Bego, Bejbi, Marinko... negdje okolo zuji Komarac. Bego: "Fino je vidjeti vas dvojicu da opet pijete zajedno. Neko vrijeme niste razgovarali." Bejbi: "Pa kad mi se usred kafića posrao u kapu." Bego: "Tvoju?" Marinko: "Ne nego svoju! I što se on ima ljutiti, no? Bila je to umjetnička instalacija." Bego: "Povodom čega?" Marinko: "Povodom protesta što mi nije htio dati vino. A osim toga, bilo je to tvrdo govno, kvalitetno. Ništa mu nisam zamazao. Hehehehe!" Bego: "Gdje li je sad Komarac?" Marinko: "Vjerojatno u prehrambenom lancu. Sad se najeo trešanja pa zuji. A poslije trešanja sazrijet će mu kupine, pa smokve, pa rogač..." Bego: "Dobro se on snalazi u prirodi i društvu." Marinko: "Jednom mu je moja žena napravila sendvič. Najprije ga je prstom pipao da se uvjeri da je stvaran. Onda ga je podijelio mačkama i psima. A onda se uhvatio za glavu: 'Mravi, mrave sam zaboravio!'" Na Visu se dobro spava... štekat i interijer cyber cafea "Biliba". Marinko priča zgodu kako je Komarac jednom ušao u banku s motorističkom kacigom, pa kad su ga natjerali da je skine, ispod je imao kapu... Bego: "Jesu čudne te banke, da ne možeš ući sa kacigom!" File: "Ni sa sladoledom, ni sa pištoljem..." Bego: "Ne razumijem kako netko može opljačkati banku s pištoljem, kad na ulazu fino piše da je zabranjeno unošenje oružja. Znači li to da su lopovi nepristojni?" File: "Možda su nepismeni." Bego: "A možda misle da se to ne odnosi na pištolje na vodu. File, bojiš li se ti više pištolja na vodu ili pištolja na metke?" File: " Voda? Brrrr, grozno!" Bego: "Kakvo užasno oružje, zar ne?" Vijeće mudraca: Bego, Jasenko, Toni, Gargi, File, Leon i prof. Željko Červar. Jasenko: "Dobro je piti." Bego: "Treba to. To je važno. Zbog kulture i lijepog ponašanja." Jasenko: "Ma to je najvažnije! Jesi li čuo za teoriju krda?" Bego: "Ako nisi mislio na narod, onda ne." Jasenko: "Kada indijanci love bizone, koje ulove? One najslabije i najsporije. A krdo je brzo koliko je brz najsporiji bizon. Tako, kad oni uhvate one naslabije i najsporije, krdo postaje brže i snažnije." Bego: "E, pa?" Jasenko: "Alkohol uništava moždane stanice. Ali koje? One najslabije i najsporije. Znači, šta više piješ to si pametniji." Jasenko: "Jebateled, ima bit da pizda ipak ima zube!" Bego: "Ma nema." Jasenko: "Ne znam... meni se učinilo kad sam zadnji put jebavao u autu..." Bego: "Ma to si garant jebavao kroz šlic." Jasenko: "Moglo bi bit... jebiga, pijana posla." Bego: "Oćemo li mi satrat ovu kokoš i krumpire?" Jasenko: "Ja kokoš ne jedem iz vjerskih razloga." File: "A ja ne jedem povrće iz zvjerskih razloga." Jasenko: "Ja ne jedem ništa šta je sporije od mene. Još jedino puževe nisam probao." Bego: "Šta su ti pobjegli?" File: "Bego, dodaj kap vina." Bego uliva vino, vino čini klo-klo-klo... File: "Ti si čuvar državnog klokota." Nakon dobre večere. File: "Šta znaju vlaji šta je spiza!" Bego: "Ne kaže se vlaj, nego dalmatinski Zagor." Jasenko: "Uh, šta je dobra ona mala... uh šta bi joj...!" Bego: "Koja? Koja?" Jasenko: "Bilo koja." Bego: "Pa je. Ko bira, masturbira." (nastavit će se) |
