Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nenadbego

Marketing

BEGIZMI 113.

BOB DYLAN PSYCHONEUROSIS BAND


Kiša...
Prekrasan depresivan dan.
K tome ponedjeljak.
Pa tko se ne bi radosno ubio, ako nije iz nekog opravdanog razloga već mrtav?
Recimo, skočio kroz prozor u prizemlju na meki madrac. I prije toga svima najavio kako će to uraditi. To se zove emocionalna ucjena...
Ne, stani... ovaj post je o nečemu drugom.
Nije o depresiji, nego o živcima. Bego, skoncentriraj se!
Uh, idemo ispočetka...

Dakle, kiša...
Bego izvlači ogromno pojačalo iz studija, File ga čeka parkiran kraj kontejnera s upaljenim žmigavcima i koči promet. Automobili trube. Svi psuju, a kiša pada li pada. Uto prolazi Begin otac.
Bego: "Gdje si ti krenuo po ovakvome vremenu?"
Otac: "Ma moram na neki sprovod, a ne da mi se."
Bego: "A jebi ga, red je."
Otac se nervira: "Red? Ja njemu idem, a unaprijed znam da on neće doći meni."

Bego ulazi u Quasimoda, vuče pojačalo i psuje. File vuče klavir od sto tona i psuje. Dolazi Koča. I on psuje.
Bego: "A šta ti psuješ? Nosiš samo tu gitaru od dvadeset deka i zato ti oduzimam pravo na nepristojno ponašanje."
Koča: "Vidi! Pukla je."
File, unatoč naporu pazi na gramatiku i fino se izražava: "T-ko ili t-što je puklo?"
Koča: "T-gitara."
Bego: "T-nemoj me t-jebat! T-gdje je t-pukla?"
Koča: "Evo t-ovdje, na t-vratu."
Bego: "Puknut ću jebate, stvarno je pukla!"
File: "Puca mi kurac!"
Bego briše znoj i diže zvučnik uz glasnu škripu leđa: "Jebateled, i ja pucam po šavovima!"
File: "E, pa to sam i rekao. Puca mi Bego."
Bego: "File, pukao sam kao kokica i bijesan sam kao leptirić! Gađat ću te pufnom."
File: "A ja sam ljut kao pahuljica i udarit ću te maslačkom!"
Bego: "Ljudi, bjež'mo, podivljao je ko bubamara!"
File: "NISAM JA NERVOZAAAAN!!!"
Bego: "Znam šta mu je. Gladan je. Ručao je davno, prije više od pola sata."

Bego: "Drugovi na drugarice, okupili smo se ovdje u ovolikom broju da odsviramo nešto od Dylana. A kako nam se uopće zove ovaj bend?"
Koča: "Nikako."
File: "Jebem te radoznala."
Koča: "A zašto bi se zvali?"
Bego: "A je, glupo je zvati sam sebe."


Koča se čudi gitari šta je pukla, a vječno smireni Duple čačka po razglasu.

Svi živčane i divljaju. Divljaštvo jedno. Samo je Duple u nirvani.
Bego: "Počuj me o Dupla smireni, daj mi nešto objasni. Kako ti to nikako ne možeš dobiti infarkt? U čemu je tajna tvog neuspjeha?"
Dupla (vrlo polako, u maniri samospoznatog mudraca podiže prst): "Čaj od valerijane."

Bego: "A sad ćemo se svi lijepo smiriti, ovo je jedna krasna večer miroljubivih pjesama, dakle mir, ljubav i ta sranja, evo, ja ću sad popiti bevandu, bevandicu, bevandičičičicu malu od po litre i prolistati ove noviničice..."
File: "Ne! Ne dajte mu novine u ruke!"
Koča: "Kasno! Već ih je uzeo."
Bego: "Da vidimo... vrijeme je u kurcu, to nam kapitalisti šalju oborine da nam sjebu Prvomajske praznike... ali ne, nećemo se nervirati... radnička klasa ne pada na te sitne provokacije... aha, radnici istjerali direktora i preuzeli pivovaru, tako je, tvornice radnicima... šteta što nemamo i rudnike, urana na primjer... hm, horoskop mi je dobar, malo je Merkur retrogradan pa je više onako horrorskop... eh to vrijeme, južina je, biće munjenih večeras ko u priči, sreća da nije i uštap... a sad kroz Rvacku..."
File: "Ajde, dobro je. Ne nervira se. Znači, darvira se."
Bego: "AAAARRGHH!"
File: "Ne, nije dobro. Ne darvira se... znači, ne evoluira. Hm, pravilnije bi bilo reći, ne darvina se."

