BEGIZMI 106.
|
Bego gleda 'Otvoreno': "Hahaha! Hohohoho! Hihi! Aaaaaaa-haha-haaaa!!!" Žena proviruje iz kuhinje: "Trebam li nazvati psihijatra?" Bego: "Ne, zašto? Upravo prakticiram antistres program. Ovako dobru humorističnu emisiju nisam odavno gledao." Žena: "Reci i meni da se ja nasmijem." Bego: "Kaže Čačić kako stranci sve kupuju i iznose kapital, a Hrvatskoj ne ostaje ništa. A Šuker mu odgovara da pod drugim uvjetima ne bi privukli strane ulagače. A kaže mu Čačić da šta će nam takvi ulagači." Žena: "E?" Bego: "A šta misliš da mi stranim ulagačima još i platimo da kapital iznesu iz zemlje? Onda bi ih još više privukli." Bego: "Isto meni nikako nije jasno zašto i ja ne mogu kupiti brodogradilište za kunu, ne platiti porez, iznijeti kapital vani, otpustiti radnike, prenamijeniti brodogradilište u nešto drugo, zatražiti od vlade poticaj i kredite, te sam odlučiti kako ću, koliko ću i hoću li uopće vratiti državi lovu." Žena: "Zato jer je ona kuna pro-forma. Očito nekoga trebaš dobro podmazati." Bego: "Ne vjerujem. Ti naši vladari i ministri mi djeluju kao pošteni ljudi." Žena: "Onda ne znam." Bego: "E, ali ja sad polako shvaćam genijalan plan naše vlade. Oni ne daju meni tvornicu za kunu, nego strancu. Zašto? Zato da stranci sjebu te tvornice. Onda će stranci ispasti glupani jer nemaju pojma kako se upravlja tvornicama, a mi hrvati ćemo ispast pametni." Bego: "Toliko vjerujem našem rukovodstvu i nogovodstvu da sam čvrsto uvjeren kako će prije u Splitu pasti snijeg, nego će neko od njih uraditi nešto nepošteno i protuzakonito."  A ujutro... Bego gleda kroz prozor: "Jeba te led! Snijeg!" Žena: "Pa rekli su na prognozi da će pasti snijeg." Bego: "Oni nikad ne pogode. Ovo je pao snijeg zato jer su pogodili da će pasti snijeg." Bego izađe vani gledati kako ljudi padaju. Dopizdi mu i uđe u Luxora, a tamo sjedi Kotarac. Bego: "Ej, šta radiš ovdje? Nisi u Londonu?" Kotarac: "Zajebajem se. Trošim lovu. Napisao sam program, ljudi ga koriste i uredno plaćaju registraciju." Bego: "Ma stvarno?" Kotarac: "Aha. Amerika, Azija, Afrika... svi plaćaju. Samo iz Hrvatske nitko nije uplatio." Bego: "Ma ne mogu vjerovati!" Kotarac: "Ti znaš šta ti sve uđe u kompjuter kad se logiraš?" Bego: "A sve. Prate te, poznaju ti navike... Strah od čipiranja ljudi je pretjeran, Veliki Brat već zna sve o tebi." Kotarac: "Tebi to ne ide na kurac?" Bego: "A zašto? Evo ti Brate, pa gledaj! Koji mi je software legalan, koji ilegalan, kad se ustajem, koje stranice posjećujem, kojom brzinom kucam, koji su mi interesi, brojevi računa... samo mi nemoj špijunažom previše usporiti kompjuter, jer mi jedino to ide na živce." Kotarac: "Mene to malo nervira." Bego: "Mene ne. Dok god mi daju besplatni web hosting, nek me prate. Ne misliš valjda da sam naivan pa mislim kako su oni tako dobri da mi nešto daju mukte?" Kotarac: "Aha, jesi vidio kako izgleda ekipa u Googla? Mladi hipiji, nema određenog radnog vremena... Zaposleni u korporacijama moraju biti ošišani, u odijelima i rade deset sati dnevno. A ovi drugi samo dobiju radni zadatak i onda rade po šesnaest sati, pa moraju uzimati droge kako bi sve to izdržali. I onda ti još daju besplatni Google Earth. A odakle njima sateliti kad je sve tako krasno i besplatno?" Bego: "Zato što su njima došli ljudi u crnom i rekli: želite li biti vrlo bogati mladi hipiji..." Kotarac: "...ili želite da vas uopće nema." Bego: "To je pošteno. A znaš šta me najviše oduševljava?" Kotarac: "Šta?" Bego: "Taj njihov Google Earth. Genijalan je." Kotarac: "Zašto?" Bego: "Jer sad mogu izaći na balkon i doslovno cijelome svijetu pokazati guzicu." Nakon par tura pića... Kotarac: "A jesmo se dobro zajebavali kad smo bili mladi." Bego zapjeva: "Tko to živi u prošlosti mojoj, a još nije umro od ljepote?" Kotarac: "E, jesi Tin Ujević!"  