Marketing
BEGIZMI 109.
OŠLA ZIMA, EVEGA LITO IS'SAMI!
Odjednom zatoplilo. Radnici i seljaci izmilili na sunce, ali neprikladno odjeveni i svi će se oznojiti, negdje skinuti i prehladiti, zna Bego, hehe, i on se tako zajeba!
Peškarija prazna, ali je pazar pun. Bego odmah razrađuje taktički plan.
Bego: "Ženo, koga ćemo danas pojesti?"
Prijateljica: "Hihihi, da koga!"
Bego: "Nemoj mi tu dramatizirati, živo se živim hrani. A ako je živo, nije što nego tko."
Žena: "Hm, mislila sam napraviti riblju juhu, ali smo zakasnili, ribarnica je zatvorena."
Bego: "Ajde vas dvije uzmite u mesnici mrtvu pticu, recimo kokoš, a ja ću nakupovati ovoga raslinja i korova za salatu. Pa se nađemo na kavi."
Prijateljica: "Hihihi, da kavi!"
Bego: "Ajde bogati, to se tako kaže. I da znaš, tebi za dišpet baš ću popit kavu, makar me ubilo!"
Štekat na Pjaci. Kao i svi ostali štekati u gradu, krcat. Radi li u ovom gradu itko išta? I gdje će Bego kavu popit?
Bego preskače stolove: "Eno mjesto, oni tamo odlaze! Drž, hvataj stolice!"
Žena: "Ma pogledaj ga! Stalno žuga, boli ga ovo boli ga ono, a sad skače ko pantera."
Bego: "E, kad je za pit!"
Žena: "A ne bi kad je za pomoći po kući?"
Bego: "Kvalitet čovjekova kraktera se očituje u pravilno postavljenim prioritetima."
Unošenje nepoznatih tvari u organizam može biti kobno, ali Bego je hrabar i naručuje kavu.
Za manje od minute za stolom je bilo još pet-šest poznanika. Dolazi konobar.
Konobar: "Izvolite?"
I onda krene splitski đir: jedan bi kavu s manje mlijeka, drugi s više mlijeka, treći bez mlijeka, ovaj bi s hladnim, onaj bi s toplim mlijekom, ponetko bi i sa šlagom ali ako je od Leda, jedni hoće u veliku, drugi u malu šalicu... konobar žmiri, kao smeta mu sunce. U stvari je prepristojan, pa koluta očima u sebi.
Bego: "Zašto nitko ne naruči kozje ili sojino mlijeko?"
Žena: "Možda zato što si ti jednom naručio ptičje mlijeko, pa ti je pljunulo u kavu."
Konobar: "Je li to sve?"
Bego: "Čekaj, nismo gotovi! Kakav šećer imaš?"
Konobar: "Bijeli i smeđi."
Bego: "Je li smeđi od šećerne repe ili trske?"
Konobar već koluta očima na glas, tj. bez spuštanja kapaka: "E, ne znam."
Bego: "Onda mi donesi Natreen."
Konobar konačno odlazi.
Prijateljica: "Kako on sve ovo zapamti?"
Bego: "Ma vraga on zapamti, to je samo ritual naručivanja. Donijet će šta donese, pa se vi jebite."
Konobar se vraća... donio je točno kako je naručeno. Kakav profesionalac! Bego se osvrće da vidi ima li na štekatu kineza, zanima ga kako će konobar s njima izići na kraj.
Tu je večer u Luxora s Partetom opet svirao i Kemija. Stalno je nešto drkao oko saksofona i mijenjao trske.
Kemija: "Kvragu, nisam zadovoljan."
Bego: "Šta je sad?"
Kemija: "Pogledaj, ovo je nikad upotrebljena trska, ali stoji mi doma dvije godine. A trske su kao autmobilske gume. Mogu biti nove, ali ako ih držiš dvije godine u podrumu, više ne valjaju. Kad ih ne koristiš, onda su za kurac. Jesi li shvatio?"
Bego: "Mislim da jesam. Znači, guma je kao i žena. Ako je držiš u podrumu... ne, nije tako nego obrnuto. Znači ovako: guma, ako je ne koristiš, onda ti je za kurac, dok žena naprotiv, ako je koristiš onda ti je za kurac, a ako je ne koristiš onda ti nije ni za kurac."
Kemija: "Ajde ti u kurac!"
Bego se zgrozi: "Jebate, šta si ti danas vulgaran!"
-
Slijedeće jutro je nedjelja, pa Bego i žena opet izlaze u šetnju i opet nalijeću na ekipu.
