veliki umjetnik vikao i vrijeđao nekoga na javnome mjestu. Ely: "Nevjerovatno, čovjek bi očekivao da tako veliki pjesnik ima određenu kulturu." Bego: "Da, ali kad ti Bog da neki dar, onda te s druge strane jednako tako zakine." Zulu: "Tako se očuva ravnoteža." Bego uzdahne: "Bože moj dragi, da mi je znati dgje sam ja to toliko nadaren kad sam ovako retardiran u svemu ostalome!" Ely: "E, ovo mi je žao što nisam snimila!" Ulazi Jure i sjeda za stol. Sada kreće prava debata! Jure: "Ej Bego, kako si?" Bego: "Primjereno trenutku." Jure: "Što je to trenutak?" Borgman: "Neodređeno kratka jedinica vremena." Jure: "Ali što je ovaj trenutak? Što je to sadašnjost?" Borgman: "Vrijeme između prošlosti i budućnosti." Jure: "Da, ali od čega se sastoji sadašnji trenutak? Koliko on traje?" Zulu: "Možda je to kvant vremena u kojem prošlost prelazi u budućnost?" Bojan: "Ne, ne postoji kvant vremena, kvant je najmanja količina energije koja se može emitirati određenom frekvencijom." Borgman: "Vrijeme je subjektivan pojam. Iako se objektivno kreće uvijek istom brzinom, subjektivno to ovisi o osjećaju ugode i neugode. Kada ti je dobro, onda brže prolazi." Bego: "Da, kada moraš na poslu raditi, objektivni minut subjektivno traje kao sat vremena." Zulu: "A kad se ljubiš sa curom, onda objektivni sat vremena subjektivno traje kao minut." Bego: "A kada je jebeš, onda to i objektivno i subjektivno traje minut." Borgman: "Hahaha, to je kad ti jebeš!" Zulu: "Sve ovisi koliko si pijan." Jure: "Nisam zadovoljan odgovorom." Bego: "Možemo li reći da sadašnji trenutak traje onoliko koliko ti treba da shvatiš šta se oko tebe sada događa?" Borgman se smije: "Onda tebi sadašnji trenutak traje bar tri dana." Bego: "To je još i dobro. Neki cijeli život provedu u sadašnjem trenutku. Kurca njima nije jasno!" Jure: "Znači sve je stvar promatranja." Bego: "Pa zašto ja stalno govorim da ništa ne postoji? Svemir ne postoji bez promatrača. Nema objekta bez subjekta, tj. mene, a to znači da je subjekt u kurcu!" Bojan: "Znači da ova boca ne bi postojala da je ja ne vidim." Bego: "Koja boca?" Bojan: "Ova boca vina ovdje." Bego: "To je tebi boca? To je bočica." Zulu: "Eto razlike u viđenju!" Bego: "Ako išta znam pouzdano, onda je to da mi različito vidimo svemir. Šta ja znam kako ga on vidi? Na primjer, daltonista ne vidi jednako boje kao mi. Ja ovu boju vidim kao zelenu jer sam to naučio u školi. Kad bi Bojan ušao u moju glavu, možda bi to njemu bila žuta. Ali i on tu boju zove zelena jer su ga tako naučili." Zulu: "Znači da je boja stvar percepcije, i da kad je nitko ne gleda, onda i nije boja." Bojan: "Hoćeš reći da je ova boca postojala kad ju je proizvođač napravio, pa onda nije postojala i sad opet postoji kad je Bego pije?" Zulu: "Sad već ulazimo u pitanje promatranja suštine objekta. Proizvođač vidi svrhu ove boce u njenom punjenju, a Bego u njenom pražnjenju." Zulu: "Ima smisla, fizičari dolaze do sličnih zaključaka. I elektron se drugačije ponaša kada ga se promatra, a drugačije kada ga se ne promatra. U prvom slučaju se ponaša kao čestica, a u drugom kao val." Bego: "Znaš šta? Fizika mi ide na ruku. Ako Zemlja i postoji bez promatrača, sad će ekipa u CREN-u napraviti crnu