Nedjelja ujutro... Žena: "Idemo na Bačvice. Zvali su nas Koča i Jasenka." Bego: "Jebeš me! Imam fibru i hoću igrati video igre. Šta ću raditi na Bačvicama?" Žena: "Ajde, makni guzicu! Prosvjeduje se protiv nasipanja plaže." Bego: "A šta to mene briga? Ja se ionako ne kupam." Žena: "Diži se!" Bego: "Dobro, dobro. Ali samo da znaš, toliko me boli kurac da mi je čisto neugodno koliko me boli kurac. A boli me kurac i za to šta mi je neugodno šta me boli kurac."  Putem ka Bačvicama, ispred Bege izlijeće Šumi na motoru. Za one koji ne prate redovito begizme, Šumi je glazbenik sa šumom na srcu, bivši pop, a sada vlasnik trgovine sakralnih predmeta. Šumi: "Di si ti? Nisi mi došao na svirku za Valentinovo, a rekao si da hoćeš. Cijelu večer sam morao gledati onoga ružnoga Brku." Bego: "Jebi ga, napio sam se." Šumi: "Ma ne mogu vjerovati! Kako se to tebi moglo dogoditi?" Bego: "Malo sam se zanio značajem i uzvišenošću tog svečanog dana." Šumi: "Di ćeš sad?" Bego: "Na Baće. Htio sam na misu, ali je nedjelja pa me strah da crkva ne radi." Šumi: "Čuj, imam ovdje po kile hostija, oćeš kupit? Povoljno je." Bego: "Koji će mi kurac?" Šumi: "Šta ja znam. Da se pričestiš."  Žena i Bego dolaze na Bačvice. Bego: "A neš' ti prosvjeda! Gdje su ljudi?" Žena: "Prosvjedi su bili u jedanaest, a sad je jedan. Dok si se ti izmilio iz kuće..." Bego: "Eno Jase i Koča. Kočo, Kočooo!!!" Koča: "Hoćemo li sjesti u Žbirca na kavu?" Bego: "Vidi bager! Slikajte me s njim, uvjek sam htio imati jedan. I viljuškar lijevi bočni." Jasenka: "Znači, ti si još u toj fazi kad se dječaci igraju s autićima i bagerićima?" Bego: "I cijela ta frka oko ovog malog bagera i ovo malo šljunka? A možda je to nekome slučajno ostalo kad je išao u Žbirca na kavu." Na kavi... Bego: "Može li mi netko objasniti o čemu se ovdje zapravo radi." Jasenka: "Navodno nasipaju šljunak da bi spriječili osipanje pijeska." Bego: "Zar more ovdje oduvijek ne donosi i odnosi pijesak? Zašto bi netko mislio da sada moru odjednom treba pomoć?" Koča: "O tome se i radi, ne nasipaju oni zbog mora i pijeska, nego netko ovdje želi sagraditi štekate." Bego: "E, to je onda nešto drugo. Kako će betonirati plažu, ako je ne naspu? Sa građevinskog aspekta, zasipanje plaže je u redu." Jasenka: "More manje nanosi pijesak zbog toga što se okolo dosta izgradilo. Nasipanje šljunka da se spriječi osipanje pijeska je uobičajeni postupak u svijetu, ali oni tamo stavljaju šljunak iz mora koji je već obao, a ne ovaj tucanik." Žena: "Ovaj kamen je oštar. Kako će ljudi igrati picigin?" Bego: "Možda je vrijeme da se picigin unaprijedi u ozbiljan sport. Sada su moderni ekstremni sportovi, pogledaj na primjer u šta se nogomet izrodio. Lako ti je igrati picigin u mekome pijesku, ajde se ti baci prsima na tucanik!"  Bego: "Koča, šta ono piše? Hvali more, drž' se jaja?" Koča: "Drž' se Žuje." Bego: "Aaa, nisam ponio očale." Bego: "Uopće ne razumijem tu ekologiju i brigu za okoliš. Kako će se čovjek brinuti o prirodi? To je kao da miš brine o slonu. Priroda se treba brinuti o čovjeku." Koča: "Zagadili smo prirodu i sad ona ne može brinuti o nama." Bego: "Misliš? Možeš ti zasuti i betonirati šta god hoćeš i za pet milijuna godina od toga neće biti ništa. Nestat će i ljudi i beton i sve će biti kako je bilo. Priroda će se za sve pobrinuti." Jasenka: "A plastika? Ona je vječna." Bego: "Ma nemoj! Nismo uspjeli stvoriti vječni život, pa smo stvorili vječnu plastiku. Oh, koje li ljudske veličine i postignuća! Ni plastika, koliko god bila otporna, neće postojati vječno. Ako ništa drugo, kad Sunce eksplodira u supernovu, otići će u kurac i Zemlja i plastika bude li je još." Žena: "Da. Ništa nije vječno." Koča: "Ali plastika će živjeti vječno u mome sjećanju." Bego: "A tvoje sjećanje će živjeti vječno u plastici. Jer kad umreš, ako svoje sjećanje nekako ne zapakiraš u vječnu plastičnu vrećicu, neće ti trajati dugo." EPILOG: Bego: "Ženoooo! Šta ću s ovolikim hostijama? Da napravim lazanje?" (nastavit će se) |
BEGIZMI 105.