Bego na Visu Čim je sišao s trajekta, prvo što je Bego na Visu napravio bilo je da sjedne u "Bejbija". Tako nalažu tradicija i običaji. Kafić "Bejbi" u kojem je Bego s profesorom Marinkom obavio prve preliminarne pregovore o dobrosusjedskim odnosima otoka Visa i Europskog potkontinenta. Marinko: "Hare Krišna!" Bego: "Vazda budi! Ili se to hrvatski kaže: uzda budi? Vi ste profesor književnosti, pa me prosvijetlite." Marinko: "Hehe, zajeban si igrač." Bego: "Recite mi profesore, kako vi danas vidite odnose između Visa i obale?" Marinko: "Vidite gospodine Bego, Europa je ipak samo potkontinent, a Vis nije podotok, pa ipak mi na vas ne gledamo s visoka kao vi na nas." Bego: "Ja na vas ne gledam s visoka, moja kuća je na 10 metara nadmorske visine. Da živim na Klisu, onda možda... nego, recite mi da li je u zadnje vrijeme ovdje bilo kakvih križarskih pohoda? Kod nas na kontinentu, pardon potkontinentu, zadnjih par tisuća godina se ne može u miru živit." Marinko: "Uuuuu! Kršćanstvo napreduje punom parom! Zar ne vidite svuda križeva oko sebe?" Bego: "Ne vidim, tuče mi sunce u oči. Stoje li normalno ili naopako kao u crkvi?" Nilla (šveđanka, naturalizirana višanka): "Kako stoje da stoje, svaki križ je težak!" Marinko: "Stišaj malo, ide don Paulin!" Bego: "Hare Isus! Ups, falija san!" Marinko: "Hehehe, dobro da te nije čuo, izopćio bi te iz svete matere Crkve!" Bego: "Srećom, na svijetu ima više vjera nego ljudi." Uto dozuji i Komarac na svojoj Kozi od 60 kubika. Komarac: "Brale, koji motor! Za 10 kuna obiđem otok tri puta!" Bego: "Jesi bajker, svaka čast!" Komarac: "Troši manje nego upaljač. A svi se čude kad ja sa svojom mašinom stignem prije njih." Marinko: "Bogati, oni se drže ceste. Ne voze preko brda kao ti." Bego: "To znači da Komarac zna geometriju bolje nego oni. Koji je najkraći put od točke A do točke B?" Marinko: "Cestom sigurno nije. Pogotovo ako ideš za Komižu." Komarac: "Najbrže je nizbrdo." Marinko: "Hehe, misliš okomito?" Komarac priča svoje dogodovštine: "...prolazim ja kraj trafike, a žene unutra nema, biće išla sekund uzet marendu... Kakva greška! Kakva greška!" Komarac: "Evo i vrućina. Sad će i stranci svih vrsta." Bego: "Znači, bit će i pedera?" Komarac: "Meni su svi u redu. Od svakoga možeš nešto dobiti, odjeću, hranu, ronilačko odijelo... ne mora on ni znat, oli je to njegov posal? Ne znam zašto su ovi naši ljudi tako genocidno nastrojeni prema pederima. U njih svega ima." Bego: "Možda nemaju dovoljno pameti shvatiti da što je više pedera, više je nejebanih žena. Veća je šansa da ćemo mi nešto jebat." Komarac: "Oćeš reć da šta je više pedera, veća je šansa da ćemo jebat pedera?" Komarac: "Profa, šta se danas uči iz lektire? Ja sam pročitao 'Vlak u snijegu'. Čekaj, jesam li ja to pročitao?" Marinko: "Danas se uči 'Ilijada' i 'Odiseja' od Julesa Vernea." Komarac: "Je, je, svako vrime nosi svoje. Šta ćeš učit ove koji su umrli!" Marinko: "Ti si ka neki sofista, a?" Komarac: "Je, i svaka zemlja ima svoje. Neki imaju masline, a bugari imaju sofiste. Oni su iz Sofije." Komarac: "Idem ljudi, zakasniću u frizera." Marinko: "Hahaha, da u frizera!" Bego: "Čuvaj se! I ne zaboravi na manikir i pedikir." Gospodin Goran poziva Begu u svoju konobu. NEŠ TI EGIPĆANA I NJIHOVE KULTURE! Goran: "Probaj ovo, ovo ti je pravo vino!" Bego: "Nema pesticida, herbicida, emulgatora, konzervansa, radioaktivnih komponenti...?" Goran: "Nema!" Bego: "Malo se bojim, takvo nešto još nije prošlo kroz moj organizam." Goran: "Ajde pij, neće ti ništa bit!" Bego hrabro popije dec, zatvori oči i čeka što će se dogoditi. Ni nakon deset minuta nisu mu izrasli ni rep ni rogovi. A bogami, ni krila. Bego: "Koliki je poluperiod raspada ovih elemenata? Mislim, ovih prirodnih. Za uran i plutonij znam." Goran: "Znaš li ti zašto ovi starci danas nikako ne umiru? Jedu konzerve. Oni su toliko preparirani tim supstancijama protiv kvarenja da se nikako ne ni mogu razbolit ni umrit. To je neprirodno." Bego: "Misliš, tijelo im je prožeto emulgatorima i konzervansima?" Goran: "Naravno. Zato ostaju vječno svježi." Bego: "Znači, za par tisuća godina, kad nas arheolozi budu iskopavali, mi ćemo izgledati skroz ko da smo živi? A znaš šta sam čuo? Da zapisi na CD-ovima traju oko pet godina. Imat će gomilu leševa, za života savršeno mumificiranih, a nikakvih tragova o našoj kulturi. Niti jedne piramide, ni hijeroglifa!" Goran: "I bolje. Izgledat ćemo im pametniji." (nastavit će se) |
Na trajektu za Brač za stolom sjede Ilija, Brko, Toni, Šumi i Bego. Bego: "Hoće li tko pivo?" Brko: "Ja neću." Bego: "Zašto?" Brko: "Želim ustanoviti škodi li mi alkohol ili brod." Bego: "Ja svako jutro popijem bijelu kavu i nikad nisam otkrio prosere li me mlijeko ili kava. Naučio sam se živjeti s tim." Brko: "Dobro govoriš, dodaj to pivo." Bego: "Meni kad je zlo, ne pravim od toga dramu. Povraćam u tišini i dostojanstveno." Bego broji ostatke novca po džepovima. Bego: "Bilo bi dobro da trajekt sad počne tonuti." Brko: "Zašto?" Bego: "Onda bi šankerica pobjegla da se spasi, a ja bih uletio za šank i spasio sve što se spasiti da." Bego sjedi u studiju i radi. Zvoni mu mobitel. Joško Grgin: "Šta radiš?" Bego: "Drkam po studiju." Joško: "Daj izađi malo na zrak. Ima na rivi neki death metal band." Bego: "Aha! Kad na kurcu rodi grožđe." Joško: "Daj izađi, koncert je. Dobro, nije baš death metal, ali..." Bego: "Tko svira?" Joško: "Kries." Bego: "Kries? Pa nije baš ni da je metal! OK, stižem, uhvati nam stol." Joško: "Ima slobodnih stolova." Bego: "A mene budale! Tamo je pivo po zlato, naravno da ima stolova." Bego pije skupo rivsko pivo, a Kries praše... zumba, zumba... ohaj! Bego: "Vidi one crnce, arape, šta li su... cupkaju, osjećaju se ka doma." Joško: "Ko zna šta na njihovom jeziku znači zumba-zumba." Bego: "Biće jeba-jeba." Ostavivši Mojmira u dobrom društvu, Joško i Bego nastavljaju s noćnim đirom po Splitu. Joško: "Sad mi pokaži gdje je taj kultni kafić 'Buža'." Bego: "Otkad je 'Buža' kultni kafić?" Joško: "Kultni je jer sam ja čuo za njega." Bego: "Onda dobro kad si ti čuo za njega. To je čak 50 metara odavde. Srećom tu je i 'Vijeko' pa se možemo odmoriti na pola puta... a u kurac, 'Vijeko' je zatvorio! Izdržimo Joško, još 30 metara. Mogu ja to! Mogu ja to! Mogu ja... jebateled, još cijelih 10 metara... Joško, ako ne uspijem, poruči mojima da sam ih puno volio i da sam u zadnjim trenucima mislio na njih." U 'Buže' se okupio sam cvijet splitske intelektualne elite: Željko Hajsok, Pako "šta ću biti kad odrastem", Hrepa iz Obale... vlasnik Vedran donosi spasonosna piva i ine multivitaminsko-alkoholne napoje. Joško: "Dođi sedamnaestog u Kaštela. Imamo dane boba." Bego: "Ne volim bob. Imam ksenobobiju." Joško: "I ja. Ali isto sam se prijavio za kuhara. Smislio sam izvrstan