rupu, pa će za pet minuta prestati postojati i Zemlja i promatrači. I boca." Borgman: "Trebat će vremena dok kvantna crna rupa posiše toliku masu. Bar pet tisuća godina." Bego: "E, sad mi je lakše. Do tada ću biti mrtav, pa me baš briga." Borgman se nervira: "Ali koja je svrha? Uništiti planet koji postoji milijunima godina u samo pet minuta ili samo pet tisuća godina, ista je stvar!" Bego: "Gledaj to sa svijetlije strane. Možda iskopaju monopol. Ili onaj neki bozon. Možda me dotakne pa se pretvorim u onu Bo Dernek, onda ću moći sam sebe drpati za sise po cijeli dan." Zulu: "Bo Derek ti je već stara." Borgman: "A možda se pretvoriš u vazu sa cvijećem." Bego: "Joj, ne valja! Lijevat će u mene vodu." Jure: "Možeš li mi pojasniti jedan pojam. Šta je to ego trip?" Bego: "Mogu ti samo polovično odgovoriti na to pitanje. Naime, o egu znam sve, a o tripovima ne znam ništa." Borgman: "Ljudi, upravo je povijesni trenutak prošao nezasluženo nezapaženo." Svi: "Koji?" Borgman: "Bego je rekao: ne znam!" Bego se vraća kući. Žena: "Kako je bilo?" Bego: "Super, štošta smo zaključili i svašta naučili." Žena: "A šta to?" Bego: "Ništa." Žena: "Kako?" Bego: "Shvatili smo sve o svemiru, a svemir ne postoji. Dakle, shvatili smo sve o ničemu, znači ništa." (nastavit će se) |
PREHLADA Nakon kiša i ostalih govana što su se napadali s neba, odjednom uleti lijep i sunčan dan. Žena i Bego šetaju. Bego: "Jebate, skuhao sam se!" Žena: "Ovo je ludo vrijeme, opet će ljeto uletjeti bez najave." Bego: "Aha. Jedan dan ću izaći u kaputu, a dočekat će me plus četrdeset. A onda ću za par mjeseci izaći u kratke rukave i po meni će pasti snijeg. Onda ću se za Božić brčkat u moru, a za Novu godinu oblačit skafander da bi mogao svirat. Već desetak godina je tako. I ljeto i zima ulete bez najave. I onda se čudim šta sam stalno prehlađen!" Žena: "Poremetili smo klimu." Bego: "Nije klima poremećena. Ako je svake godine isto, onda znači da je to redovno stanje. Poremećena bi bila kad bi jedne godine bila normalna. Ups... pričekaj me časkom!" Bego utrči u prvi kafić i nema ga pola sata. Konačno izlazi ozarena lica. Žena: "Krasno! Izišli smo u zajedno šetnju i onda me ostaviš da stojim sama na ulici." Bego: "Kad ti ljeto ili zima ulete bez najave, pošalješ li k vragu one iz hidrometeorološkog zavoda?" Žena: "Ne. Oni nisu za to krivi." Bego: "A zašto onda pizdiš na mene kad mi govno uleti bez najave? Pardon, izleti." Bego dolazi u Luxora svirat, a tamo već čeka Kemija. Bego sjeda za stol: "Ej, Kemija. Sviraš večeras?" Kemija: "Aha. Jase ne može, pa sam je došao mijenjat." Bego: "Super... aaa... aaaaaa... aaaaaaaapćihaaaa!!!" Kemija: "Jebi se! Cijelog si me poprskao s tim virusima!" Bego: "A u kurac! Ovo je sve kriva žena što me izvodi u šetnju. Pa jebate, nisam pas, znam se ja posrat i kod kuće. Aaa... aaaaaa....." Kemija odmiče kavu sa stola: "Ne kašlji mi u kavu!" Bego: "A gdje da kašljem? U sebe?" Dolazi Koča: "Ej, ekipa!" Kemija: "A šta ćemo svirat?" Bego: "Jebe te se. Samo ti puši u tu gurlu i biće sve u redu." Koča stavlja umjetne nokte na prste, Kemija trsku u saksofon, gumu na zube... Bego: "Alo klingonci, kiborzi, poluljudi... možete li vi svirati bez tih seksualnih pomagala?" Koča: "Lako je tebi kad sviraš taj primitivni instrument." Bego: "Ja sviram prstima. Meso je kvalitetnije i čvršće od čelika." Kemija: "A je!" Bego: "Je, je. Čovjek je od krvi i mesa, a sa dvadeset godina je mlad čovjek. A auto je od čelika i sa dvadeset godina je star auto." Kemija: "A znaš li ti uopće koliko ova trska košta?" Bego: "U Africi ništa. Odeš dole i naparaš je mukte koliko hoćeš." Kemija: "Je, ali vidi koja je to fina izrada." Bego: "Onda ponesi i Kočinu turpiju za nokte." U pol pjesme zvoni mobitel. Bego opsuje i prebaci ga na vibraciju. Bego: "Eto te! Nisi više telefon, nego vibrafon." Nakon svirke Bego gleda na mobitel tko ga je zvao. Toni iz "Kostura". Zove on njega. Bego: "Šta je?" Toni: "Alo, oćemo li sutra šta radit?" Bego: "Ajme, nisam ti za u studio, imam curozu." Toni: "Cirozu jetre?" Bego: "Ne nego curozu uha. Curi mi nešto iz njega, sjebao sam već tri kutije štapića za uši." Toni: "Nije to ništa opasno, to ti curi višak mozga. Biće si prepametan." Bego: "Možda mi je pukao bubnjić, pa mi zato curi mozak?" Toni: "Možda." Bego: "Onda su mi pukli bubnjići i u nosu. I na nos mi curi mozak." Toni: "U nosu nema bubnjića." Bego: "Kako znaš?" Toni: "Zato šta ne čuješ na nos." Bego: "A možda bubnjići u nosu služe za njuh." Toni: "Sereš! Valjda ja bolje znam, punac mi je liječnik." Bego: "A ja ti kažem da tih bubnjića ima posvuda. Bubnjići su opća pojava. Ako se dobro sjećam, moja prva cura ga je imala i na pizdi." Toni: "Jebateled, i moja!" Bego: "Eto." (nastavit će se) |
Jutro. Jugo. Recesija. Siromaštvo duhovno i materijalno. Opća depresija. K tome i korizma. Pravo je čudo da ljudi ne vrše masovna samoubojstva. Možda nemaju više snage? Ništa se ne događa, nigdje prave priče. Ima li života prije smrti? Bego baulja po kući. Šta je ono žena rekla da napravi? Aha, rekla je da potopi zelenu leću. Gdje li je jebena leća? A, evo je, polubiži, to je valjda to. A koliko? Pola kesice... hm, izgleda malo, daj još... kvragu, sad je u kesici ostalo malo. Ma istresi sve, ko ga jebe! Sad voda. Dobro je, a sad na kompjuter. Šta bi dobri Bego mogao biti danas? Klingonac? Može, ide Bego istrijebiti sve ljude iz svemira. Nježnu idilu žestoke svemirske bitke prekida ovozemaljski zvuk telefona. Zove žena s posla. Bego: "A?" Žena: "Jesi li potopio leću?" Bego: "Jesam." Brod klase K'Vort sije pustoš među ljudima. Prokleti sisavci, mekušci, birokrate bez ratničke časti. Heghlu'meH QaQ jajvam, danas je dobar dan za umiranje! Žena zna znanje: "Provjeri!" Bego se nevoljko diže od kompjutera i dovuče do kuhinje, a tamo... Hab SoSlI' Quch! (majka ti ima ravno čelo!)... leća popila svu vodu, nabubrila i podigla poklopac... bit će je brate i za juhu i za glavno jelo, a i za salatu. Ali šta s ostatkom? Možda desert? Žena tumači tišinu preko telefona kako to žene obično tumače, opet je napravio neko sranje. To se u stručnoj literaturi zove ženska intuicija. Žena: "Halo? Šta se tamo događa?" Bego: "Čuj, hm ovaj... voliš li puding od leće?" Žena: "Molim?" Bego: "Dobro, dobro... a sladoled od leće?" S kompjutera se čuju sirene upozorenja. Leća je spasila ljudski rod. A Bego je taj dan odveo ženu na pizzu. Ni rad u studiju s grupom "Kosturi" nije donio ni