|
Bego šeta sa ženom. Neko dijete divlja na rolama gore-dolje po ulici. Bego: "Pogledaj ga! Motorika bez mozga." Žena: "Govoriš bez veze, uopće to ne misliš. Dijete se samo igra." Bego: "Ha! Kladim se da ovo... hm, ovaj stvor, od svih vrsta inteligencije ima samo prostornu inteligenciju. I to samo zbog toga što je po definiciji inteligencija sastavni dio osobnosti, a osobnost je svojstvo živog bića. A ovo biće je živo, što je uočljivo iz njegovog kretanja." Žena: "Da je to tvoje dijete, drugačije bi govorio." Bego: "Da je to moje dijete, bilo bi kući s roditeljima i razvijalo emocionalnu, lingvističku, logičku, društvenu i ostale vrste više inteligencije, a ne bi bilo na ulici. Ali ne, njemu roditelji rade, a dijete izrasta u biće koje ima samo motoriku. Kao puma ili tigar." Žena: "Šta si danas tako grintav?" Bego: "Grintav sam zato što mi dolazi do mozga da njemu u nadolazećem kapitalističko-imperijalističkom sustavu nikakva viša inteligencija neće ni biti potrebna. Trebat će mu samo sposobnost preživljavanja, a on to upravo uči na ulici. Ovo dijete je obična životinja. Kao što sam rekao, motorika bez mozga." U tom se trenutku dijete svom silinom zabije u Begu i bez isprike odjuri dalje urlajući nešto na indijanskom. Bego se drži za bolno mjesto kolizije i mrko gleda za potencijalnim budućim gospodarsvenikom, političarem, možda čak i premijerom ili predsjednikom Republike Hrvatske. Bego: "Uh, jebemu svece, precijenio sam ga. Pa on nema ni motorike." Žena čisti već čistu kuću. Žena: "Pripazi malo na čistoću dok sam ja na poslu. Znaš li koliko se bakterija nakupi kad padne iti malo prašine? Da imamo mikroskop ko Odred za čistoću, vidio bi koja je to ekipa. Vesele se šporkici." Bego podigne nekakvu pahuljicu s poda: "Znači, ovdje se one okupljaju?" Žena: "Grinje, bakterije... naravno da se okupljaju. Njima je u prljavštini dobro." Bego: "Ne znači li to da one iskazuju neku vrstu socijalne svijesti? Možda imaju i civilizaciju, kulturu?" Žena: "Glupost! Okupljaju se zbog prehrane i razmnožavanja." Bego: "Ko ona naša prijateljica: puala šta je dobar frajer, ajme koja vibra?" Žena: "Aha, baš si našao primjer." Bego: "I ljudi se okupljaju po istoj osnovi, radi hranjenja, razmnožavanja i odbrane od zajedničkog neprijatelja, a jači jedu slabije, pa ipak kažemo da je to društveni život, kultura, civilizacija. Zašto onda za bakterije i grinje ne vrijede ista mjerila?" Žena: "Zato što smo mi ljudi, a oni bakterije." Bego: "Znaš li da je to što si rekla čisti šovinizam? Ti tu radiš genocid samo zato što je tvoja civilizacija tehnološki naprednija od njihove. Ja od toga perem ruke." Žena: "I kad pereš ruke, ubijaš bakterije." Bego: "Ups, više nikad neću oprati ruke." Žena: "Onda ćeš se zaraziti i oboliti, a možeš i umrijeti. Ja ubijam njih da oni ne bi ubili tebe." Bego: "Stvarno? Pobij ih sve, majku im jebem!" DRUŽENJE BLOGERA I NJIHOVIH PRIJATELJA Uvod u druženje: četiri dana prije... Toni, Pućo, Nike i Zoran imaju svoj bend "Kosturi" i snimaju prvi album u Nikinom studiju na Klisu. Bego je producent, a Toma snimatelj i koproducent.  Nike i Toma preslušavaju snimljeni materijal, a Renato ordinira na gradelama. Rezultat:  "Na svijetu postoji jedno carstvo, u njemu caruje barbarstvo..." Nike: "Znaš li šta je bilo ovdje prije studija?" Bego: "Šta?" Nike: "Svinjac." Bego: "Aha! Znači, zato se ja osjećam ko doma." tri dana prije...  