Koča gleda Begu: "A šta je tebi sada?"
Bego: "Studenti! Prozreo sam ih. To nisu revolucionari, nego najobičnije reakcionarne snage koji gledaju samo svoj uskogrudni kapitalistički interes."
Koča: "Pa šta je s njima?"
Bego: "Evo ovdje... gdje je ono... jebemti, nisam ponio očale... aha, ne žele prekinuti prosvijede... ne to, to im je u redu... žele nadoknade tijekom ljeta... ajde neka im je, i to je u redu... ali vidi šta ovdje piše... kaže, ako netko od profesora ne želi raditi preko ljeta, to bi bio znak neosjetljivosti na naše zahtijeve. Eto, to!"
File: "E, pa šta s tim nije u redu, ako je sve u redu?"
Bego: "Ja to zovem mlaćenje kurca tuđim gloginjama... ne, nešto sam zajebao... ma nema veze. Da su oni pravi revolucionari, rekli bi, mi se držimo naših zahtijeva pa makar pali godinu ili nikad ne završili fakultet. Ali ne, oni se drže svojih zahtijeva, ali tako da svi oko njih imaju skakati i titrati im jajca, e kako bi oni prošli bez posljedica i završili godinu kao da se ništa nije dogodilo. Raditi preko ljeta? Ma nemoj mi reći! Ljeti se kupa!"
File objašnjava Koči: "To njega nervira glagol raditi."

Bego ne prestaje grintati: "I onda će besplatno završiti fakultet za tehnomenađere i otpuštati tehnološki višak zbog povećanja vlastitog profita. A zašto oni ne bi radili mukte? Ne, oni hoće nešto za ništa. A znaju li oni uopće da je mukte najskuplje?"
File: "Daj bogati, prestani grintat!"
Bego upao u petlju i ne posustaje: "Tako je djeco, završite škole besplatno, postanite političari i još više smanjite plaće profesorima za osvetu što ste morali učiti. I još neka vam rade preko ljeta."
Koča: "Dobro, i šta onda? Znači li to da ti ne podržavaš studentske zahtjeve?"
Bego: "Tko, ja? Ma podržavam ih svim srcem i besplatno školstvo i socijalnu državu, a naročito podržavam studentske prosvjede, jer to je naša mladost, neka traže i neka rade. Bude li trebalo, i ja ću s njima na ulicu."
File: "Kako sad to? Podržavaš li ih ili ne podržavaš?"
Bego: "Podržavam, ali ne podržavam kad netko želi izbjeći posljedice svojih postupaka i smatra najnormalnijom stvari na svijetu da će drugi za njega podmetnuti leđa."
File: "Šta bi ti onda?"
Bego: "Ja bih da oni fino ustraju u blokadi predavanja, neka padnu godinu i dogodine će je završiti besplatno budu li uspješni u svojim zahtjevima. Ne vidim u čemu je tu problem i zašto bi netko za njih radio ljeti. Tko će to platit?"
File: "A ako ne budu uspješni u svojim zahtjevima?"
Bego: "Jebiga, welcome to reality! To je rizik. Tko ne riskira... taj je ziheraš i gadi mi se."

Petko stavlja čepove u uši: "Ne razumijem te, a i ne želim te razumjeti."
Bego: "Ma šta imaš razumjeti? Evo na primjer, ja sam sad nosio pojačalo i htio bih da me ne boli kičma. A znaš šta mi je kičma na to rekla? Da ko me jebe. Tako ti ona meni kaže, e baš ću te sad bolit, jer si sa mnom nosio pojačalo. Moja rođena kičma je neosjetljiva na moje zahtjeve, odjebala me! Da mi je buzdovan, sad bi je... nema veze, šakom ću je... JAO!"
File: "Lud je, vežite ga! Sam će sebe ozlijediti!"

