Marketing
BEGIZMI 110.
RECESIJA
Sviraju Jasenka, Koča i Bego u Luxora. Ali prije svirke, Bego ulijeće u kuću svojih cyber-roditelja.
Bego: "Tata, ubodi mi parsto kuna!"
Otac: "Pa dobro, koliko je tebi godina? Samo šta nisi umro od starosti, a još u mene pitaš lovu!"
Bego: "A jebiga! Imam u petak koncert u kazalištu i moram pozvat neke ljude, a daju nam samo dvije karte gratis, pa moram kupit. A recesija je, pa su udrili po školstvu, zdravstvu i nama kulturi. Šuker se ne zna odlučit, prije mjesec dana kaže da nismo banana država, sad da banana ima i još se ne sjeća da je rekao da nema. A ja se sjećam da prije nije bilo banana, a ni kave ni ulja, ali je bilo novaca i kulture. A sad banane, svuda same banane, a nigdje ni novaca ni kulture. A uskoro ni školstva ni zdravstva. A znaš šta ja mislim? Prije nije bilo tih banana za kupit, pa smo imali novaca jer ih nismo imali na šta potrošit."
Otac: "Ajde, evo ti, samo prestani govorit."
Bego: "E, jesi mecena!"
SVIRKA U "LVXORU"
Bego, Koča i Jasenka...
Bego: "Koča, zašto mi ti probijaš uši, a Jase se jedva čuje?"
Koča se okreće prema mikseru: "Ne znam, jednako smo pojačani. Možda zbog razlike u vokalnoj tehnici."
Jasenka: "Da, to je ta razlika u vokalnoj tehnici. Ja pjevam, a on se dere."
Koča: "Čitao sam o tim paralelnim svemirima kojih je beskonačno. To mi je super teorija, daje mi neki osjećaj besmrtnosti. Jer, ako mi se nešto ovdje i dogodi, u nekom paralelnom svemiru to mi se nije dogodilo."
Bego: "Evo, sad ću pokrenuti paralelni svemir!" (ugura prst u nos) "Ovo je sad svemir različit od onoga u kojem ja u ovom trenutku nisam ugurao prst u nos. Dakle, za sve dobro što ti se dogodi od sada moraš biti zahvalan meni."
Koča: "Ne, za sve dobro treba biti zahvalan meni, a za sva sranja si ti odgovoran. Evo recimo da ja sad..."
Bego: "Recimo da sad ja, recimo da sad ja... ma to su samo teoretske gluposti, evo sad ću ti demonstrirati. To sa sranjem za koje sam ja odgovoran. Recimo da ja sad prdnem..." (Bego prdne) "Sigurno postoji svemir u kojem sam ja sad prdnuo i usrao se u gaće. Isto tako postoji i svemir u kojem smo obojica u istom trenutku prdnuli i usrali se. Znači da isto tako mora postojati svemir u kojem su se u ovom trenutku svi hrvati simultano usrali..."
Koča: "Aha. To je ovaj svemir."
Koča: "Ma mi jesmo besmrtni, uvijek postoji slijedeći trenutak. Stvar je samo u disanju."
Bego: "Znam, pranayama i ta sranja. Ali kome se danas živi? Kvalitet života je takav da ljudi radosno umru."
Koča: "Nema nikakvog razloga da čovjek umre, uvijek se možeš odlučiti da udahneš još jedanput. I onda još jedan dah, pa još jedan dah... samo šta u nekom trenutku zaboraviš udahnuti još jedamput i onda umreš. Ljudi u stvari umiru zbog skleroze."
Bego: "Znam, to je pranayama, samo ti se tu radi o uspostavljanju unutarnje cirkulacije zraka. Zato yogiji dugo žive, ne uzimaju zrak iz atmosfere. Samo se to dugo vježba, pa sam ja izmislio uređaj za automatsku unutarnju cirkulaciju."
Koča: "Kakav uređaj?"
Bego: "Uzmeš crijevo za vodu. Jedan kraj uguraš u guzicu, a drugi staviš u usta. I onda ovdje prdiš, a s ove druge strane dišeš."
Jasenka: "BEGOOOOO!!!"
Bego: "A?"
Recesija! Ne tako davno pisoari su izgledali ovako. A danas... evo ovako!
Bego: "Meni taj rebalans smrdi!"