Bego svraća kod Đanija i nalijeće na Kakadua (ako se netko sjeća postova iz konzerve) Bego: "Kako si Đani?" Đani: "Loše." Bego: "Tako i izgledaš. Znači, uobičajeno." Đani: "Mjesta za počasnog gosta, gospodina svinju!" Kakadu: "Oćemo popit jednu putnu?" Bego: "Naravno, tek sam došao." Kakadu: "Zašto meni prokišnjava krov?" Bego: "Možda zato što pada kiša, odakle bih ja znao. Kakav ti je krov?" Kakadu: "Ravan." Bego: "Ima li nagib?" Kakadu: "Šta će mi nagib?" Bego: "Bez zidića?" Kakadu: "Sa zidićem." Bego: "Ima li odlijev, gurla, nešto gdje će voda otjecati?" Kakadu: "Nema." Bego: "Onda to nije krov nego bazen. Đani, daj nam jednu putnu!" Kakadu: "Ali kod mene u Australiji je isti takav krov i ne prokišnjava." Bego: "Ima li tamo kiše?" Kakadu: "Nema. Nikad ne pada kiša. Đani, daj nam jednu putnu!" Bego: "Zato tamo i ne prokišnjava." Kakadu: "Ali krov je naliven, kako može prokišnjavat?" Bego: "Proloče ona put. Moraš joj ti zadati kuda će ići. Đani, daj nam jednu putnu!" Kakadu: "Zašto? I daj nam Đani jednu putnu." Bego: "Zato što je voda glupa, ko i ovce, ko i narod. Ide linijom manjeg otpora. Đani, daj putnu!" Kakadu: "Nije u Australiji voda pametnija nego ovdje. Đani, daj nam putnu!" Bego: "Ali je nema. Ovamo Đani putnu!" Kakadu: "A je, nema je. Znaš šta? Mogli smo popit po još jednu putnu." Zove žena na mobitel: "Dođi kući, Moro te treba." Bego: "Ima li doma vina? Da kupim?" Žena: "Ne treba, dolazi!" Bego: "Stižem! Đani, moram ići, brzo dvije putne!" Kakadu: "Ne dvije, tri!" Đani: "Evo vam boca, jebale vas putne! Otpale su mi noge."  nakon putnih s Kakaduom, Bego s Morom tamani vlastite zalihe vina Bego: "Koji je problem? I tebi prokišnjava krov?" Moro: "Ne, ja sam kuću prodao da bih platio advokate." Bego: "Jebate, koje elegantno rješenje. A ja to nisam znao reći Kakaduu." dva dana prije...  Tonijev rođendan: Toni, Ilija, Pućo, Nike, Bego, Toma i Zoran Toni: "Probaj ovo vino. To mi je od punca." Bego: "Daj didu! Ali neću puno da me ne bi bolila glava." Toni: "Od ovoga te neće bolit glava. To je likar napravio." Bego: "Onda ću to shvatiti kao lijek. Daj još!" I tako je večer prolazila, što kroz pjesmu, što kroz šalu... Ekipa pjeva najnoviji hit Kostura: "Imam plan sebi razbit glavu, imam plan sebi razbit glavu... daj mi prika stinu!" Bego: "Idem pišat." (ustaje) "Jebate! Ne znam hodat!" Toni: "Dobro vino, a? Ne boli glava." Bego: "Isuse! Kako će me bolit glava, kad ne znam ni gdje mi je?"  Tonijev sin Domagoj se najprije igrao da je barba Bego, a kad su se svinje... pardon, gosti podnapili i nadnapili, demonstrativno je otišao u svoju sobu ljetovati. Pred zoru... Bego: "Idem doma." Toni: "Hoćeš li moći?" Bego: "Naravno, uključit ću autopilota. Znaš li zašto ja nikad ne selim? Zamisli da odselim, a netko doseli u moju kuću. Svaku drugu večer bi čovjeku došao pijan na vrata." dan prije... Zove Toni na mobitel: "Idemo snimati. Jesi li za čašu vina natašte?" Bego: "Jebate, koje vino, avion! Mora bit da je halucinogeno, sinoć su me oteli vanzemaljci." Toni: "Paradoks je da je to vino učinio likar. Ne boli te glava?" Bego: "Ni najmanje. Vidi se da u vinu nema šećera. Možda pokoja tableta..."  