recept, čak bi se i tebi svidio." Bego: "Koji?" Joško: "Pečeni prasac sa zrnom boba u ustima." Bego: "Hoće li ti to priznati kao jelo od boba?" Joško: "Zašto ne bi? Prasac je tu samo prilog." Bego: "Znači li to da je prasac s jabukom u ustima jelo od jabuke?" Joško: "Zar nije?" Evo kako Kaštelani vide dane boba. Još kad bi se organizirala i gitarijada, imali bi i BOB ROCK. Onda je došla nedjelja i Bego je proslavio rođendan s pet dana zakašnjenja. To je bio dan posvećen laganom prežderansu. Ana, Ivo, mama, tata, gospodin Stanko i profesor Željko Gospodin Stanko: "Gdje su ti svjećice na torti?" Bego: "Ma bogati! Trebao bih dignuti kredit za kupiti toliko svjećica." Profesor Željko: "Kad svjećice koštaju više nego torta, onda znaš da si star." Bego: "Sve je dobro dok čovjek ima više kila nego godina." Stanko: "Je, ali kad ti godine preskoče broj cipele..." Bego (začepi uši): "Ne čujem te! Ne čujem te!" Đani, Ivana, File, Sandra i još neki gosti dolaze malo kasnije. Bego: "Požurite, ohladiće se." Đani: "Mmmm, miriše mi svinja." Bego: "Da, to sam se ja okupao." Đani, Sandra, File i Bego File se najeo, pa ga puklo u priču. File: "Pratiš li ti ovaj slučaj P... u medijima?" Bego: "Šta je to? Jel' se to jede?" File: "To ti je onaj što su mu ženi našli kokain loše kvalitete." Bego: "Pa šta?" File: "Misliš li da je on to podmetnuo ženi, pa je uzeo lošiju kvalitetu da uštedi?" Bego: "A možda je čovjek prevaren. Na njegovom mjestu ja bih se žalio udruzi za zaštitu potrošača i tužio dilera. Ma je li to onaj šta su u njega pucali?" File: "Je." Bego: "I zna li se ko je pucao?" File: "Sumnja se na Mišu Kovača. On jedini može promašiti iz tolike blizine." Bego: "Ma znaš šta! Ako čuješ da nešto ovdje puca, to meni puca kurac." Gosti jedu, a žena u kuhinji peče tko zna koju turu mesa. Pokušava procijeniti koliko toga još treba. Žena (viče iz kuhinje): "Tko sve jede?" File: "Ja jedem sve!" Gospođa Cvita, Jase, Nikša, Željana... bilo ih je puno, ali Begi se nije dalo slikavati. Ili njemu nisu dali. Sandra: "Nemoj mene slikat!" Nećakinja: "Nemoj mene slikat!" Blogerica Ely: "Nemoj mene slikat!" Bego okrene aparat prema Željaninoj guzici, a njen momak ga pogleda mrko. Bego (pomirljivo): "Dobro, dobro. Neću ništa slikat." Koča i Bego čačkaju nešto po laptopu. Žena: "Daj prekini s tom video igrom, druži se malo s gostima!" Bego: "Pa družim se... svako malo se okrenem i natočim sebi pivo, pa progovorim par riječi s kojim." Cvita: "Pusti čovika, rođendan mu je, neka radi šta ga je volja!" Željana: "Dala bi mu ja! Da je to moj, ne bi on meni majci mrdao!" Bego gasi kompjuter i okreće se. Bego: "A u kurac, šta su agresivni ovi gosti. Jesu li to gosti ili agresori?" Žena: "Bravo! Tako lipo budi pristojan." Bego: "Ti meni neke stvari krivo objasniš. Rekla si mi: druži se malo s gostima, i ja sam sam se družio malo. Trebala si reći: druži se puno s gostima!" Nakon četrnaest sati slavljenja, iz kuhinje izlazi žena, sva iscrpljena i garava. Taj dan je ispekla oko pola tone ribe, mesa, krumpira, povrća... Žena: "Kakav ti je bio rođendan, dušo?" Bego: "Prekrasan! Gosti su se stalno smjenjivali. Iz pristojnosti sam tri puta ručao i dva puta večerao." (nastavit će se) |
