PREHLADA Nakon kiša i ostalih govana što su se napadali s neba, odjednom uleti lijep i sunčan dan. Žena i Bego šetaju. Bego: "Jebate, skuhao sam se!" Žena: "Ovo je ludo vrijeme, opet će ljeto uletjeti bez najave." Bego: "Aha. Jedan dan ću izaći u kaputu, a dočekat će me plus četrdeset. A onda ću za par mjeseci izaći u kratke rukave i po meni će pasti snijeg. Onda ću se za Božić brčkat u moru, a za Novu godinu oblačit skafander da bi mogao svirat. Već desetak godina je tako. I ljeto i zima ulete bez najave. I onda se čudim šta sam stalno prehlađen!" Žena: "Poremetili smo klimu." Bego: "Nije klima poremećena. Ako je svake godine isto, onda znači da je to redovno stanje. Poremećena bi bila kad bi jedne godine bila normalna. Ups... pričekaj me časkom!" Bego utrči u prvi kafić i nema ga pola sata. Konačno izlazi ozarena lica. Žena: "Krasno! Izišli smo u zajedno šetnju i onda me ostaviš da stojim sama na ulici." Bego: "Kad ti ljeto ili zima ulete bez najave, pošalješ li k vragu one iz hidrometeorološkog zavoda?" Žena: "Ne. Oni nisu za to krivi." Bego: "A zašto onda pizdiš na mene kad mi govno uleti bez najave? Pardon, izleti." Bego dolazi u Luxora svirat, a tamo već čeka Kemija. Bego sjeda za stol: "Ej, Kemija. Sviraš večeras?" Kemija: "Aha. Jase ne može, pa sam je došao mijenjat." Bego: "Super... aaa... aaaaaa... aaaaaaaapćihaaaa!!!" Kemija: "Jebi se! Cijelog si me poprskao s tim virusima!" Bego: "A u kurac! Ovo je sve kriva žena što me izvodi u šetnju. Pa jebate, nisam pas, znam se ja posrat i kod kuće. Aaa... aaaaaa....." Kemija odmiče kavu sa stola: "Ne kašlji mi u kavu!" Bego: "A gdje da kašljem? U sebe?" Dolazi Koča: "Ej, ekipa!" Kemija: "A šta ćemo svirat?" Bego: "Jebe te se. Samo ti puši u tu gurlu i biće sve u redu." Koča stavlja umjetne nokte na prste, Kemija trsku u saksofon, gumu na zube... Bego: "Alo klingonci, kiborzi, poluljudi... možete li vi svirati bez tih seksualnih pomagala?" Koča: "Lako je tebi kad sviraš taj primitivni instrument." Bego: "Ja sviram prstima. Meso je kvalitetnije i čvršće od čelika." Kemija: "A je!" Bego: "Je, je. Čovjek je od krvi i mesa, a sa dvadeset godina je mlad čovjek. A auto je od čelika i sa dvadeset godina je star auto." Kemija: "A znaš li ti uopće koliko ova trska košta?" Bego: "U Africi ništa. Odeš dole i naparaš je mukte koliko hoćeš." Kemija: "Je, ali vidi koja je to fina izrada." Bego: "Onda ponesi i Kočinu turpiju za nokte." U pol pjesme zvoni mobitel. Bego opsuje i prebaci ga na vibraciju. Bego: "Eto te! Nisi više telefon, nego vibrafon." Nakon svirke Bego gleda na mobitel tko ga je zvao. Toni iz "Kostura". Zove on njega. Bego: "Šta je?" Toni: "Alo, oćemo li sutra šta radit?" Bego: "Ajme, nisam ti za u studio, imam curozu." Toni: "Cirozu jetre?" Bego: "Ne nego curozu uha. Curi mi nešto iz njega, sjebao sam već tri kutije štapića za uši." Toni: "Nije to ništa opasno, to ti curi višak mozga. Biće si prepametan." Bego: "Možda mi je pukao bubnjić, pa mi zato curi mozak?" Toni: "Možda." Bego: "Onda su mi pukli bubnjići i u nosu. I na nos mi curi mozak." Toni: "U nosu nema bubnjića." Bego: "Kako znaš?" Toni: "Zato šta ne čuješ na nos." Bego: "A možda bubnjići u nosu služe za njuh." Toni: "Sereš! Valjda ja bolje znam, punac mi je liječnik." Bego: "A ja ti kažem da tih bubnjića ima posvuda. Bubnjići su opća pojava. Ako se dobro sjećam, moja prva cura ga je imala i na pizdi." Toni: "Jebateled, i moja!" Bego: "Eto." (nastavit će se) |