te večeri Partet sviraju u Lvksoru, a Žare prebacuje Begi grinje, buhe i ostala mikro-bića... Žare: "Bego, da te barba Žare nešto pita. Daj mi za kavu." Bego: "Dat ću ti što hoćeš, samo makni glavu. Nabila mi je žena neke traume oko higijene." Opet zove Toni na mobitel: "Jesi li sigurno dobro?" Bego: "Naravno. U Lvxkora drže izvrsno vino. Znaš li ti koliko meni treba da dostignem 0,5 promila?" Toni: "Koliko?" Bego: "Tri dana." Toni: "Stvarno?" Bego: "E! Ne popijem li tri dana ni kapi, alkohol će mi sigurno pasti na 0,5 promila, ako ne i manje." taj dan... dan okupljanja... Bego: "Ženo, idemo! Nedjelja je, okupljaju se jake blogerske snage u Leonarda." Žena: "Ajde ti, ja imam još posla po kući." Bego: "Šteta. Volim kad ideš sa mnom." Žena: "Zašto? Kad sam ja s tobom, ne možeš divljat." Bego: "E, ali kad se ja uspizdim, svi misle: koja budala! A kad si ti sa mnom, onda misle: jest da je poprilično otkačen, ali ako ova pametna žena vidi nešto u njemu, onda možda i nije tako loš." Slijedeće slike se objavljuju s jedinim ciljem da naljute blogere koji ne žele da im se objave slike:  Bojan, Umorno oko, pa onda Jure, Zulu i Zuzayok...  ...Koča, Borgman's Cube, opet Zulu, pa onda opet Zulu i prof. Željko Červar...  ...Bego i Josip (čekaj, zašto sam sebi stavio link?), te Bego dok zajebaje Juru... Slike blogerice Ely nisu objavljene da nam ne bi prestala nositi kolače. Jure: "Ja ne mogu shvatiti da je pravo kapitala ispred ljudskih prava!" Bego: "Dobro je Jure, smiri se." Jure: "I ne shvaćam tko daje pravo političarima da rasprodaju zemlju." Bego: "Dobro je Jure, sve će biti u redu." Jure: "I to kome je prodaju? Multinacionalnim kompanijama, kriminalcima, cionistima... ma nemam ja ništa protiv židova, ali ovi koji ovdje kupuju nisu ni židovi, oni su trinaesto pleme..." Bego: "Jure, ne brini, sve ćemo sredit. Zulu, brzo zovi bolnicu Firule." Jure: "I ja sam bio član HDZ-a..." Bego: "Je Jure, upravo tako i izgledaš. Samo se ti smiri." Jure: "Problem je što ne postoji sustav koji se ne može korumpirati." Bego: "Zašto mene nitko ne potplati? Ja želim biti korumpiran. Trebaju mi novci za studio." Zulu: "Problem je u tome što bi najprije trebao biti pošten da bi te se moglo korumpirati. A ti to unaprijed želiš i zato te nitko ne želi podmititi." Bego: "Ali ja jesam pošten! I to sam pošten upravo zato što me nitko ne želi podmititi." Zuzayok: "Vjeruje li itko da je beskućnik ubio Ivanu?" Jure: "Oni misle da smo mi glupi!" Bego: "To je toliko ludo, da bi čak i moglo biti istinito." Jure: "A zašto su onda kad se to dogodilo i premijer i predsjednik odmah graknuli na mafiju?" Bego: "Eto vidiš. A jadna mafija ni kriva ni dužna." Jure. "Misliš da nije?" Bego: "Nije. Nju je ubio beskućnik, a ne jadna nedužna mafija. Optužili su poštene ljude bez dokaza." Zuzayok: "Znači, sad bi se vlada trebala ispričati mafiji?" Bego: "Nego šta! Da sam ja mafija, tužio bi ih sudu zbog klevete." Bego: "Kad su predlagali onaj zakon o zabrani kopanja po kontejnerima, ispalio sam na živce. A sad vidim da sam bio u krivu." Zulu: "Zašto?" Bego: "Smatrao sam da bi država trebala biti socijalno osjetljivija prema najugroženijima, tako da oni nemaju potrebe kopati po kontejnerima." Zulu: "A zašto misliš da si bio u krivu?" Bego: "Pa