Lijevo je Koča s kapom da ga sunce ne opizdi u glavu, a desno je Jasenka bez kape, ali se snašla.
Žena, Jasenka i njihove prijateljice razgovaraju o poslu. Bego i Koča se okreću ozbiljnim temama.
Bego: "Šta ćeš danas kuhat?"
Prijateljica: "Ma zamisli, ja joj govorim: ulica A. G. Matoša, a ona zapisuje: ulica Age Matoša..."
Jasenka: "A ja na posao došla s Mp3 playerom oko vrata, a ova mi govori: a to je ono mekneš beteriju pa nosaš."
Bego se okreće Koči: "Ajmo vježbat govorit vlaški."
Koča: "Ne da mi se."
Bego: "Zašto? Čovjek vrijedi koliko jezika govori."
Navečer se Bego sprema u Leonarda.
Bego: "Idem se naći s blogerima."
Žena: "Ajde, pametno."
Bego: "Pametno? A da ti nemaš malo prevelika očekivanja od mene? Evo, sad imam tremu."
Žena: "O čemu ćete danas razglabati?"
Bego: "Jebe me se. Oni o čemu hoće, a ja ću vježbat vlaški."
Zvoni mobitel, zove Zulu.
Bego: "Jesli uspl'tu?"
Zulu: "Dašta!"
Bego: "Oš me it't do Lijunarda?"
Zulu: "Abamt'kr'issovu, neg' daštaću!"
Bego se okreće ženi: "Evo što ti je pametan i kulturan čovjek. Sve zna!"
Pametni i kulturni ljudi u Leonarda: Zulu, Bojan, Bego, Borgman i Jure.
Bego: "Štaš pop't?"
Zulu: "Ki iti."
Bego: "A nu, ned'jeti, itiš vina?"
Zulu: "Gramatika ti je dobra, ali još moraš poraditi na dikciji."
Bego: "Ako nemam dikciju, onda imam kontradikciju."
Borgman: "Koji je vrag vama danas?"
Bego: "Radimo, učimo i vježbamo. Stječemo znanja i vještine."
Borgman: "Ti ćeš nešto naučit? Nema ti u glavi dovoljno RAM-a, ni hard disk ti nije u najboljem stanju."
Zulu: "Ima onu žicu šta mu drži uši."
Borgman: "Hehe, bolje reci: ima u glavi šipku, hehehe!"
Bego: "Neka moje šipke! U njoj pohranjujem podatke na kvantnoj razini, no još nemam tehnologiju kojom bi ih očitao. Tako mogu pohraniti praktično neograničene količine podataka i svi su oni tu zauvijek sigurni i bez ikakve greške nepovratno izgubljeni."
Zulu: "Dakle, ponovimo. Riječi s dva ista suglasnika?"
Bego: "Tof'fe, slan'na, bez'ze..."
Zulu: "Bez samoglasnika?"
Bego: "Sprč't."
Zulu: "Izvrsno. Štaš pop't?"
Bego: "A kako se na engleskom kaže: šta ćeš popit?"
Zulu: "What a pitty."
Zulu govori o tome kako se šokirao jer je jedan veliki umjetnik vikao i vrijeđao nekoga na javnome mjestu.
Ely: "Nevjerovatno, čovjek bi očekivao da tako veliki pjesnik ima određenu kulturu."
Bego: "Da, ali kad ti Bog da neki dar, onda te s druge strane jednako tako zakine."
Zulu: "Tako se očuva ravnoteža."
Bego uzdahne: "Bože moj dragi, da mi je znati dgje sam ja to toliko nadaren kad sam ovako retardiran u svemu ostalome!"
Ely: "E, ovo mi je žao što nisam snimila!"
Ulazi Jure i sjeda za stol. Sada kreće prava debata!
Jure: "Ej Bego, kako si?"
Bego: "Primjereno trenutku."
Jure: "Što je to trenutak?"
Borgman: "Neodređeno kratka jedinica vremena."
Jure: "Ali što je ovaj trenutak? Što je to sadašnjost?"
Borgman: "Vrijeme između prošlosti i budućnosti."
Jure: "Da, ali od čega se sastoji sadašnji trenutak? Koliko on traje?"
Zulu: "Možda je to kvant vremena u kojem prošlost prelazi u budućnost?"
Bojan: "Ne, ne postoji kvant vremena, kvant je najmanja količina energije koja se može emitirati određenom frekvencijom."
