Nemezis
Šutnja je zlato.
...ja sam tebi samo htjela pomoć.
Došla si.
Jesam.
Lepa si.
Hvala.
Lepa si. Koliko godina imaš?
Trideset. I jednu. Dvije.
Nikad nisi došla k meni.
Nisam.
Ni pogledat me nisi došla.
Nisam.
Al sad sam tu.
Sad si tu. I lepa si.
Dal se sjećaš kad ti je tata popravio bicikl, pa je onako napravio pedale krivo, pa su se okretale isto?
Sjećam.
Bilo je užasno smiješno.
Bilo je.
(ne bi bilo nimalo smiješno da nije bilo nje. Ništa svih tih godina ne bi bilo ni podnošljivo, a kamoli smiješno da nije bilo nje.)
I šta ću ja sad? Sad ju moram pitat, kad si ti rekla da ću je pitat. Ona očekuje da ju pitam. A nisam ju htjela pitat. Htjela sam pitat B.
Zbog kremšnite. I pedala.
Zbog kakvih pedala?
Nema veze.
Nisi trebala ništa reć.
Al samo sam ti htjela pomoć.
Nemoj mi pomagat više, molim te.
I nemoj se ljutit, znam ja da nisi mislila ništa loše, al ispalo je baš onako usrano. I glupo.
Došla si.
Jesam.
Opet si došla.
Jesam.
Lepa si.
Jesam.
A ja sam stara. I nisam lepa.
I ti si lijepa.
Bila sam lepa. O, kako sam bila lepa. Ništa dobro mi to nije donijelo.
Ni meni.
Baš si bila grozno razmažena.
Jesam. Htjela sam bit balerina.
Jesi je pitala?
Jesam.
Šta je rekla?
Da oće.
Super.
Nije super. Htjela sam da kaže da neće.
To je sramota, znaš?
Znam. Zbog toga je i rekla da oće.
Nisam trebala ništa reć.
Nisi...
...jebi ga.
Sve će bit ok. Ili neće.
Ko da je bitno.
Kremšnita je jedina bitna stvar.
Pogotovo ako želiš bit balerina.