Bego otvori svoj e-mail i ugleda slijedeću poruku od Špice (koji mu inače nikad nije pisao): Bego, prijatelju! Znas da te ja najvise cijenin i volin, pa bi te zamolija, ako mi mozes ucinit jednu malenu uslugicu. Pita san Vladu, pedera da mi posudi neku sicu, ali je stari prdonja reka da iden u kurac i ja i 300 eura. Spasavaj, brate, zapelo mi je oko nekih ulaganja u vinograd. Vratin ti cin oberen grozdje na jesen. Reka mi je Djani da mi je najbolje pitat u tebe, jer si ti ludilo covik, a svi govore da san ti ja posebno drag, sta i sam vrlo dobro znan. Ako triba, platit cu ti i pivo, kad mi doneses lovu. Znas mene. Kad te ja to nisan pocastija, dragi moj Nenade! Eto, cekan tvoj odgovor i odma te iden u Djanija cekat! Puno te voli tvoj SHPITZONNY!!!! Bego mu odgovori: Dragi Špica, Ka šta sam znaš, puno si mi drag čovik i sve bi učinija za tebe i platio ti pivo, što nikad nije bio problem osim kad ne bi bilo love. A za mene ti odavno 300 eura nije sića. Sića je onome ko ima, ma ja ih neman. Da ih kojim slučajem iman, ja bi ti da, a možda bi i ja posta peder ka Vlado i Đani, jer kažu da lova kvari ljude. A to nikako ne mogu saznat dok ne dođen do 300 eura. Tvoj prijatelj Bego P.S. za pivo trenutno iman i ono nije upitno. Zato moramo brzo pit prije nego potrošin lovu, jer kad je potrošin, onda više neću imat. Ima li tko 300 eura za jedan znanstveni pokus? Zanima nas: a) ako netko Begi posudi 300 eura, hoće li ih posuditi Špici ili će ispasti peder. b) ako Bego onda Špici posudi tih 300 eura, hoće li ih Špica vratiti ili će ispasti peder. c) da li će Bego na kraju vratiti tih 300 eura onome tko mu ih je posudio ili će ispasti peder. Više o Špici možete naučiti ovdje. (nastavit će se) |
KABELIJADA Tijekom svirke s Lukyjem u splitskom HNK, Leon je bio frustriran zbog toga što su od nas tražili da se na sceni ne vide kabeli. Bila je to nekakva svečana sjednica na kojoj su trebali govoriti svjetovni i vjerski poglavari, pa je pozornica trebala izgledati "lijepo". Sutradan Leon šalje Bego SMS: "Radim na nevidljivom kabelu, jer jučer uvidjeh da to traži visoko društvo. Za sada sam riješio prozirnu izolaciju, još samo moram izumiti prozirnu žicu..." Bego zove Leona na mobitel: Bego: "A da izumiš bežični kabel?" Leon: "Bravo! Iščupaš žicu iz kabela i ostaviš samo bužir. Ali ne vjerujem da će raditi." Bego: "Ako si riješio problem, šta te briga da li stvar funkcionira. Ugledaj se na znanstvenike." Leon: "Ipak, ne mogu dokučiti tko je više alergičan na kabele. Gradski oci ili crkveni velikodostojanstvenici." Bego: "Zašto bi svećenicima smetali kabeli? Oni su vrlo duhovna bića, ne vjerujem da bi uopće mogli primjetiti nekakve prizemne stvari poput novca ili nekretnina, na primjer. Kako bi njima mogao smetati običan kabel?" Leon: "Zato što oni znaju da mi sviramo moto-partyje i naši se kabeli vuku po blatu od prašine i piva dok po njima gaze striptizete u visokim štiklama. Naši kabeli su griješni. Grijeh u njima oni vide!" Navečer Bego ide na svirku s Kočom. On se uhvatio nešto spajati po mikseti. Bego: "Šta radiš?" Koča: "Spajam bežični mikrofon." Bego: "Zašto ga spajaš kad je bežični?" Koča: "Jer moram na prijemniku spojiti dva kabela: napajanje za prijemnik i ovaj od prijemnika do miksera." Bego: "Koliko je to onda žica?" Koča: "Dvije... jebate, zajeba sam se! Ovo nije bežični nego dvožični kabel!" Bego: "Eto. A običan mikrofon treba samo jedan kabel." Koča: "Ala sranja! Kad hoćeš da ti je nešto bez žica, treba ti duplo više žica." Koča: "Znaš šta sam sad izmislio?" Bego: "Šta?" Koča: "Bežičnu gitaru. Jedini je problem što se na njoj ne može svirati." Bego: "Zašto?" Koča: "Jer nema žica." Bego: "Nema ti to veze. Važno je da si postavio koncept, a te detalje ćeš naknadno riješiti." (nastavit će se) |