zato što ispada da su oni prava opasnost, a ne mafija, korupcija i organizirani kriminal." Zulu: "Misliš da bi zabrana kopanja po kontejnerima pomogla?" Bego: "Tako je. Oni se tu hrane." Zulu: "Znači, prekinuli bi im prehrambeni lanac i oni bi pomrli od gladi." Bego: "Aha. I onda bi stopa kriminala opala." Zulu: "A ako ne bi opala?" Bego: "Onda bi to bio pokazatelj da se ipak mafija bavi kriminalom. A beskućnicima bi se ispričali." Bego: "Možda bi ovo neobavezno druženje trebalo dići na višu razinu. Da recimo osnujemo nekakvo društvo za očuvanje zdrave pameti." Zulu: "Udruga za njegu mentalne higijene." Bego: "Bravo! Imali bi i higijeničara."  nakon Leonarda, Bego i Zulu uvijek svrate u obližnju živopisnu ćevapdžinicu na dozu kolesterola... Bego: "Hoćeš li s ajvarom ili bez?" Zulu: "Meni vjera zabranjuje jesti ćevape bez ajvara." Bego: "Kako? Zašto?" Zulu; "Ja vjerujem da su ćevapi s ajvarom bolji." i za kraj... Šeta Bego sa ženom. Odjednom se ukoči i zgrabi je za ruku. Žena: "Šta ti se dogodilo?" Bego: "Jebateled, pogledaj kolika je ona guzica!" Žena: "Nisam znala da te privlače velike guzice." Bego: "Ma ne privlače me ni estetski ni erotski, nego gravitacijski. Da se nisam uhvatio za tebe, upao bih joj u orbitu." (nastavit će se) |
BEGIZMI 104.
"PARTET" U QUASIMODA Koča, Jasenka, Petko, Bego i Ivan Za šankom. Bego: "Konobar, bevandu!" Gost koji očito ne voli jazz, provocira: "Šta ćete svirat? Sevdalinke?" Bego: "Sve, od sevdaha do bosna-nove." (Ivanova doskočica, vidi kako je sad dobro došla!) Gost: "Isto ste mogli koju sevdalinku, to je muzika za dušu." Bego: "Aha, kad je pjeva Šaban Bajramović." Gost: "Ma ne on! To je više ka jazz. Mislio sam na pravu, narodnu..." Bego: "Znaš li kad su turci harali ovim područjima? Ubijali nas i jebavali nam žene." Gost: "E?" Bego: "E, od tada je u narodu ostao taj gen. Kad čuješ sevdah, sjetiš se djeda."  Ivan formira svjetonator mudrostima iz "Slobodne" uz mjehuričasti kvazivoćni napoj, a Petko se fenira isod majice jer se oznojio, pa da se ne prehladi... Petko: "A koliko pića ovdje imamo mukte?" Koča: "Zašto? Ovdje nikad nije bilo nekog limita." Petko: "Sad ima, pitao sam. Imamo dva pića." Ivan: "Zašto pitaš nas, ako si već pitao?" Koča: "To nas ispituje, da vidi znamo li gradivo." Bego: "Ma vidi čime se oni bave pred koncert! Ja uvijek pijem koliko hoću i nikad nisam imao problema." Petko pila i dalje: "Je, ali sad ti je ovdje limit na dva pića." Bego: "Ma pizdarije! Kad neka budala od ugostitelja postavi takav limit glazbeniku, ja uzmem litru vina i litru vode i to su mi dva pića. Ajmo mi radit nešto ozbiljno, došli smo ovdje svirat." Ivan šapće Begi da ne čuje Koča: "Super je prošla tonska proba, Koča me uopće nije iznervirao." Koča šapće Begi da ne čuje Ivan: "Super je prošla tonska proba, Ivan me uopće nije iznervirao." Bego: "Za razliku od dobrih bendova u kojima se ljudi stalno svađaju, u lošim se bendovima ljudi još više svađaju. Jeba vas led, ne stvarajte tenzije, Petko će dobit moždani udar i gdje ćemo mi onda naći bubnjara?" Ivan zajebaje: "Ovakvoga nigdje." Bego: "Eto. I sad dosta, prije nego Petko proguta cijelu apoteku." Koča: "A možda se u lošim bendovima ljudi više svađaju jer ne znaju oko čega bi se svađali, pa se svađaju oko toga o čemu će se svađati..." Bego: "Uh! Petko, jel' ti ostao možda koji Apaurin?" Petko (najozbiljnije): "Hoćeš Normabel?" Koča pospojio brojne kabele i zadnji uključuje u gitaru. Koča: "A sad dolazi trenutak istine." Bego: "To je neki drugi trenutak." Ivan: "?" Bego: "Trenutak isti ne. Znači, nije isti trenutak."  