Pregled posta

BEGIZMI 107.

Jutro.
Jugo.
Recesija.
Siromaštvo duhovno i materijalno.
Opća depresija.
K tome i korizma.
Pravo je čudo da ljudi ne vrše masovna samoubojstva. Možda nemaju više snage?
Ništa se ne događa, nigdje prave priče.
Ima li života prije smrti?


Bego baulja po kući. Šta je ono žena rekla da napravi? Aha, rekla je da potopi zelenu leću. Gdje li je jebena leća? A, evo je, polubiži, to je valjda to. A koliko? Pola kesice... hm, izgleda malo, daj još... kvragu, sad je u kesici ostalo malo. Ma istresi sve, ko ga jebe! Sad voda. Dobro je, a sad na kompjuter. Šta bi dobri Bego mogao biti danas? Klingonac? Može, ide Bego istrijebiti sve ljude iz svemira.
Nježnu idilu žestoke svemirske bitke prekida ovozemaljski zvuk telefona. Zove žena s posla.
Bego: "A?"
Žena: "Jesi li potopio leću?"
Bego: "Jesam." Brod klase K'Vort sije pustoš među ljudima. Prokleti sisavci, mekušci, birokrate bez ratničke časti. Heghlu'meH QaQ jajvam, danas je dobar dan za umiranje!
Žena zna znanje: "Provjeri!"
Bego se nevoljko diže od kompjutera i dovuče do kuhinje, a tamo... Hab SoSlI' Quch! (majka ti ima ravno čelo!)... leća popila svu vodu, nabubrila i podigla poklopac... bit će je brate i za juhu i za glavno jelo, a i za salatu. Ali šta s ostatkom? Možda desert?
Žena tumači tišinu preko telefona kako to žene obično tumače, opet je napravio neko sranje. To se u stručnoj literaturi zove ženska intuicija.
Žena: "Halo? Šta se tamo događa?"
Bego: "Čuj, hm ovaj... voliš li puding od leće?"
Žena: "Molim?"
Bego: "Dobro, dobro... a sladoled od leće?"
S kompjutera se čuju sirene upozorenja. Leća je spasila ljudski rod.
A Bego je taj dan odveo ženu na pizzu.

Ni rad u studiju s grupom "Kosturi" nije donio ni trunke bezgranične euforije i fanatizma, toliko potrebnih u ovim sivim recesijskim danima.


Bego, Toni i Nike u studiju pretaču iz šupljeg u prazno. Svemu naravno kumuje alkohol.

Nike: "Šta kažeš na ovaj uradak?"
Bego: "Dobar je. Mogli bi ga nazvati Zbirka najljepših hrvatskih psovki."
Nike: "Ajde, nemoj tako, ima i drugih riječi između psovki."
Toni: "Ima bogohuljenja."
Bego: "Nikad vi nećete dostići Mišu Kovača."
Nike: "Kako misliš?"
Bego: "Najbogohulnija pjesma je: samo nas nebo rastavit može i ništa više. A svi znamo da nema ništa više od neba. Da bi pjesma bila skladu s duhovnošću, riječi bi trebale biti: samo nas nebo rastavit može i ništa niže."
Nike: "Jebateled, koja devijantna pjesma, a na prvi pogled je tako bezazlena."
Bego: "Kažem ti ja, za korizmu je najbolje ništa ne pjevati, nikad ne znaš odakle vrag vreba!"

A za vrijeme pauze snimanja, u kafiću se Bego nalazi s Filom i Joškom Grginom. Neuki ugostitelj preko zvučnika pušta Mišu, oprosti mu Bože, ne zna što radi!


Tri mudraca malo jača: File, Joško i Bego. I opet svemu kumuje alkohol.

Bego: "Nebu puštam bijelu pticuuuu... prrrrrrrrrr!"
Joško: "Šta radiš?"
Bego: "Pa puštam bijelu pticu. Goluba."
Joško: "Zazvučalo je kao da si pustio smeđu pticu. A tako i miriše."
File: "Pa si je nama našao puštati?"
Bego: "Nisam vama, nego nebu... ups, oprosti mi Bože!"

Zvučnik: "Čuvaj onog tko naglas se kune..."
File: "Čuvaj onog tko naglas se euri. Ko jebe kune!"

Bego: "Dodaj mi novine."
Joško: "Šta je? Formiraš mišljenje?"
Bego: "Da. Ali najprije ću pogledati horoskop da znam kako se danas osjećam."
Bego škilji izdaleka u novine: "A ukurac, ništa ne vidim."
Joško: "Moraš nabavit očale ili produžit ruku."
Bego: "Ne znam šta mi je jeftinije... ma pogledaj ovu crnu kroniku! U svakom članku piše da je uz svo ostalo sranje svemu kumovao i alkohol. Pripremaju li nas to da nam nakon cigareta na javnom mjestu ukinu i vino?"
Joško: "Onda će biti vječna korizma."
File: "Ja sam se za korizmu odrekao avokada."
Bego: "A neš' ti pizdarije! Ajde budi faca pa se odrekni papaje i avokada."

Ni nedjeljno okupljanje blogera nije Begi donio toliko žuđeni duhovni mir i spoznaju. Ovaj put su se na poziv Zuzayok našli u "Smokvice" u Trogiru. Bego je bio toliko u kurcu da nije ponio foto-aparat.

(zato ovdje nema slike)

Smokvica: svi piju čaj, samo Bego pije vino.
Bego: "Je li vas puno boli?"