PARTET U LISINSKOM, 24.04.2008. 18. proljetna revija jazza Koča, Bego, Jase i Petko Bego je krenuo u Zagreb dan ranije da se nađe s Filom i Ludludim (Ludlud je već objavio post o tom događaju). Našli su se kod Ludludoga koji je kuhao svoj legendarni grah, a gdje je već za stolom sjedio i ispijao kave gospodin K. Tek što su sjeli, već je pala prva ideja o osnivanju udruge. File: "Ne možemo odmah tako! Prije nego se osnuje udruga, treba se osnovati uprva." Gospodin K: "Postoje tolike udruge za zaštitu različitih prava. Svi imaju prava. Ne možeš ni mrkvu narezati, a da ti za vrat ne sjedne udruga za zaštitu prava mrkve!" Bego: "Prava proističu iz dužnosti. Ako na primjer radim na mjestu vratara, moja dužnost mi daje pravo da odlučim tko će ući, a tko neće. Dakle, nema prava bez dužnosti." Gospodin K: "Točno! A tko štiti dužnosti?" Ludlud: "Rekla bi moja baka: djeco moja, a vi dignite revoluciju!" Gospodin K: "Ona je živjela u drugim vremenima. Danas se sustavi vrijednosti ne ruše revolucijama, nego udrugama za zaštitu prava." Ludud: "A nema nijedne udruge za zaštitu dužnosti." Gospodin K: "O tome i govorim. Treba osnovati udrugu za zaštitu dužnosti." Bego: "Štiteći dužnosti, automatski smo zaštitili i prava. Dužnost djeteta je da uči. Ako ne uči i ja ga nabaketam, nema on šta vrtit nekakav plavi telefon i te pizdarije!" File: "A ako uči, neću ga istući, pa mu te pizdarije i ne trebaju." Bego: "Tako je. Drštva za zaštitu prava su suvišna. To je bacanje novaca koje ovo društvo ionako nema." Gospodin K: "Osnujmo dakle udrugu za zaštitu dužnosti." (Kasnije je Filina djevojka dala udruzi i ime: Udruga za zaštitu dužnosti "SUTRA".) Ludlud i Bego žderu grah s kobasicama. Bego nešto čačka po zubima. Ludlud: "Nešto nije u redu s grahom?" Bego: "Ma ne, nego imam toliko loše zube da mi ni sto matologa ne bi pomoglo." Nakon što su Ludlud i Bego cijelu noć tulumarili, File dolazi po Begu da ga prebaci do Lisinskog. To mu je usput, jer on mora odmah produžiti za Split. File zajebaje: "Oćeš li odmah u Split sa mnom?" Bego: "Joj, to bi bila dobra baza (štos) da ih sad zajebem pred važan koncert." File: "Ne znam baš bi li oni to shvatili kao bazu." Bego: "Misliš da nemaju smisla za humor? Onda ništa, vozi me u Lisinski." File: "Sviđa mi se u Zagrebu, samo su mi u kurcu ovi mali plavi vlakovi što voze posred ulice." Bego: "A, misliš ovi travanji, aprili... kako li se ono zovu, jebem li ih!" File: "Kad ćeš opet doći u Zagreb?" Bego: "Mislim, za dva tjedna." File: "Dva tjedna su jedan tdva." Bego: "A mi smo dva kretena." File: "A dva kretena su jedan kretwenty." Bego: "Šta bi onda po tvome bio Popokatepetl?" File: "Četvrtina od Katepetla. Pola od pola." Bego: "Znači, dva Popokatepetla su jedan Katedvaipol." File: "Što su onda dvije rijeke Po?" Bego: "To su jedna rijeka." File: "Koja?" Bego: "Kako koja? Nijedna, jer iza prefiksa 