trunke bezgranične euforije i fanatizma, toliko potrebnih u ovim sivim recesijskim danima. Bego, Toni i Nike u studiju pretaču iz šupljeg u prazno. Svemu naravno kumuje alkohol. Nike: "Šta kažeš na ovaj uradak?" Bego: "Dobar je. Mogli bi ga nazvati Zbirka najljepših hrvatskih psovki." Nike: "Ajde, nemoj tako, ima i drugih riječi između psovki." Toni: "Ima bogohuljenja." Bego: "Nikad vi nećete dostići Mišu Kovača." Nike: "Kako misliš?" Bego: "Najbogohulnija pjesma je: samo nas nebo rastavit može i ništa više. A svi znamo da nema ništa više od neba. Da bi pjesma bila skladu s duhovnošću, riječi bi trebale biti: samo nas nebo rastavit može i ništa niže." Nike: "Jebateled, koja devijantna pjesma, a na prvi pogled je tako bezazlena." Bego: "Kažem ti ja, za korizmu je najbolje ništa ne pjevati, nikad ne znaš odakle vrag vreba!" A za vrijeme pauze snimanja, u kafiću se Bego nalazi s Filom i Joškom Grginom. Neuki ugostitelj preko zvučnika pušta Mišu, oprosti mu Bože, ne zna što radi! Tri mudraca malo jača: File, Joško i Bego. I opet svemu kumuje alkohol. Bego: "Nebu puštam bijelu pticuuuu... prrrrrrrrrr!" Joško: "Šta radiš?" Bego: "Pa puštam bijelu pticu. Goluba." Joško: "Zazvučalo je kao da si pustio smeđu pticu. A tako i miriše." File: "Pa si je nama našao puštati?" Bego: "Nisam vama, nego nebu... ups, oprosti mi Bože!" Zvučnik: "Čuvaj onog tko naglas se kune..." File: "Čuvaj onog tko naglas se euri. Ko jebe kune!" Bego: "Dodaj mi novine." Joško: "Šta je? Formiraš mišljenje?" Bego: "Da. Ali najprije ću pogledati horoskop da znam kako se danas osjećam." Bego škilji izdaleka u novine: "A ukurac, ništa ne vidim." Joško: "Moraš nabavit očale ili produžit ruku." Bego: "Ne znam šta mi je jeftinije... ma pogledaj ovu crnu kroniku! U svakom članku piše da je uz svo ostalo sranje svemu kumovao i alkohol. Pripremaju li nas to da nam nakon cigareta na javnom mjestu ukinu i vino?" Joško: "Onda će biti vječna korizma." File: "Ja sam se za korizmu odrekao avokada." Bego: "A neš' ti pizdarije! Ajde budi faca pa se odrekni papaje i avokada." Ni nedjeljno okupljanje blogera nije Begi donio toliko žuđeni duhovni mir i spoznaju. Ovaj put su se na poziv Zuzayok našli u "Smokvice" u Trogiru. Bego je bio toliko u kurcu da nije ponio foto-aparat. (zato ovdje nema slike) Smokvica: svi piju čaj, samo Bego pije vino. Bego: "Je li vas puno boli?" Zulu: "Znači, i ti si primjetio da u svakom članku piše: tome svemu je kumovao i alkohol." Bego: "Aha. Pa se ja sad pitam ima li ovdje itko trijezan." Zulu: "To je zato što ne žele priznati da su ljudi sjebani od situacije u državi, nego je uzročnik nešto drugo." Bego: "Mene još više brine opća nepismenost. Da li si primjetio da na blogovima i forumima mladost uglavnom piše ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će sa tvrdim č?" Zulu: "Primjetio sam nešto još i gore. Na Hrvatskoj televiziji gledam film, a na prijevodu u titlu piše: sumljiv." Bego: "Jebate! Pravilno je sumnjiv, onaj koji podliježe sumnji." Zulu: "Po mome shvaćanju, sumljiv je onaj koji podliježe sumiranju." Bego: "Tako je, sumljiv znači zbrojiv." Krajem uha Bego čuje Umorno oko kako na drugoj strani stola govori: "...zamisli, ona nije znala da