koncertu je nazočovao (ili kako li se to već kaže) i gitarist Marin Jerkunica Marin: "Lipo, lipo, svira se, baš mi je drago šta sam došao." Bego: "I meni je drago... gdje mi je upaljač? Kočaaaa!!!" Koča: "A? Oprosti, biće sam ga automatski stavio u džep." Jasenka: "I onda dođe doma s punim džepovima upaljača." Bego: "Upaljač nije neka vrijednost, ali u dvi ure ujutro kad nemaš čime upalit duvan..." Marin: "Onda mu raste uporabna vrijednost. Upaljač po danu, kad rade trafike, vrijedi dvije kune. A po noći vrijedi 12.000 eura." Bego: "Ali polovni možeš naći već od 6.000 eura." Bego pali duvan i stavlja upaljač na stol. Zatim Koča pali duvan i stavlja Begin upaljač u džep. Bego: "Koča!" Koča: "A?" BEGO KUPUJE POJAČALO Leon zove na mobitel: "Di si? Doša bi popodne do Splita. Trebam nešto kupit u Fendera." Bego: "Super. I ja moram kupiti pojačalo. Ovo ljeto su mi riknula dva od tri. Ostalo mi je samo najmanje. Nemam na čemu svirat." Dva sata poslije Leon zove na mobitel: "Tu sam, ali tražim parking. Napravio sam nekoliko krugova..." Bego: "Koliko nekoliko?" Leon: "Više od nekoliko... mnogo." Bego: "Sad probaj napraviti trokut." U Fendera. Bego: "Ovaj Bassman ne izgleda loše." Leon: "Težak je, znači da je kvalitetan." Bego: "To me i brine. Ne što je kvalitetan, nego što je težak." Bego isprobava Fendera. Leon: "Ton mu je nekako mljackav... nema dovoljno srednjih, samo bas i visoki." Bego: "Izvrstan pop ton, ali nije baš za heavy metal. Da ga kupim za svirke s Joškom Banovom?" Leon: "A da mi pogledamo dalje?" U Larija. Prodavač: "Od ovih većih imamo Mark II i Gallien-Krueger." Bego zove Larija na mobitel: "Alo Lari? Uzeo bih ovaj Gallien-Kueger Backline 600. Možeš mi dati kakav popust?" Lari: "Ne, jer nisam njihov zastupnik, ali ti na Mark II mogu dati veliki artistički popust. Probaj ga izvrsno je pojačalo." Bego isprobava Mark II. Leon: "Nema šta, ima definiciju, ima snagu..." Bego: "Ali zvuči mi nekako fenderasto... dodaj malo middla... ne, nije mi! Šta mu je ova sklopka?" Prodavač: "To je za slepanje." Bego: "Ja ne slepam. Ma vidi ti to, za sve ima botun. Ne moraš ni svirat." Prodavač: "Onda ga uzimate?" Bego: "Ne pada mi na pamet! Premoderan je, a ja sam staromodan. Uzimam Kruegera." Prodavač: "Ali Lari vam je odobrio takav popust da... takvo pojačalo nikad nećete naći za tu cijenu." Bego: "Ne, ali ja hoću Kruegera." Prodavač povlači zadnji potez: "Ali ovo vam nije američki Krueger, piše Made in China." Bego: "Izvrsno!" Leon: "Ja baš volim kinesko." Bego: "Neš' ti amerikanaca, kurče se nekim raketama, a kinezi su ih imali prije 5000 godina kad amerikanaca još nije ni bilo. Izmislili su i wok." Leon: "Kinezi su pametniji tri puta." Bego: "Ima ih preko milijardu, a amerikanaca je trista milijuna. Kad im zbrojiš sve pojedinačne koeficijente inteligencije, razlika je najmanje tri puta." Leon: "I super im je riža. Hrane se zdravo, prirodno..." Bego: "A ne, ja više volim GMO. Možda su amerikanci ipak bolji