Borgman: "Vrijeme je subjektivan pojam. Iako se objektivno kreće uvijek istom brzinom, subjektivno to ovisi o osjećaju ugode i neugode. Kada ti je dobro, onda brže prolazi."
Bego: "Da, kada moraš na poslu raditi, objektivni minut subjektivno traje kao sat vremena."
Zulu: "A kad se ljubiš sa curom, onda objektivni sat vremena subjektivno traje kao minut."
Bego: "A kada je jebeš, onda to i objektivno i subjektivno traje minut."
Borgman: "Hahaha, to je kad ti jebeš!"
Zulu: "Sve ovisi koliko si pijan."
Jure: "Nisam zadovoljan odgovorom."
Bego: "Možemo li reći da sadašnji trenutak traje onoliko koliko ti treba da shvatiš šta se oko tebe sada događa?"
Borgman se smije: "Onda tebi sadašnji trenutak traje bar tri dana."
Bego: "To je još i dobro. Neki cijeli život provedu u sadašnjem trenutku. Kurca njima nije jasno!"
Jure: "Znači sve je stvar promatranja."
Bego: "Pa zašto ja stalno govorim da ništa ne postoji? Svemir ne postoji bez promatrača. Nema objekta bez subjekta, tj. mene, a to znači da je subjekt u kurcu!"
Bojan: "Znači da ova boca ne bi postojala da je ja ne vidim."
Bego: "Koja boca?"
Bojan: "Ova boca vina ovdje."
Bego: "To je tebi boca? To je bočica."
Zulu: "Eto razlike u viđenju!"
Bego: "Ako išta znam pouzdano, onda je to da mi različito vidimo svemir. Šta ja znam kako ga on vidi? Na primjer, daltonista ne vidi jednako boje kao mi. Ja ovu boju vidim kao zelenu jer sam to naučio u školi. Kad bi Bojan ušao u moju glavu, možda bi to njemu bila žuta. Ali i on tu boju zove zelena jer su ga tako naučili."
Zulu: "Znači da je boja stvar percepcije, i da kad je nitko ne gleda, onda i nije boja."
Bojan: "Hoćeš reći da je ova boca postojala kad ju je proizvođač napravio, pa onda nije postojala i sad opet postoji kad je Bego pije?"
Zulu: "Sad već ulazimo u pitanje promatranja suštine objekta. Proizvođač vidi svrhu ove boce u njenom punjenju, a Bego u njenom pražnjenju."
Zulu: "Ima smisla, fizičari dolaze do sličnih zaključaka. I elektron se drugačije ponaša kada ga se promatra, a drugačije kada ga se ne promatra. U prvom slučaju se ponaša kao čestica, a u drugom kao val."
Bego: "Znaš šta? Fizika mi ide na ruku. Ako Zemlja i postoji bez promatrača, sad će ekipa u CREN-u napraviti crnu rupu, pa će za pet minuta prestati postojati i Zemlja i promatrači. I boca."
Borgman: "Trebat će vremena dok kvantna crna rupa posiše toliku masu. Bar pet tisuća godina."
Bego: "E, sad mi je lakše. Do tada ću biti mrtav, pa me baš briga."
Borgman se nervira: "Ali koja je svrha? Uništiti planet koji postoji milijunima godina u samo pet minuta ili samo pet tisuća godina, ista je stvar!"
Bego: "Gledaj to sa svijetlije strane. Možda iskopaju monopol. Ili onaj neki bozon. Možda me dotakne pa se pretvorim u onu Bo Dernek, onda ću moći sam sebe drpati za sise po cijeli dan."
Zulu: "Bo Derek ti je već stara."
Borgman: "A možda se pretvoriš u vazu sa cvijećem."
Bego: "Joj, ne valja! Lijevat će u mene vodu."
Jure: "Možeš li mi pojasniti jedan pojam. Šta je to ego trip?"
Bego: "Mogu ti samo polovično odgovoriti na to pitanje. Naime, o egu znam sve, a o tripovima ne znam ništa."
Borgman: "Ljudi, upravo je povijesni trenutak prošao nezasluženo nezapaženo."
Svi: "Koji?"
Borgman: "Bego je rekao: ne znam!"
Bego se vraća kući.
Žena: "Kako je bilo?"
Bego: "Super, štošta smo zaključili i svašta naučili."
Žena: "A šta to?"
Bego: "Ništa."
Žena: "Kako?"
Bego: "Shvatili smo sve o svemiru, a svemir ne postoji. Dakle, shvatili smo sve o ničemu, znači ništa."
(nastavit će se)
Post je objavljen 16.03.2009. u 16:44 sati.