kukci imaju tri para udova...", te se onako željan duhovnih tema, bez veze ubacuje u razgovor. Bego: "Znači i anđeli su kukci?" Umorno oko: "Molim?" Bego: "Imaju tri para udova: ruke, noge i krila." Zulu: "Zar anđeli nisu perad?" Bego: "Stvarno, zamisli ta duhovna bića, oni su multi... multi... ma multi nešto." Jure analizira strukturu univerzuma. Bego: "Univerzum je iluzija. Uopće ne postoji." Jure: "Ajde elaboriraj to, da čujem tvoje mišljenje." Bego: "Moje mišljenje je nebitno, jer ni ja ne postojim. S duhovnog aspekta..." Tada se Borgman strašno nadrka na Begu: "Ovo nije duhovno okupljanje." Bego: "Dobro, nije. Ti mi reci šta je. Prosvijetli me." Borgman: "Hahaha, to je nemoguće." Zuzayokin muž Popay oduševljava Begu pričom o glazbi sedamdesetih, King Crimson, Nice, Van der Graaf Generator... sutradan Bego zove Joška Grgina da mu kaže kako je upoznao još jednog ludonju kao što su njih dvojica. Joško: "Za tvoju informaciju, Van der Graaf Generator su se ponovno okupili i daju izvrsne koncerte." Bego: "Da ih zovemo u Spaladium?" Joško: "Obzirom na interes, bolje da ih zovemo u Buže." Bego: "Nećemo ih čuti od klepetanja boca i psovki pijanih ribara i klošara. A da ih zovemo kod mene na teracu? U slučaju kiše možemo prebacit koncert u dnevni boravak." Joško: "Bolje u Buže." "Buža": kultno mjesto hrvatske kulture, češko pivo, cijene sindikalne... ...gdje Begu nadahnjuju poznate ličnosti splitske underground životne scene, poput Buže i Žile... ...a Vedro, poglavica kluba "Buža" ima svoje viđenje zabrane pušenja na javnim mjestima. Bego: "Organizirao bih ovdje koncert." Vedro: "Može, a čiji?" Bego: "Van der Graaf Generator. Šta misliš bi li za predgrupu bili bolji Pink Floyd ili prva postava Genesisa? Naravno, kad bi Peter Gabriel pristao." Vedro: "Kako god hoćeš, samo nemoj slučajno da mi onaj Phil Collins ovdje pjeva." Bego: "Onda smo se dogovorili?" Vedro: "Ma bravo, a ko će to platit?" Bego: "Platit? A ko nama šta plaća? Biće vina, piva, dobra ekipa, zabavićemo se..." Žila: "Ja ću donit srdele." Vedro: "Ajde ti lipo popij na miru i prestani me zajebavat." I opet je svemu kumovao alkohol. Blago nama s takvim kumom. Nakon "Buže", Bego dotetura doma. Kasni na ručak. Kasni na večeru. Kasni na vlastiti život. Na vlak europskih integracija ne kasni, jer tamo nije ni krenuo. Tamo kasni netko drugi. Žena: "Pa dobro, gdje si ti dosad bio?" Bego: "Hik... zar ti ja nalikujem na nekoga tko zna gdje je dosad bio?" - I onda opet jutro. Opet isto jugo. Opet ista recesija, iste vijesti, isti spor sa istom Slovenijom, iste banke pljačkaju isti narod, isti političari govore iste stvari... Gleda Bego svoje ruke, gleda noge... iste ruke i noge. Ustaje Bego žustro iz kreveta sa stavom kao da će sad nešto promijeniti, glumeći pritom ushit i oduševljenje: "Danas je prvi dan ostatka mog života!"... I onda se sjeti da je taj dan bio i jučer. I prekjučer... Dolazi žena s posla. Bego pleše po sobi u krug. Bego: "Hoyoooo! Hoyooooo! Hoyooooooo!" Žena: "Zaboga, šta radiš?" Bego: "Prizivam sablasti. Odlučio sam se posvetiti svom sablasnom životu." Žena: "Misliš valjda svom duhovnom životu?" Bego: "Ma ti duhovi, sablasti... sve ti je to isti kurac!" (nastavit će se) |