File: "Nije mi jasno zašto to tebe toliko nervira."
Bego: "Zato šta idu izbori, a ja nemam za koga glasati, eto zašto!"
File: "Kakve veze imaju izbori sa ovim prosvjedima?"
Bego: "Evo kakve. Zakuha li se ovo, nastradati će neki mladi idealisti i budale, kakav sam i ja bio, izgubit će pravo na školovanje, možda i dobiti batina od policije. I to je valjda tako kako mora biti, jer je baš tako oduvijek i bilo, demonstranti rade svoj posao, policija svoj, političari i analitičari pizde svoje i cijeli je univerzum u savršenoj harmoniji."
File: "E, i?"
Bego: "Nervira me zašto uvijek nastradaju naivci! Oni mladi lukavci koji su sve zakuhali, e oni će se izvući i za deset ili dvadeset godina biti će političari i kurčit će se da su baš oni pokrenuli drugo hrvatsko proljeće. A ne dao Bog da kojega i uhapse, e to će mu biti najbolja preporuka. I onda ću ja opet izići na izbore i koga ću vidjeti? Njih. Njih i samo njih u svim strankama. Pa popizdit ću!"


Zdravi duvan i Barbie gitara

Bego: "Zašto pušiš ovaj duvan koji uzrokuje starenje kože?"
Koča: "Uzrokuje, ali vrlo polako. Za pedesetak godina."
Bego: "A jučer si pušio onaj koji uzrokuje rak, a prekjučer onaj šta uzrokuje smetnje u trudnoći. I šta ćeš sada ako budeš imao smetnje u trudnoći?"
Koča: "A u kurac! Ako svaki duvan nešto uzrokuje, šta ću pušit?"
Bego: "Kupi kao i ja ovaj zdravi, vidiš, na njemu ništa ne piše."

Koča: "Vidi, donio sam hippy gitaru za svirati Boba Dylana."
Bego: "Ma taj Robert Allen Zimmerman je goli kurac od čovika! Zaglumio mi je nekog revolucionara, a zbog njega mi se zgadio flower power."
Koča: "A je, došao je u Ameriku bez gaća, Joan Baez ga je gurnula, a on ju je odjebao čim je postao slavan."
Bego: "Ma dobro to, izjebao je Joan Baez i još ispao faca. Ali smeta mi što se obogatio pjesmama u kojima govori protiv rata, pa onda uložio lovu u proizvodnju oružja. I sad ću ja svirati njegove antiratne pjesme, a omladina će oduševljeno s nama pjevati te nazovi protestne pjesme u koje ni on nije vjerovao. Samo nas je svih povukao za nos. K tome, kao da je s kozama učio pjevati."
Petko: "To ste vi svi živčani od južine. Kad je jugo, svi vi luđaci postanete hiperaktivni... Alo! Alo, ti tamo, ne drkaj mi po bubnju! Ajme, popizdiću! Razbit ću ga!"

Kad je i Petko konačno popizdio, Bego se odmah vratio u svoju kožu jer je vidio da je vrag odnio šalu. Jebiga, Petko bi mogao i umrijeti ako se iznervira. A tko će onda naći bubnjara ovako na brzinu? Najgore je što bi ispalo da je bend za kurac s njim vježbao, pa bi se Bego osjećao glupo, kao i inače uostalom.
Bego: "Pusti budalu, vidiš da je to neki prilagođeni program."
Petko ispaljuje na živce: "Retard! Idiot! Taknuo mi je prstom činelu!"
File: "Kurac! Danas su svi djeca s posebnim potrebama, samo mene nitko ne pita šta mi treba."
Bego: "Grijeh je tući djecu koja šire guzicu sjedeći za radnim stolom i nabijaju dioptriju učeći. Ovima drugima ne bi malo škodilo..."
Petko: "Danas je kažnjivo tući bilo koju djecu. I onu neodgojenu, i kriminalce..."
Bego: "Jesi li liud, zašto bi ih tukao? Ti si glazbenik, mogao bi povrijediti ruku! Koristi tehnologiju."
File: "Šta? Električni pištolj?"
Bego: "Hahaha! File, genije! Mislio sam na teretanu. Tamo će i sami zaraditi koju modricu."
File: "A one druge koji vole buljiti u kompjuter, natjeraš da po cijeli dan peglaju video igrice dok ne atrofiraju."
Bego: "Možeš ih ubiti i kemijskim sredstvima, recimo fast-foodom, masnim ćevapima ili toplim sendvičima s gomilom priloga... ili pizzom, kako tko voli."
File: "Još će ti reći i hvala."
Bego: "Jebate File, ma kako ta prasad mogu jesti majonezu i kečap zajedno?"
File: "Zato što su prilozi besplatni. To ti jedan je psihološki moment."
Bego: "Vidiš, vidiš... možeš ih mučiti i psihološki."
File: "Kako?"
Bego: "Ne znam... na primjer, otmeš im knjige i učiš po cijeli dan, a njima ne daš. Ni slova, ma koliko god te molili."
Petko (naivno): "Ma je? Ne vjerujem baš da bi dehidrirali od plakanja."
File: "Da, da, treba ih dotući psihološki. Zašto bi njima bilo bolje nego nama."
Petko: "Šta si htio s time reći? Je li ja vas možda tlačim?"
Bego: "Ma neee!"

