Marketing
BEGIZMI 106.
Bego gleda 'Otvoreno': "Hahaha! Hohohoho! Hihi! Aaaaaaa-haha-haaaa!!!"
Žena proviruje iz kuhinje: "Trebam li nazvati psihijatra?"
Bego: "Ne, zašto? Upravo prakticiram antistres program. Ovako dobru humorističnu emisiju nisam odavno gledao."
Žena: "Reci i meni da se ja nasmijem."
Bego: "Kaže Čačić kako stranci sve kupuju i iznose kapital, a Hrvatskoj ne ostaje ništa. A Šuker mu odgovara da pod drugim uvjetima ne bi privukli strane ulagače. A kaže mu Čačić da šta će nam takvi ulagači."
Žena: "E?"
Bego: "A šta misliš da mi stranim ulagačima još i platimo da kapital iznesu iz zemlje? Onda bi ih još više privukli."
Bego: "Isto meni nikako nije jasno zašto i ja ne mogu kupiti brodogradilište za kunu, ne platiti porez, iznijeti kapital vani, otpustiti radnike, prenamijeniti brodogradilište u nešto drugo, zatražiti od vlade poticaj i kredite, te sam odlučiti kako ću, koliko ću i hoću li uopće vratiti državi lovu."
Žena: "Zato jer je ona kuna pro-forma. Očito nekoga trebaš dobro podmazati."
Bego: "Ne vjerujem. Ti naši vladari i ministri mi djeluju kao pošteni ljudi."
Žena: "Onda ne znam."
Bego: "E, ali ja sad polako shvaćam genijalan plan naše vlade. Oni ne daju meni tvornicu za kunu, nego strancu. Zašto? Zato da stranci sjebu te tvornice. Onda će stranci ispasti glupani jer nemaju pojma kako se upravlja tvornicama, a mi hrvati ćemo ispast pametni."
Bego: "Toliko vjerujem našem rukovodstvu i nogovodstvu da sam čvrsto uvjeren kako će prije u Splitu pasti snijeg, nego će neko od njih uraditi nešto nepošteno i protuzakonito."
A ujutro...
Bego gleda kroz prozor: "Jeba te led! Snijeg!"
Žena: "Pa rekli su na prognozi da će pasti snijeg."
Bego: "Oni nikad ne pogode. Ovo je pao snijeg zato jer su pogodili da će pasti snijeg."
Bego izađe vani gledati kako ljudi padaju. Dopizdi mu i uđe u Luxora, a tamo sjedi Kotarac.
Bego: "Ej, šta radiš ovdje? Nisi u Londonu?"
Kotarac: "Zajebajem se. Trošim lovu. Napisao sam program, ljudi ga koriste i uredno plaćaju registraciju."
Bego: "Ma stvarno?"
Kotarac: "Aha. Amerika, Azija, Afrika... svi plaćaju. Samo iz Hrvatske nitko nije uplatio."
Bego: "Ma ne mogu vjerovati!"
Kotarac: "Ti znaš šta ti sve uđe u kompjuter kad se logiraš?"
Bego: "A sve. Prate te, poznaju ti navike... Strah od čipiranja ljudi je pretjeran, Veliki Brat već zna sve o tebi."
Kotarac: "Tebi to ne ide na kurac?"
Bego: "A zašto? Evo ti Brate, pa gledaj! Koji mi je software legalan, koji ilegalan, kad se ustajem, koje stranice posjećujem, kojom brzinom kucam, koji su mi interesi, brojevi računa... samo mi nemoj špijunažom previše usporiti kompjuter, jer mi jedino to ide na živce."
Kotarac: "Mene to malo nervira."
Bego: "Mene ne. Dok god mi daju besplatni web hosting, nek me prate. Ne misliš valjda da sam naivan pa mislim kako su oni tako dobri da mi nešto daju mukte?"
Kotarac: "Aha, jesi vidio kako izgleda ekipa u Googla? Mladi hipiji, nema određenog radnog vremena... Zaposleni u korporacijama moraju biti ošišani, u odijelima i rade deset sati dnevno. A ovi drugi samo dobiju radni zadatak i onda rade po šesnaest sati, pa moraju uzimati droge kako bi sve to izdržali. I onda ti još daju besplatni Google Earth. A odakle njima sateliti kad je sve tako krasno i besplatno?"
Bego: "Zato što su njima došli ljudi u crnom i rekli: želite li biti vrlo bogati mladi hipiji..."
Kotarac: "...ili želite da vas uopće nema."
Bego: "To je pošteno. A znaš šta me najviše oduševljava?"
Kotarac: "Šta?"
Bego: "Taj njihov Google Earth. Genijalan je."
Kotarac: "Zašto?"
Bego: "Jer sad mogu izaći na balkon i doslovno cijelome svijetu pokazati guzicu."
Nakon par tura pića...
Kotarac: "A jesmo se dobro zajebavali kad smo bili mladi."
Bego zapjeva: "Tko to živi u prošlosti mojoj, a još nije umro od ljepote?"
Kotarac: "E, jesi Tin Ujević!"
Nedjelja ujutro...
Žena: "Idemo na Bačvice. Zvali su nas Koča i Jasenka."
Bego: "Jebeš me! Imam fibru i hoću igrati video igre. Šta ću raditi na Bačvicama?"