Zulu: "Znači, i ti si primjetio da u svakom članku piše: tome svemu je kumovao i alkohol."
Bego: "Aha. Pa se ja sad pitam ima li ovdje itko trijezan."
Zulu: "To je zato što ne žele priznati da su ljudi sjebani od situacije u državi, nego je uzročnik nešto drugo."
Bego: "Mene još više brine opća nepismenost. Da li si primjetio da na blogovima i forumima mladost uglavnom piše ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će sa tvrdim č?"
Zulu: "Primjetio sam nešto još i gore. Na Hrvatskoj televiziji gledam film, a na prijevodu u titlu piše: sumljiv."
Bego: "Jebate! Pravilno je sumnjiv, onaj koji podliježe sumnji."
Zulu: "Po mome shvaćanju, sumljiv je onaj koji podliježe sumiranju."
Bego: "Tako je, sumljiv znači zbrojiv."

Krajem uha Bego čuje Umorno oko kako na drugoj strani stola govori: "...zamisli, ona nije znala da kukci imaju tri para udova...", te se onako željan duhovnih tema, bez veze ubacuje u razgovor.
Bego: "Znači i anđeli su kukci?"
Umorno oko: "Molim?"
Bego: "Imaju tri para udova: ruke, noge i krila."
Zulu: "Zar anđeli nisu perad?"
Bego: "Stvarno, zamisli ta duhovna bića, oni su multi... multi... ma multi nešto."

Jure analizira strukturu univerzuma.
Bego: "Univerzum je iluzija. Uopće ne postoji."
Jure: "Ajde elaboriraj to, da čujem tvoje mišljenje."
Bego: "Moje mišljenje je nebitno, jer ni ja ne postojim. S duhovnog aspekta..."
Tada se Borgman strašno nadrka na Begu: "Ovo nije duhovno okupljanje."
Bego: "Dobro, nije. Ti mi reci šta je. Prosvijetli me."
Borgman: "Hahaha, to je nemoguće."

Zuzayokin muž Popay oduševljava Begu pričom o glazbi sedamdesetih, King Crimson, Nice, Van der Graaf Generator... sutradan Bego zove Joška Grgina da mu kaže kako je upoznao još jednog ludonju kao što su njih dvojica.
Joško: "Za tvoju informaciju, Van der Graaf Generator su se ponovno okupili i daju izvrsne koncerte."
Bego: "Da ih zovemo u Spaladium?"
Joško: "Obzirom na interes, bolje da ih zovemo u Buže."
Bego: "Nećemo ih čuti od klepetanja boca i psovki pijanih ribara i klošara. A da ih zovemo kod mene na teracu? U slučaju kiše možemo prebacit koncert u dnevni boravak."
Joško: "Bolje u Buže."


"Buža": kultno mjesto hrvatske kulture, češko pivo, cijene sindikalne...


...gdje Begu nadahnjuju poznate ličnosti splitske underground životne scene, poput Buže i Žile...


...a Vedro, poglavica kluba "Buža" ima svoje viđenje zabrane pušenja na javnim mjestima.

Bego: "Organizirao bih ovdje koncert."
Vedro: "Može, a čiji?"
Bego: "Van der Graaf Generator. Šta misliš bi li za predgrupu bili bolji Pink Floyd ili prva postava Genesisa? Naravno, kad bi Peter Gabriel pristao."
Vedro: "Kako god hoćeš, samo nemoj slučajno da mi onaj Phil Collins ovdje pjeva."
Bego: "Onda smo se dogovorili?"
Vedro: "Ma bravo, a ko će to platit?"
Bego: "Platit? A ko nama šta plaća? Biće vina, piva, dobra ekipa, zabavićemo se..."
Žila: "Ja ću donit srdele."
Vedro: "Ajde ti lipo popij na miru i prestani me zajebavat."
I opet je svemu kumovao alkohol. Blago nama s takvim kumom.

Nakon "Buže", Bego dotetura doma. Kasni na ručak. Kasni na večeru. Kasni na vlastiti život. Na vlak europskih integracija ne kasni, jer tamo nije ni krenuo. Tamo kasni netko drugi.
Žena: "Pa dobro, gdje si ti dosad bio?"
Bego: "Hik... zar ti ja nalikujem na nekoga tko zna gdje je dosad bio?"

-

I onda opet jutro.
Opet isto jugo.
Opet ista recesija, iste vijesti, isti spor sa istom Slovenijom, iste banke pljačkaju isti narod, isti političari govore iste stvari...
Gleda Bego svoje ruke, gleda noge... iste ruke i noge.
Ustaje Bego žustro iz kreveta sa stavom kao da će sad nešto promijeniti, glumeći pritom ushit i oduševljenje: "Danas je prvi dan ostatka mog života!"...
I onda se sjeti da je taj dan bio i jučer. I prekjučer...

Dolazi žena s posla. Bego pleše po sobi u krug.
Bego: "Hoyoooo! Hoyooooo! Hoyooooooo!"
Žena: "Zaboga, šta radiš?"
Bego: "Prizivam sablasti. Odlučio sam se posvetiti svom sablasnom životu."
Žena: "Misliš valjda svom duhovnom životu?"
Bego: "Ma ti duhovi, sablasti... sve ti je to isti kurac!"



(nastavit će se)

Post je objavljen 04.03.2009. u 13:47 sati.