Bego: "Sviđa mi se taj novi odgoj, i ministarstvo obitelji, i ministrica, i sve, ma baš sve mi se jako sviđa. Znači, da ponovim gradivo, kako ono ide... odgojiš dijete da misli da je kralj, daš mu sva prava bez ikakvih dužnosti, uvjeriš ga da ono može sve, a njemu nitko ne može ništa, daš mu sve što poželi, najbrži kompjuter, najskuplji mobitel, naučiš ga da ništa ne cijeni, niti da ikoga poštuje... i onda ono odraste, ode u život i opizdi kurcem o ledinu... i onda šta? Smiješ mu se u facu? Ne razumijem."
File: "Ne, nego onda ono odraste, navrši šezdeset godina, a ti mu još nosiš kavicu u krevet, sineee, zlato tatino, podne jeeee, zakasnićeš na pivicu s prijateljima... i onda odeš tražiti neki posao, jer je tvoja penzija premala njemu za džeparac. Eto, tako to ide."
Bego: "Aaaa, tako... a onda je to u redu."

Duple: "Sve sam spojio. Hoćete li sad raditi tonsku probu?"
Bego: "Meni tonska proba ne treba. Ja već znam da ne mogu podignuti jednu tonu."

Na tonskoj probi, Petko mlati po rolu. Tup! Tup! Tup!
Bego: "Jesi li ga izdrkao više? Prsnut će mi glava!"
Petko: "Ma pokušavam ga naštimati, nekako mi je visok."
Koča: "A ti sjedni na višu stolicu."

Petko urla: "Može li jače ovaj monitor?"
Bego urla: "Jebate Petko, gdje ćeš jače, ispast će zvučnici! I meni bubnjići."
Petko vadi čepove iz ušiju: "A? Šta kažeš Bego? Ništa te ne čujem."
Bego: "Kako ćeš čuti, kad su ti čepovi u ušima?"
Petko: "Svi bubnjari sviraju s čepovima u ušima. Da se zaštite. To ti je danas moderno. Ti to ne razumiješ."
File: "Bego ništa ne razumije. Petkov poučak."
Bego: "Bubnjar nije profesija, nego dijagnoza. Begin poučak. A ni klaviristi nisu daleko."
Koča: "A gitaristi?"
Bego: "Čisti fetišizam. Gitara im je nadomjestak za kurac."
Koča: "Da, svi su ludi osim basista, zato što basisti nemaju mozga niti toliko da bi im se mogla primiti neka trauma."
Petko vraća čepove u uši: "Ne čujem vas, a i ne želim vas čuti."


U Quasimoda se protestiralo protestnim pjesmama koje se zato i zovu protestne, a Vinko Urlić i File nazdravljaju... hm, nečemu. Oni se uvijek nazdravljaju.

Koča: "Jebate, šta ti je danas? Odjednom si postao komunjara."
Bego: "Ma nisam, nego u meni ova glazba budi neki protest. Prisjetio sam se onih vremena kada su u bolnici svi skakali oko mene zato jer mi je bilo slabo, a ne zato što imam dopunsko."
Drug File i drug Vinko nazdravljaju: "Smrt fašizmu!"