Žena: "Ajde, makni guzicu! Prosvjeduje se protiv nasipanja plaže."
Bego: "A šta to mene briga? Ja se ionako ne kupam."
Žena: "Diži se!"
Bego: "Dobro, dobro. Ali samo da znaš, toliko me boli kurac da mi je čisto neugodno koliko me boli kurac. A boli me kurac i za to šta mi je neugodno šta me boli kurac."
Putem ka Bačvicama, ispred Bege izlijeće Šumi na motoru. Za one koji ne prate redovito begizme, Šumi je glazbenik sa šumom na srcu, bivši pop, a sada vlasnik trgovine sakralnih predmeta.
Šumi: "Di si ti? Nisi mi došao na svirku za Valentinovo, a rekao si da hoćeš. Cijelu večer sam morao gledati onoga ružnoga Brku."
Bego: "Jebi ga, napio sam se."
Šumi: "Ma ne mogu vjerovati! Kako se to tebi moglo dogoditi?"
Bego: "Malo sam se zanio značajem i uzvišenošću tog svečanog dana."
Šumi: "Di ćeš sad?"
Bego: "Na Baće. Htio sam na misu, ali je nedjelja pa me strah da crkva ne radi."
Šumi: "Čuj, imam ovdje po kile hostija, oćeš kupit? Povoljno je."
Bego: "Koji će mi kurac?"
Šumi: "Šta ja znam. Da se pričestiš."
Žena i Bego dolaze na Bačvice.
Bego: "A neš' ti prosvjeda! Gdje su ljudi?"
Žena: "Prosvjedi su bili u jedanaest, a sad je jedan. Dok si se ti izmilio iz kuće..."
Bego: "Eno Jase i Koča. Kočo, Kočooo!!!"
Koča: "Hoćemo li sjesti u Žbirca na kavu?"
Bego: "Vidi bager! Slikajte me s njim, uvjek sam htio imati jedan. I viljuškar lijevi bočni."
Jasenka: "Znači, ti si još u toj fazi kad se dječaci igraju s autićima i bagerićima?"
Bego: "I cijela ta frka oko ovog malog bagera i ovo malo šljunka? A možda je to nekome slučajno ostalo kad je išao u Žbirca na kavu."
Na kavi...
Bego: "Može li mi netko objasniti o čemu se ovdje zapravo radi."
Jasenka: "Navodno nasipaju šljunak da bi spriječili osipanje pijeska."
Bego: "Zar more ovdje oduvijek ne donosi i odnosi pijesak? Zašto bi netko mislio da sada moru odjednom treba pomoć?"
Koča: "O tome se i radi, ne nasipaju oni zbog mora i pijeska, nego netko ovdje želi sagraditi štekate."
Bego: "E, to je onda nešto drugo. Kako će betonirati plažu, ako je ne naspu? Sa građevinskog aspekta, zasipanje plaže je u redu."
Jasenka: "More manje nanosi pijesak zbog toga što se okolo dosta izgradilo. Nasipanje šljunka da se spriječi osipanje pijeska je uobičajeni postupak u svijetu, ali oni tamo stavljaju šljunak iz mora koji je već obao, a ne ovaj tucanik."
Žena: "Ovaj kamen je oštar. Kako će ljudi igrati picigin?"
Bego: "Možda je vrijeme da se picigin unaprijedi u ozbiljan sport. Sada su moderni ekstremni sportovi, pogledaj na primjer u šta se nogomet izrodio. Lako ti je igrati picigin u mekome pijesku, ajde se ti baci prsima na tucanik!"
Bego: "Koča, šta ono piše? Hvali more, drž' se jaja?"
Koča: "Drž' se Žuje."
Bego: "Aaa, nisam ponio očale."
Bego: "Uopće ne razumijem tu ekologiju i brigu za okoliš. Kako će se čovjek brinuti o prirodi? To je kao da miš brine o slonu. Priroda se treba brinuti o čovjeku."
Koča: "Zagadili smo prirodu i sad ona ne može brinuti o nama."
Bego: "Misliš? Možeš ti zasuti i betonirati šta god hoćeš i za pet milijuna godina od toga neće biti ništa. Nestat će i ljudi i beton i sve će biti kako je bilo. Priroda će se za sve pobrinuti."
Jasenka: "A plastika? Ona je vječna."
Bego: "Ma nemoj! Nismo uspjeli stvoriti vječni život, pa smo stvorili vječnu plastiku. Oh, koje li ljudske veličine i postignuća! Ni plastika, koliko god bila otporna, neće postojati vječno. Ako ništa drugo, kad Sunce eksplodira u supernovu, otići će u kurac i Zemlja i plastika bude li je još."
Žena: "Da. Ništa nije vječno."
Koča: "Ali plastika će živjeti vječno u mome sjećanju."
Bego: "A tvoje sjećanje će živjeti vječno u plastici. Jer kad umreš, ako svoje sjećanje nekako ne zapakiraš u vječnu plastičnu vrećicu, neće ti trajati dugo."
EPILOG:
Bego: "Ženoooo! Šta ću s ovolikim hostijama? Da napravim lazanje?"
(nastavit će se)
Post je objavljen 23.02.2009. u 11:18 sati.