Koča: "Zašto?"
Bego: "Zato što su smanjena sredstva za osvježenje zraka u WC-u."
PROBE U BEGINOM STUDIJU
Ivan i Petko...
Jasenka: "Ivane, kako se kod Mozarta svira triler?"
Bego: "Mogu ti pokazati kako se jede Mozart kugla."
Jasenka: "Ne, stvarno. Od gornjeg ili donjeg tona?"
Ivan: "Danas se svira od gornjeg tona, iako to ne znači da se tako oduvijek sviralo, niti da je Mozart tako svirao."
Bego: "Ma vidi čime se oni bave! Idi pa kupi CD iz 18. stoljeća i poslušaj."
Ivan: "Petko, zašto usporavaš?"
Petko: "Oćemo li pauzu? Ja sam šećeraš, moram nešto pojest. Pao mi je šećer, ne mogu više svirat."
Bego: "Meni je pao nikotin u krvi. Ne mogu ni ja."
Ivan: "Kako ćemo odraditi koncert, kad vi ni probu ne možete odsvirati?"
Bego: "Petku je lako, on kraj bubnja može staviti švedski stol. A šta ću ja? Neće mi dati da stavim pepeljaru, tamo se ne puši. Jebiga, kultura je već popušila."
PROBE U KAZALIŠTU
Čubi i Bego u kafiću, pa onda probe u kazalištu...
Bego je došao ranije na probu, pa je odlučio popiti čašicu bevande. U kafić ulazi Čubi.
Čubi: "Jebateled, pa di si Lešu? Nisam te vidio pet godina!"
Bego: "Jebatebeled, niko me više ne zove Leš."
Čubi: "Biće su svi koji su te zvali Leš već pomrli."
Bego: "Je, mene su zvali Leš, a dostigli su to stanje prije mene."
Čubi zove konobara: "Gorane, daj nam popit. I sretan ti imendan."
Konobar: "Ne zovem se Goran, nego Ivan."
Čubi: "A zašto te ja onda zovem Goran?"
Konobar: "Eto, neki me zovu Goran."
Bego: "Onda ti sretan nadimakdan."
Čubi: "Ma to je sve normalno. Netko je Šimun, a zovu ga Marko, što je skroz logično jer se Zoran rimuje sa Frane."
Bego: "Što ne znači da mu je to krsno ime. On na primjer može biti kršten kao Mirko, a odgojen kao Eduard, dok ga prijatelji zovu Predrag..."
Čubi: "Svaki uspješan čovjek mora imati više imena, npr. Nenad Bego Leš, Davor Mihanović Čubi..."
Bego: "Josip Broz Tito, Vesna pusić Baja..."
Čubi: "Jadranka Kosor Stari, Ljubo Ćesić Buha. K tome i Rojs."
Bego: "Ili Rols?"
Čubi: "Rols-Rojs, isto ti je to. Znaš koje mi je ime dobro?"
Bego: "Koje?"
Čubi: "Mišo Mate Kovač-Borozan. Tako mi moćno zvuči!"
Bego: "Mišo Mate Kovač-Borozan Španac. A, šta kažeš?"
Čubi: "Uh, blago mu se!"
Bego: "Kome?"
Čubi: "Pa valjda tom nekom čovjeku."
NAKON PROBE, U "PLAVCA"
Jasenka: "Danas konačno u školi nismo govorili o rebalansu i smanjenju plaća, nego o struci."
Višnja: "A o čemu?"
Jasenka: "Kako se svira triler kod Mozarta."
Bego: "Opet? Ja sam u kinu gledao jedan triler... kad sam ono u kinu gledao triler?"
Jasenka: "I ja tvrdim da se svira od gornjeg, a kolegica od donjeg tona."
Bego: "Pa jesi li se pozvala na Ivana Božičevića? On je nekakav autoritet tu."
Jasenka: "Je, ali kolegica kaže da je on završio akademiju u Beogradu i da se to kod nas tako ne svira."
Bego: "Aha, kolegica je u pravu. Mi hrvati namjerno sviramo obrnuto nego oni tamo. Šta oni znaju kako se svira Mozart. Mi od stoljeća sedmog sviramo Mozartov triler od donjeg tona!"
Višnja: "Kako od stoljeća sedmog, kad je Mozart osamnaesto stoljeće?"