Bego: "Apćiha!"
Vinko: "Svinjska gripa!"
File: "U njega je uvijek svinjska gripa, kad je on svinja."
Bego: "A ne, nije. Kažu na vijestima da se prenosi isključivo sa čovjeka na čovjeka, što znači da sam ja siguran."
Vinko: "U kurac! Najprije krave, pa ptice, sad svinje... ovo je sve popizdilo!"
Bego: "Dobro za krave i ptice, ali svinje mi ne dirajte! To su plemenite životinje."
File: "I ja mislim da nije od svinja. Prije će biti da je, hm... nekima tamo nešto pobjeglo iz laboratorija."
Bego: "A možda im i nije pobjeglo?"
File: "A, e!"


Lijevo: Zulu i Bojan podjebavaju Begu tijekom njegovog pokušaja socijalizacije s normalnim ljudima.
Desno su normalni ljudi: Kojo iz "Đubriva" i Clea iz "Osmog putnika" sa Begom iz tko zna čega.

Zulu: "Bila je super svirka."
Bego: "Je, bilo je zabavno. Gušt mi je kad sviram i svi znaju pjesme, a ja ih ne znam. Onda moram misliti, pa mi nije dosadno."
Zulu: "Ti misliš? A kad ti se to razvio mozak?"
Bego: "Pa... ako zaustavim neku vitalnu funkciju i preusmerim resurse u mozgu... pa mogao bih sastaviti neku prostu rečenicu ili prostotu. Recimo, jebem ti... hm... kako ono ide dalje?"
Bojan: "Šta kaže Bego?"
Zulu: "Da se zamalo ugušio od razmišljanja."

Bego: "Ma dobro ti govoriš. Tko misli, ne ponaša se primjereno trenutku. Čitao sam negdje da mozak troši najviše energije u ljudskom tijelu. A sad je recesija, sveopća štednja..."
Bojan: "A, zato ja tako ogladnim kad puno razmišljam."
Zulu: "Istina. Više se umoriš kad misliš, nego kad kopaš."
Bego: "Zato jer ne znate misliti. Važna je tehnika, kao i u svakom sportu. Ne možeš ti misliti kako ti hoćeš. Ma vidi bogati, gospoda bi mislila i to još onako kako oni hoće."
Bojan: "Pa kako onda?"
Bego: "Trebaš se samo praviti da misliš."
Zulu: "A, u tome je tajna!"
Bego: "To ti se bez problema uvježba ispred ogledala. Naučiš namjestit facu i izgledaš pametno za popizdit, svi misle da ti misliš. Mišljenje ti je kao i bolesti kičme, tu se ništa ne može dokazati."
Zulu: "Misliš da bi moždane funkcije trebalo svesti na razinu naših političara?"
Bego: "Ne znam. Čekaj da promislim... ali zapravo promislim."
Bego začepi nos i prekine vitalnu funkciju disanja.

Bego: "Kad smo već kod prostih rečenica ilitiga psovki, znaš li da je riječ majka ružna riječ?"
Zulu: "Kako?"
Bego: "Je li jebemti miša maloga psovka? Nije. Jebemti miša maloga smiju čak i djeca izgovarati."
Zulu: "E?"
Bego: "A kad miša maloga zamijeniš s majkom, onda je to užasna psovka. Što znači da u rečenici jebemti majku, ružna riječ nije jebemti, nego majka."

Zulu i Bojan pomažu Fili i Begi iznijeti instrumente. Vani kiša.
Bego: "Kakva je prognoza za Prvi Maj?"
Bojan: "Isto kiša."
Zulu: "Sranje! Razvodnit će nam fažol na Marjanu."
Bego: "A baš sam mu se veselio."
Zulu: "I guranju s penzionerima."
Bego: "I plastičnom tanjuru."

File parkira ispred Beginog studija, ali ovaj put bliže kontejneru da ne zakoči promet. Nažalost, preblizu.
File: "Aaaarrrgh! Jebemu mater! Opizdio sam vratima u kontejner."
Bego: "Pa pripazi malo, čovječe! Čovječanstvu su trebali milijuni i milijuni godina evolucije da nauči napraviti kontejner za smeće, a sad ti po njemu tako bezdušno lupaš vratima svog luksuznog i skupocjenog auta."
File: "Ne pizdi!"



(nastavit će se)

Post je objavljen 30.04.2009. u 06:33 sati.