'po' nema ničega. To je rijeka koja nije." File: "Dvije pogaće su jedne gaće, dva poručnika su jedan ručnik..." Bego: "Ručnik je čovjek koji jede ručak. Ako je na dijeti, onda je poručnik jer pojede pola ručka." Bego: "Zvone ti mobitelad." File: "?" Bego: "Mobitelad je zbirna imenica od mobitel. Ti ih imaš tri." File: "Onda je zbirna imenica od ptić ptićčad. I pazi: najprije ide meko, pa onda tvrdo č!" Bego: "A ti meni najprije stani ovdje. Evo Lisinski." File: "Nećeš tamo na glavni ulaz?" Bego: "Ne, jer je na šanku kod službenog ulaza pivo jeftinije. Stani ti i tamo ako ti je gušt, ali mene iskrcaj ovdje." Bego pije pivo na šanku, uskoro se pojavljuje i bend. Bego: "Evo Petko, sad reci onima iz Zinedin Zidana da nisi tako star kako oni tvrde. Nastupaš na večeri mladih nada hrvatskog jazza." Koča: "Aha! Okorjele mlade nade." Uto se na šanku pojavljuje i Čagalj, Begin prijatelj iz mladosti, a danas Kočin profesor gitare. Čagalj: "Sluša li te onaj moj učenik?" Bego: "Sluša, ali ništa ne upamti." Na tonskoj probi Koča zanovijeta. Koča: "Nije mi lijep ton." Bego: "Pa šta! Nisi ni ti lijep." Koča je nervozan i prstom vrti po kosi. Jase: "Kočo, ne čačkaj više kosu!" Koča: "A je, u pravu si. Moga bi se ošišat." Bego: "Nemoj odrezat kosu, dobro ti stoji." Koča: "Šta ću onda? Ovo ja radim skroz automatski čim mi malo kosa naraste." Bego: "A da odrežeš ruke?" Koča: "Misliš?" Bego: "Je. One ti neće narast." Koča: "Kako ću onda svirat?" Bego: "Jesi vidio, Petko? Ovi mladi u svemu nađu problem." Koča: "Jase, šta ti je?" Jase se drži za nogu: "Boli me list." Bego se drži za leđa: "A mene svo lišće i granje i deblo i korijenje." Koča gleda Begu: "A šta je tebi? Šta si ti u kurcu?" Bego: "Sere mi se, a ne mogu se posrat! U stvari mogu, posra sam se tri puta u Ludludog i dva puta u File, ali nekako nisam zadovoljan. Cijeli sam napuhan. Možda nisam smio pojesti onoliko fažola u Ludludog. Ne pomaže mi ni prđenje, a već sam sjeba ozonski sloj. Znaš li ti šta je to sranje?" Koča: "Šta?" Bego: "Sranje je kad ti nakon sranja ostane onaj osječaj nedorečenosti." Petnaest minuta prije nastupa Bego ulazi u WC i izlazi nakon deset minuta sav blistav. Koča: "Di si, jebate... Moramo ić svirat!... Jesi se posra?" Bego (sav ozaren): "Zar se ne vidi?" Koča: "Obično se kaže da si ljepši neposran... ali tebi bolje stoji kad si posran." Bego: "Jebate, rasturio sam im kanalizacijski sustav!" Koča: "Jesi napravio ekološku katastrofu?" Bego: "Jesam, ali sam poslao govno u crnomorski sliv. Dosta je bilo sranja po Jadranu!" Petko: "Misliš da će ti govno stići do Crnog Mora?" Bego: "Bogami, moglo bi. Cijelo je solid state! Koča: "Onda neka tamo uništava okoliš." Bego: "Jedino mi je šupak ostao u šoku šta sam mu napravio. Znaš li kojega dobrog psihijatra za šupke?" Jasenka živčani: "Kreteni! Za pola minute izlazimo odsvirati važan koncert, a vi o govnima pričate!" Bego: "Molim te, ne podcjenjuj sranje! U mojim je godinama dobra probava rijeđa pojava od važnog koncerta." Partet izlazi na pozornicu. Petko sjeda za bubanj, Bego uključuje pojačalo... Petko: "Nije tebi Bego lako s takvim umom." Bego: "Jebe me se, nije ni njemu lako sa mnom." Partet izlazi s pozornice praćen pljeskom. Bego: "Eto! Je li bolilo?" (nastavit će se) |
Jutros nas je napustio Gobbo |