Bego: "Tako je, mi hrvati sviramo taj triler bolje i od Mozarta i to prije nego ga je on i izmislio! Evo, idi na selo, u Muć, Šuicu, Hrvace ili Šestanovac i pitaj bilo kojeg seljaka kako se svira Mozartov triler, pa ćeš vidit! Šta taj Mozart zna šta je triler!"
Koča: "Uf, šta sam ogladnio!"
Višnja i Jasenka: "Ma pogledaj, sve nam je pojeo!"
Koča: "Još sam gladan. Imam kući ručak od prije dva dana, sad ću i to satrat."
Bego: "A hoće li na tom ručku biti plijesni?"
Koča: "Eh, kad bi barem bilo plijesni, bilo bi ga više!"
NAVEČER
Nakon svega, ulijeće Bego u kuću gladan.
Bego: "Ženo, koga danas žderemo?"
Žena: "Danas si kanibal."
Bego: "Ma stvarno?"
Žena: "Jesti ćeš prasca."
Bego: "Nije li to opasno jesti svoju vrstu? Znaš ono kad su krave jele krave? Onda su od uljuđenih i unormaljenih krava postale uabnormaljene. Načisto su popizdždjele... Hej! Vidi ženo, otkrio sam još jedno odstupanje od pravila u hrvatskom jeziku: u riječi popizdždjele se dž ne čita kao tvrdo đ, nego baš kao d i ž, znači odvojeno. Nije p-o-p-i-z-dž-d-j-e-l-e, nego p-o-p-i-z-d-ž-d-j-e-l-e. koje bogatstvo jezika. Ma da bogatstvo? Počuj samo te riječi, puna su ih usta: boga-t-s-t-vo, kralje-v-s-t-vo, popi-z-d-ž-d-jeti... ili zbirna imenica od ptić, ptićčad, najprije meko, pa tvrdo č... pa popizdždjele, popi-z-d-ž-d-jele..."
Žena: "Ma ti si skroz popizdzdio. Popi-z-d-z-d-z-d-io!"
Bego: "A je li svinja friška ili odmrzđena?"
Žena: "Idi se okupati, sutra ti je koncert! I nemoj opet poplaviti kupatilo!"
Bego: "To je tušatilo. Ima tuš."
Žena: "Svejedno. I dobro se operi. Nemoj samo uletit i izletit."
Bego: "Nje-nje-nje, dobro se operi, nemoj poplaviti kupaonicu... imaš li još neku želju? Pa kako da to izvedem, ta se dva zahtjeva međusobno poništavaju!"
Žena: "Hajde, prekini diskusiju i gibaj! I detaljno se ofregaj."
Bego: "Nemaš brige. Sve ću ja, i pretpranje i pranje i centrifugiranje."
Nakon pola sata Bego urla iz kupatila: "Ženo, dodaj mi ručnik... bolje, dodaj brdo ručnika!"
Žena ulazi, a unutra sve poplavljeno: "Isuse, šta si ovo napravio!"
Bego: "Hm, malo sam upatkao kupatilo."
Žena: "Malo si... šta?"
Bego: "Upatkao ili zapatkao. Patkanje je... kako da kažem... kad od banje napraviš nešto nalik poprištu razdraganog igranja čopora neobuzdanih pataka."
Žena: "Isuse bože, sve si zasrao!"
Bego: "Ne draga, zasrati je slično što i zapatkati, ali kad to uradiš s govnima, a ne s vodom."
Žena: "Pa kako si ovo uspio napraviti?"
Bego: "Sve je bilo dobro kod pretpranja i pranja, ali dok sam se centrifugirao..."
U pola noći žena budi Begu.
Žena: "Šta ovo smrdi?"
Bego: "Spavaj draga, sve je u redu. Okupao sam se."
Žena: "Ma kako je sve u redu? Smrdi grozno!"
Bego: "Šta? Šnjof, šnjof... a to, nije to ništa. Bila je zima, pa sam se malo udebljao."
Žena: "E, pa šta?"
Bego: "I onda koža nije mogla to pratiti. I sad mi je malo kratka koža."
Žena: "Molim?"
Bego: "E, šta ti nije jasno? Kratka mi je koža i, kad idem spavati, zaklopim oči i otvori mi se šupak."
(nastavit će se)
Post je objavljen 27.03.2009. u 00:35 sati.