i pametniji." Leon: "Kako možeš volit GMO? Nema ni mirisa ni okusa." Bego: "Jesi li ikad kuhao prirodni kaul? To čovječe smrdi ko da ti se neko dobro posrao u kuhinji! GMO bar ne smrdi." Leon: "Ali nema ni okusa." Bego: "A čemu ti služe začini? Dodaš okus koji hoćeš. I staviš u mikrovalnu..." Leon: "I mikrovalna je nezdrava." Bego: "A ne, zdravije ti je peći meso na selu na kominu? Pa ti je od naprijed 80 stupnjeva celzija, a leđa su ti na minus 20 stupnjeva. Faca i prsa su ti kuhana i pečena, a leđa ko u zamrzivaču. Dobiješ upalu zadnje strane pluća." Leon: "Trebalo bi napraviti stereo komin, pa da je jedan naprijed, a drugi nazad." Bego: "Onda će ti se smrznuti ruke. Bolje quadro, sa sve četri strane." Leon: "Onda možeš i ući u komin, u vatru." Bego: "Ne valja, mogle bi ti izgoriti trepavice." Leon: "Ti se na kominu osjećaš kao Mjesec. S jedne strane si usijan, a s druge zamrznut." Bego: "To je Mjesecu zbog toga što nema atmosferu. Ja je imam. Od metana. Prdim stalno." Leon: "Onda ti ne smiješ prići otvorenoj vatri, došlo bi do eksplozije." Bego: "Ma nije baš toliko strašno, ali mogao bih guzicom raspirivati vatru." Leon: "Sad mi je jasno zašto su žene sjebane. Ubio me ovaj shopping." Bego: "Ne znam zašto sam od njega ovako ogladnio. Pojačalo smo kupili, idemo na lazanje." Bego i Leon izlaze, a prodavač ostaje otvorenih usta bez teksta... Na lazanjama. Bego: "Ne valja, prežderao sam se." Leon: "Ne valja kad si gladan, ne valja kad si sit." Bego: "Valja jedino kad se dobro posereš." Leon: "Čuj, pripremio sam ti jedan CD..." Bego: "CD? Baš dobro, jer mi kasetofon preskače." Leon: "...sa novim, još starijim pjesmama. Za moto-partyje." Bego: "Super. Mogu li ja pjevati In a Gadda-da-Vidda?" Leon: "Ako se sjetiš još kojeg starijeg benda, možda iz šezdesetih..." Bego: "Hawkwind, Amon Düül..." Leon: "Koji su to? Nikad čuo." Bego: "Pitaj Joška Grgina. On zna sve." Leon: "Naravno, kad je on rock-antologija." Uto zvoni mobitel, zove Joško Grgin. Bego: "Ti mora da si neki vještac, baš smo te spominjali. Evo, Leon nikad nije čuo za Amon Düül." Joško: "Ti si vještac, a ne ja! Kako su ti oni pali na pamet? Upravo ih prebacijem u digitalni format. Nema jebene šanse da se itko na planetu baš sad sjeti njih!" Leon: "Možeš li mi ih snimit da čujem šta je to?" Joško: "Vjeruj mi, bolje ti je da ne znaš." Leon: "Ma kako to ja nisam čuo ni za njih, ni za Hawkwind!" Bego: "Nisu ni oni. Ti su ljudi bili toliko drogirani da se ničega ne sjećaju. Ne znaju ni da su svirali u tim bendovima, niti da su ikad postojali ti bendovi." (nastavit će se) |
Kotarac 
REKLAMIRAJTE SE!
alkion
anchi
bezopasna
big blue
borgman's cube
brod u boci
carla bruni
cordelia
čovjek-vadičep
dalmata
damir ercegović
death of a planet
destination ???
dida
džemperka
elyca vještica
euro smijeh
ex pataren
galijanus
gordan
hard rock
harlekina
i.m.
ima jedan svijet
inspektor clouseau
irida
kabulske priče
kalumela
kenguur
kinky kolumnistica
koraljka
kvadar
latte macchiato
limunada
ludlud
mare prekobrojna
marin jurjević
mikke musse
minimaxine
naravno luda
nihonkichigai
osmijeh...
pajo pakšu
peace&love
peškafonda
pile pilence
ribafish
rock anthology
sagittarius
samo tvoja Lucija
simona
staklena dama
suncokreta2
symphony
šima
trillian
umorno oko
wish master
